GOST POST: Bojanov Japan - VIII dio

Zadnji post iz Tokia je tu! Kako i je to spavati u kapsulama i zašto je Tokio najbolji grad na svijetu pročitajte u nastavku, a prethodne postove ćete naći na oznaci 'Gost post', kao i do sad! :)

**********

Zakasnili ste na posljednji vlak, živite 8 sati hoda od posla, nemate novaca za skupi hotel, na ulici ne možete spavati jer ćete bit prljavi sutra za posao, dobit ćete otkaz, baš sada kada ju ne varate će žena pomisliti da ju varate, ostavit će vas, uzet će djecu, vaš život je gotovo, idete skočiti s obližnjeg nebodera.  Ovako bi mogao izgledati scenarij kašnjenja na zadnji vlak, no, na svu sreću, našao se netko tko je taj problem uspio, ako ne potpuno riješiti, onda barem ublažiti. Žena će još uvijek misliti da ju varate.

Taj netko se zove Kisho Kurokawa i jedan je od najvećih japanskih i svjetskih arhitekata. Krajem sedamdesetih godina je u Osaki, drugom najvećem gradu u Japanu, osmislio Capsule Inn koji je sagrađen 1979. godine. Hotel se sastoji od vrlo malih soba, kapsula, sarkofaga...kako god ih želite nazvati. Smišljene su za osobe kojima nisu važne udobnost i usluge pravog hotela i u njima većinom noć provode ljudi  koji iz nekog razloga trebaju mjesto za samo prespavati i ne namjeravaju ostajati duže. Imao sam priliku provesti jednu noć u kapsuli i za prespavati je sasvim u redu, ali ne bi preporučio dulji ostanak.  Također ne bi preporučio osobama koje imaju problema sa skučenim prostorima jer je prostor vrlo skučen. Kapsule su postale hit i sada ih možete pronaći u svakom većem japanskom gradu, a kako sam nedavno pročitao, trend se počeo širiti na Koreu i Kinu. Za cijenu od 2500 do 5000 yena (150 do 300 kuna) za noć su u pravilu najjeftiniji smještaj koji se u Tokiu može pronaći i za prosječnog Japanca je ova cijena potpuno prihvatljiva.

Moj sarkofag broj 6233 s ugrađenim televizorom, radiom, budilicom i Wi-Fi pristupom internetu.

Veliki problem predstavlja što vas iz većine takvih hotela otjeraju najkasnije u 09:00 i ne smijete se vratiti do 16:00. Neki hoteli nude dnevni boravak u zasebnom prostoru, ali nije praktično ako se želite dobro naspavati i imati produktivan sljedeći dan. Mi smo željeli imati produktivan dan, ali se pretvorio u krajnje neproduktivno besciljno lutanje ulicama.

Prva destinacija nakon vrlo kasnog buđenja uzrokovanog kasnim lijeganjem i spavanjem u udobnom, skupom hotelu bila je Akihabara. Dio grada najpoznatiji kao centar za kupovinu elektroničkih proizvoda gdje možete pronaći nekoliko stotina trgovina zbijenih jedna uz drugu, od specijaliziranih pojedinačnih štandova sa samo jednom vrstom dijelova za baš taj fotoaparat, do ogromnih lanaca elektroničkom robom u zgradama od 10 katova. Gotovo svaki elektronički proizvod koji poželite ovdje možete kupiti.

Također je poznat kao centar otaku, anime i manga kulture. Otaku je japanska riječ za zaluđene obožavatelje najčešće nekih manga ili anime likova. Mnoge trgovine prodaju razne kolekcionarske predmete,  plastične figure svih mogućih manga i anime likova, stripove i razne igračke. Ako odlučite malo dublje istražiti trgovačke komplekse i popnete se na više katove i ugledate iste one figurice s prvog kata (barem meni laiku izgledaju isto), ali u vrlo zanimljivim pozama i s kroničnim nedostatkom odjeće, vrlo brzo ćete shvatiti da ovo nije samo elektronički i anime centar, nego i pornografski. Kako nas elektronika i anime ne zanimaju, pornografija nas zanima, ali smo fino odgojeni u katoličkom duhu i to ne smijemo otvoreno pokazati razgledajući po sex shopovima, odlučili smo krenuti dalje.

Neonska Akihabara

Oskudno odjevene sobarice vas pokušavaju nagovoriti da posjetite njihov maid cafe. Tipičan prizor na ulicama Akihabare.

Iduća postaja je Roppongi. Najpoznatiji po noćnom životu, u prošlosti je bio na lošem glasu zbog velikog broja noćnih klubova koji su bili u vlasništvu yakuze (japanske mafije). Yakuza se danas većinom iselila i raspršila po ostatku Tokija, ali njihovo mjesto su preuzeli nigerijski doseljenici koji su masovno otvarali striptiz barove koje vas vrlo agresivno pokušavaju nagovoriti da posjetite. „Do you like tits?“ je bila jedna od prvih rečenica koje sam čuo kada sam izašao iz stanice. Pitanje mi je postavio ogromni dvometarski Nigerijac i nisam znao što da na to odgovorim.“ Je li to retoričko ili nekakvo trik pitanje?“ pomislio sam i ignorirajući ga nastavio dalje hodati.

Pogled na Roppongi i Roppongi Hills poslovni kompleks

Slična pitanja od strane sličnih individua su nas pratila cijelo vrijeme dok smo hodali Roppongijem i postizala su upravo suprotan efekt od njima željenog. Nismo ni pomišljali ući u takva mjesta, nego smo se ugodno smjestili u ugodnu imitaciju engleskog puba i u ugodnoj atmosferi uživali u običnom pivu sve dok nismo shvatili da košta 1100 yena tj. 65 kuna. Neugodno iznenađeni ovom i  to zaTokio velikom cijenom, popivši najskuplje pivo u životu,  krenuli smo dalje u potrazi za prikladnijim mjestom. U ovom dijelu grada se također nalazi veliki broj stranih veleposlanstava. Ulicama stalno šeću imućni strani diplomati koji su spremni platiti visoke cijene. Oni su zajedno s turistima zaslužni za visoke cijene u Roppongiju koje su znatno više od tokijskog prosjeka.

Nismo morali dugo lutati da bi u moru barova i klubova pronašli nešto što nama odgovara. Mjesto se zove Ant'n'Bee. Mali bar na drugom katu neupadljive zgrade nudi 20 vrsta piva malih japanskih pivovara. Izbor se svaki dan mijenja i svaki puta kada dođete ćete moći probati druge vrste piva od klasičnih lager, stout i ale vrsta do egzotičnih piva s đumbirom, čokoladom, kavom i sličnim dodacima. Sjedili smo za šankom i osoblje je cijelo vrijeme sa zanimanjem slušalo i pokušavalo odgonetnuti kojim mi to jezikom govorimo. Nakon nekog vremena su skupili hrabrosti i pitali nas. Amerikanac ili Australac u Japanu nije ništa egzotično, ali kada kažete da ste iz Hrvatske odmah postajete glavna atrakcija. Prva reakcija je ili vađenje mobitela i guglanje jer ne znaju ništa o Hrvatskoj ili nabrajanje hrvatskih gradova za koje znaju. To je obično samo Dubrovnik, a nekada još čujete kako pokušavaju izgovoriti Split. Za Zagreb nitko nije čuo. Ostatak večeri je prošao u isprobavanju piva i viskija, ugodnom razgovoru s osobljem i 60-godišnjim američkim poslovnim čovjekom koji nas je oko pet ujutro morao napustiti jer je za dva sata morao na posao. Ni mi nismo puno duže ostali. Tokijska avantura se bližila kraju i bilo je vrijeme za spavanje tj. vrijeme za spavanje je davno prošlo i ako sada ne odemo, ne moramo ni pokušavati spavati.

Mnoga mjesta koja su na listi svakog ozbiljnog turista nisam još obišao. Jedno od njih je, od strane turista možda najposjećenije, Asakusa gdje se nalazi mnogo povijesnih građevina i najvažniji hram u Japanu - Senso-ji. Uskoro mi u posjetu dolazi još jedan prijatelj pa ću s njim probati odraditi sve što do sada nisam. Zanimljivih mjesta je uvijek previše, vremena uvijek premalo.

Titulu najboljeg grada na svijetu obično odnosi New York, kojeg se također naziva centrom svijeta. Nisam još imao priliku posjetiti ga, ali ljudi koji jesu i s kojima sam razgovarao kažu da je Tokio neusporedivo bolji i nepravedno zapostavljen. Za to su donekle krivi sami Japanci. Premalo ih govori strane jezike i tek su se u zadnjih desetak godina počeli prilagođavati strancima i turistima. Javni prijevoz u pravilu uvijek ima nazive na engleskom, sve više restorana svoje menije prevodi na engleski, ali još uvijek je to nedovoljno u današnjem svijetu gdje je engleski univerzalan jezik za sporazumijevanje, a japanski malo tko izvan Japana govori. Ako nekoga na ulici upitate za pomoć vjerojatno će razumjeti što želite, ali je vrlo rijetko naići na nekoga tko će vam na uspjeti na engleskom odgovoriti. Japan je zemlja u kojoj se uistinu osjećate kao stranac. Ne toliko u Tokiju i drugim najvećim gradovima, ali čim odputujete malo dalje imate osjećaj da ste na drugoj planeti.

Unatoč inzularnoj kulturi koja se razvila uvelike neovisno od ostataka svijetu, većina trendova pronađe svoj put do Japana. Kombinacija japanskog i internacionalnog koja je najočitija u najvećim gradovima, čini Tokio gradom nevjerojatne raznolikosti i mogućnosti izbora. U gradu postoji preko 80 000 restorana i barova (U New Yorku ih ima „samo“ 16 000), 14 restorana s Michelin zvjezdicama po čemu Tokio drži svjetski rekord. U svakom neboderu možete naći barem tri mjesta koja vam se sviđaju, bilo da tražite restoran, bar, noćni klub ili trgovinu. Sve radi 24 sata na dan pa čak i saloni za njegu noktiju. Ako u 04:00 poželite pedikuru i geliranje, nema problema. Ima barem tri salona koji nikada ne zatvaraju. Ako poželite uživati u prirodi, imate nekoliko šuma koje se nalaze u samom gradu i spektakularnu planinu Fuji u blizini. Jedan je od najsigurnijih gradova na svijetu. Ako izgubite novčanik vrlo vjerojatno će vam nakon dva dana biti vraćen, a stanovnici vrata od stana većinom ne zaključavaju. Tokio je domaćin olimpijskih igara 2020. godine zbog čega se trenutno puno gradi i ulaže u infrastrukturu čineći ga još pristupačnijim. Svi navedeni razlozi i još mnogi drugi bi mogli uskoro Tokio uzdići na prvo mjesto najboljih gradova na svijetu koje po meni zaslužuje.

Matane.

************

Što kažete na Capsule Inn? 

Da li biste se odlučili prenoćiti u takvom tipu hotela?

Što bi voljeli vidjeti da možete posjetiti Tokio?

Dečki su stvarno svašta uspjeli ugurati u tri dana koliku su bili tamo, a mi im zavidimo i zahvalne smo što su podijelili to iskustvo sa nama! :)

Uživajte u ostatku vikenda i maštajte o putovanjima!

Pozdrav od Bojana i 2 Maje