RECENZIJA: Panasonic ES-WS24 brijač i depilator

Vjerujem da sam već pisala o tome kako ne volim ljeto. Prvo što mi je na crnoj listi su grozne vrućine, drugo komarci, a treće brijanje nogu. Lista je podugačka i neću vas dalje zamarati, a ako se pitate zašto vas sad po ovoj hladnoći gnjavim sa ljetom te većini normalne populacije koja uživa u tom groznom godišnjem dobu trljam sol na ranu, je to što sam jedan razlog zbog kojeg mi je ljeto bilo posebno iritantno uspjela prekrižiti sa popisa - brijanje nogu! Prije nego pomislite da sam ful hrabro odustala od uklanjanja dlačica uopće, morat ću vas razočarati - nisam, samo sam pronašla puno efikasniji način da to obavim!  

Negdje u lipnju ove godine iz hrvatskog Panasonic zastupništva sam dobila ponudu da isprobam novi ES-WS24 brijač i depilator. Depilator sam imala u srednjoj školi i, iako me je oslobodio brijanja doslovno svaki drugi dan, imala sam znatan problem sa urastanjem dlačica. Koristila sam ga sve dok moje noge nisu bile prepune rana od čeprkanja i čupanja pincetom i na kraju odustala. Spakovala sam aparat, poklonila ga mami i pomirila se sa činjenicom da nikada neću više od dva dana moći uživati u glatkim nogama. Nastavila sam koristiti britvice sa izmjenjivom glavom, a od nedavno i britvice kojima se mijenjaju žileti, što mi unatoč opasnostima od ozljeda, o čemu su mi svi pričali, nije pričinjavalo nikakav problem s tehničke strane, ali sa strane potrebnog uloženog vremena jest.

Kada mi se ponovo ukazala prilika da isprobam depilator, pomislila sam zašto ne, možda ovaj put bude drugačije! Iako možda zvuči kao klišej, što sam starija više cijenim svoje vrijeme i stvarno ga ne želim trošiti na skoro svakodnevnu borbu sa dlačicama. Ovdje treba napomenuti da za mene odlazak u salone, kako bih si skratila muke, jednostavno nije opcija jer ne volim ići ni kod frizera, a kamoli na ovakve zahvate. Plus, vjerujem da je to dosta skup sport. Svakako važna stavka uklanjanja dlačica epilatorom je činjenica da je to za okoliš manje štetno od uporabe jednokratnih britvica, raznih krema za depilaciju ili pripravaka na bazi voska. Iako sam aparat treba na kraju negdje i zbrinuti, trajati će vam stvarno dugi niz godina (npr. onaj o kojem sam vam pričala moja mama redovito koristi već više od 15 godina!) za koje vrijeme nećete ništa morati poslati na odlagalište! 

Depilator mi je stigao taman kad smo se vratili s mora i isti dan sam ga isprobala. Panasonic ES-WS24 ima četiri različita nastavka što znači da se njime možete depilirati i brijati! Za razliku od mog prethodnog depilatora, ovaj uklanja i super male dlačice pa ne morate čekati da vam izrastu da bi ih se riješili! Osnovnoj glavi za depilaciju, koja ima 24 pincete, možete staviti štitnik koji će pokriti dio pinceta i tako omogućiti  čupanje dlačica na osjetljivijim područjima kao što su ruke, pazusi ili bikini zona. Ako ipak niste dovoljno hrabri da na tim dijelovima dlačice čupate, jednostavno zamijenite glavu depilatora za onu brijaću na kojoj možete podešavati i dužinu reza! Meni je ova glava super za pazuhe i brije stvarno skroz uz kožu, kao britvica, a za tren oka ste gotovi! Nema rastavljanja britvice, pranja, sušenja, sastavljanja...Jednostavno uzmete četkicu koju ste dobili u paketu i očistite! Vjerujem čak da ovaj brijaći aparat mogu koristiti i muškarci za bradu, ali kako nismo isprobali ne mogu tvrditi sa sigurnošću.

Panasonic ES-WS24 je aparat koji se koristi isključivo na suhu kožu i mora biti uključen u struju prilikom uporabe. Koliko sam istraživala, prednosti takozvanih wet-dry aparata za uklanjanje dlačica su to što uporaba na mokroj koži smanjuje osjećaj boli, a aparat koristite bežično. Iako je bol relativna stvar i teško je međusobno se uspoređivati, moram napomenuti da meni depilacija na suho sa ES-WS24 aparatom ne uzrokuje nikakvu nelagodu, a aparati koji su bežični se moraju puniti što bi, poznavajući sebe, redovito zaboravljala, iako je ova opcija zgodna jer omogućava uklanjanje dlačica vani ako vam, recimo, u kupaonici rasvjeta nije dovoljno dobra!

Nakon prve uporabe, prošlo je tjedan dana do pojave dlačica. Moje početno oduševljenje je bilo kratkog vijeka jer sam skužila da dlačice ipak urastaju, ali nisam se dala obeshrabriti! Malo sam istraživala i saznala da redoviti piling i uporaba shea maslaca mogu pomoći pa sam odlučila dati si truda. Za piling sam jednom tjedno koristila šećerne pločice koje vrlo lako možete napraviti i sami, a za njegu kože čisti shea maslac ili Handmade by Buč maslac za tijelo. Nisam bila nešto pretjerano uvjerena da će to pomoći, ali stvarno jest. Pilingom sam redovito uklanjala mrtve stanice, a maslac je omekšao kožu što je sve zajedno olakšalo izbijanje dlačica na pravom mjestu! Nakon tri mjeseca dlačice i dalje urastaju, ali samo ponegdje koja što je mala cijena s obzirom na količinu ušteđenog vremena. Vjerujem da će s vremenom biti i bolje, ali sada sam već jako zadovoljna. 

Na kraju mogu reći da mi je stvarno drago što mi je Panasonic Hrvatska dao priliku da isprobam ES-WS24 brijač i depilator jer se sama vjerojatno ne bih odvažila uložiti u takav aparatić s obzirom na prethodno negativno iskustvo. Sada nedjeljom odvojim maksimalno 20ak minuta da se sredim i do iduće nedjelje sam mirna!

Za slučaj da i sami imate problema sa urastanjem dlačica zbog čega izbjegavate koristiti depilator, savjetujem vam da budete strpljivi i isprobate kombinaciju redovitog pilinga i njege shea maslacem. S vremenom će dlačice oslabjeti pa neće imati snagu potrebnu za urastanje u kožu!

Koristite li depilatore? Da li ste isprobali ovaj?

Kakva su vam iskustva?

Kako se borite sa uraslim dlačicama?

Voljela bih čuti vaša iskustva, savjete i trikove!

Ako vas zanima gdje kupiti ES-WS24 brijač i epilator najbolje bi bilo da na Panasonic službenoj web stranici potražite najbliže distributere, a više o proizvodu potražite na linkovima u tekstu! ;) 

Hvala na čitanju i ugodan dan vam želim.

Maja

ČITAMO: Zog

Nedavno sam vam predstavila slikovnicu Ružna petorka, a danas ćemo uživati u njenoj prethodnici, slikovnici o malom vrijednom zmaju Zogu, čiji autori su također Julie Donaldson i Axel Scheffler. M. ju je ljetos dobio od frenda za rođendan i od tada nam je redovito na rasporedu čitanja! Kao što je to slučaj sa većinom slikovnica ovog dvojca, priču o Zogu smo vrlo brzo naučili napamet, jer i ovdje su rime super zabavne i lako pamtljive! Volim kada M. završava stihove koje sam počela čitati i pri tome se oboje uvijek dobro zabavimo! U početku slikovnicu doživljavamo kao cjelinu, uzimajući u obzir tekst i ilustracije, a zatim, svakim čitanjem ulazimo dublje u detalje, u smisao. Raspravljamo o svakoj rečenici i svakom crtežu što jednako veseli mene i njega. 

Kod slikovnica Julie Donaldson i Axela Schefflera posebno me se  dojmilo što svaka obrađuje neku važnu temu na zabavan način. Isti je slučaj i sa ovim izdanjem Ibis grafike. Kroz priču o, isprva nespretnom, zmaju Zogu koji je čvrsto odlučio biti najbolji u razredu i zavrijediti zlatnu zvjezdu te njegovom prijateljstvu sa princezom koja ne želi nositi krinoline i posjećivati plesne dvorane već pomagati i liječiti, mališani će uvidjeti da zmajevi ne moraju biti negativni likovi neprijateljski nastrojeni prema princezama, a princeze ne moraju biti bespomoćne. Nađe se tu i jedan hrabri vitez koji se ne želi boriti već također biti liječnik.

Ova slikovnica nas uči da je važno truditi se i ustrajati kad nešto želiš postići te da je u redu biti drugačiji i ne priklanjati se nametnutim normama. Uči nas da ostvarenje naših želja i snova uvelike ovisi o tome koliko ćemo energije uložiti u ostvarenje istih. Samim time pokazuje djeci da i oni imaju moć odlučivanja te sposobnost da upravljaju svojom budućnosti, da budu ono što žele i rade ono što vole.

Iako mi odrasli često mislimo da želja i volja nisu dovoljni te da ishod često ovisi o brojnim drugim čimbenicima, djeci ne smijemo rezati krila. Moramo ih naučiti da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti, da vjeruju da se trud isplati i da neuspjeh nije nešto od čega treba strahovati. Kroz život će nebrojeno puta naići na prepreke, na ljude koji će im govoriti da nisu dovoljno dobri ili da nešto ne mogu, a ako im od malena usadimo osjećaj samopouzdanja, preko takvih će riječi puno lakše preći.

Kao što sam već ranije napisala, slikovnice su pravo malo, šareno i veselo, ali moćno oruđe koje nam može biti od velike pomoći na našem putu da budemo što bolji roditelji. Kada dođete u situaciju da ne znate kako bi vašim mališanima približili neku temu, sve što trebate je pronaći odgovarajuću slikovnicu i pustiti neka ona bude prevoditelj između svijeta velikih i malih. Kao što je Irena sa bloga HelloHome napisala u komentaru u postu o Ružnoj petorci, kroz zajedničko čitanje dječjih knjiga i slikovnica posebno rastemo, djeca uče temeljnim vrijednostima, a roditelji se podsjećaju na isto i dobrobit je obostrana!

Za slučaj da sam vas ovim postom nagovorila, ili vam je Zog na popisu želja od prije, a ovaj vikend ste u blizini Zagreba, predlažem vam da posjetite Međunarodni sajam knjiga i učila - Interliber i obiđete štand Ibis grafike u paviljonu 6. na štandu broj 9D gdje vas osim Zoga čekaju i ostali naslovi popularnog dvojca Julie Donaldson i Axela Schefflera.

Da li ste već čitali Zoga? Kako vam se sviđa?

Koju slikovnicu najradije čitate u posljednje vrijeme?

Koje naslove bi nam preporučili?

Voljela bih čuti vaše mišljenje!

Hvala što ste svratili i ugodan vikend vam želim, uz neko dobro štivo! :)

Pozdrav od Maje

SKITAMO: Lokve

Već nam je nekako postala tradicija da svake godine poslije mora, usput svratimo na vikend negdje. Nikada to ne planiramo unaprijed, već se nekako zadesi da nam prognoza za zadnje dane kampiranja bude loša pa na brzinu odlučimo gdje ćemo i odmah bukiramo smještaj. Ove godine smo se odlučili za Lokve jer smo htjeli pobjeći od ljetnih vrućina i osvježiti se prije povratka kući. U odabiru nam je pomogla i želja da posjetimo Golubinjak, o kojem je Maja prošle godine pisala, ali i spilju Lokvarku.  Lokve su specifične jer su malo mjestašce koje pruža brojne prilike za različite zabavne aktivnosti u kojima će posebno uživati klinci. Dogovor je pao i nakon par poziva imali smo smještaj!

Kućica koju smo rezervirali je bila na brdu iznad Lokvi i iz dvorišta smo imali pogled na prekrasan krajolik u kojem smo mogli uživati dok smo pili kavu ili doručkovali, čak i dok je padala kiša jer u vrtu ima mala natkrivena sjenica sa stolom i klupicama. Naša mala planinska kućica nalazi se u dvorištu obiteljske kuće čiji su vlasnici simpatičan stariji bračni par s kojima smo stvarno ugodno razgovarali. Kućica je u prizemlju imala prostoriju u kojoj je kuhinja i blagovaona te kauč i tv, a na katu su dvije sobice. Mi smo koristili samo jednu u kojoj je bio bračni krevet i dva obična kreveta, a druga je pretpostavljam jednake veličine tako da u ovdje može odsjesti i veći broj ljudi čime se i troškovi smanjuju.

Za prvi dan boravka smo odabrali posjet Muzeju žaba po kojima je ovo područje i poznato! Dočekala nas je prostorijica u koju se ulazi iz kafića, puna različitih žabljih figura. Na jednom od zidova možete pročitati o povijesti Muzeja, a za stolom odigrati neku od žabljih društvenih igara sa vašim mališanima. Iako smo očekivali neku vrstu prirodoslovnog muzeja, koji prvenstveno ima edukativni karakter, čemu se M. jako veselio, ne mogu reći da nas je ovaj simpatični, kičasti muzej razočarao.

Nakon obilaska Muzeja uputili smo se u park šumu Golubinjak, popiti kavu i prošetati. Park je bio u potpunosti prazan pa nas je iznenadilo da je kuhinja restorana radila pa smo na kraju ondje i večerali. Klopa u restoranu je bila ukusna, porcije obilne, a cijene vrlo pristojne, čak štoviše, nakon cijena na moru, ovdje nam se sve činilo jako povoljno. Kako je Maja već sve rekla u svom postu o Golubinjaku, ja vas neću gnjaviti, samo ću još reći kako je park uistinu prekrasan i gotovo možete osjetiti kako vam puni baterije čim prođete natpis na ulazu. Za uživanje u parku smo odvojili i cijelo prijepodne našeg drugog dana boravka, a da nas je vrijeme poslužilo, mislim da bi se teško natjerali otići.

Popodne je bilo rezervirano za obilazak spilje Lokvark koju je još 1911. godine slučajno otkrio Jakov Bolf Talijanetov. Geolog Josip Poljak koji ju je prvi istražio, smatrao je da je to jedna od najljepših spilja hrvatskog krša, a 1961. godine Lokvarka je proglašena spomenikom prirode. Spilja ima 6 razina ukupne dubine 275 m, ali samo su 4 dostupne posjetiteljima. Iako staza kroz spilju ima brojne uspone i spustove, a trajanje ture je oko sat vremena, M. je bez problema prošao ovaj put dok mu je na moru, recimo, problem bio prehodati par metara do bazena. Pripisali smo to ugodnoj svježini spilje i temperaturi koja je ondje oko 8˚C tijekom cijele godine što znači da morate voditi računa o tome da imate prikladnu odjeću, ali i obuću jer je u spilji dosta sklisko. Osim spilje Lokvarke u blizini možete obići brojne druge spilje koje se nalaze na tzv. stazi spilja, ali mi na žalost za to nismo imali vremena.

Nakon obilaska špilje, kratko smo svratili na Lokvarsko jezero, umjetno jezero koje se još naziva Omladinskim jer su ga izgradili omladinci dobrovoljci u radnim akcijama koje su bile uobičajene u bivšoj državi. Kako je kišica počela padati, a M. je zaspao u autu, ja sam samo kratko prošetala i uživala u pogledu s vidikovca na brani visine 48 m. Iako Lokvarsko jezero nije uređeno kao npr. jezero Bajer u susjednim Fužinama koje ima izgrađenu šetnicu i brojna mjesta za izlete,  pogodno je za ribički turizam, ali i pješačnje i biciklizam, a krajolik je uistinu divan pa svakako svratite bar na kratko. Ako imate vremena, skrovita mjesta na jezeru možete obići u edukativnoj turi Ćaćinom splavi izgrađenom u spomen čuvenom partizanskom borcu i splavaru Viktoru Crnkoviću.

U Lokvama još možete posjetiti i Zavičajnu zbirku etnološkog sadržaja i Kuću prirode galeriju Lujzijana posvećenu okusima i mirisima lokvarskog kraja gdje možete degustirati autohtone likere i slastice te poslušati priču o prometnici staroj 200 godina koja je povezivala Rijeku i Karlovac i krojila povijest ovog područja. Više o tome možete pročitati na stranicama TZ Lokve preko koje smo mi i našli smještaj kod obitelji Kontić!

Da li ste već posjetili ovaj prekrasan kraj?

Ako jeste, što vam se najviše svidjelo?

Što bi nam preporučili posjetiti?

Ako imate bilo kakvih pitanja o boravku u Lokvama i mislite da bi vam mogla pomoći slobodno se javite, bilo bi mi drago! Također, Lokve su popularne u svim godišnjim dobima i čest izbor za doček Nove pa ako planirate tamo na praznike, svakako rezervirajte smještaj što prije! ;)

Nadam se da uživate bilo da ste kod kuće ili negdje u skitnji!

Hvala na čitanju i pozdrav od Maje