DIY: Magnezijevo ulje

Magnezij je iznimno važan u organizmu. Neophodan je za metaboličke procese pri stvaranju i prijenosu energije, za sintezu bjelančevina, nukleinskih i masnih kiselina te sudjeluje u brojnim enzimskim reakcijama. Dovoljne količine magnezija u stanicama nužne su za zdravlje kostiju, kardiovaskularnog, mišićnog i živčanog sustava. Magnezij regulira probavu, podiže razinu energije u organizmu, pomaže u opuštanju, kod anksioznosti (nedostatak magnezija može uzrokovati simptome slične napadima panike), glavobolja i menstrualnih tegoba. Ovo su samo neki od benefita, a da vas ne davim s predetaljnim informacijama, više možete pročitati ovdje i ovdje! 

Magnezij u organizam možete unositi hranom (špinat, blitva, sjemenke bundeve, bademi, smokve, avokado, jogurt, kefir, banane i tamna čokolada sadrže velike količine magnezija), ali danas je nedostatak magnezija kod ljudi čest i uvelike uzrokovan osiromašenjem tala na kojima se ta hrana uzgaja konvencionalnom poljoprivredom te postupcima obrade i pripreme namirnica od polja do stola (smrzavanje, kuhanje, prženje..). 

Ako magnezija ne unosite dovoljno hranom, preostaju vam dodaci prehrani, koji, osim što sadrže brojne dodatne sastojke uz magnezij, obično dolaze upakirani u hrpu ambalaže, a to je nešto što stvarno pokušavam izbjeći. Rješenje je nigari, prirodni magnezijev klorid pakiran po 200 g kojeg ćete imati dugo dugo! Nigari se pije otopljen u vodi, i mnogima je izrazito gorak (meni ima okus po mlijeku, ako se još dobro sjećam okusa mlijeka), a alternativni način je priprema magnezijevog ulja i primjena putem kože! Ja magnezij u vodi pijem bez problema, a mami i sestri koje su osjetljivije na okus i imaju problema sa grčevima u mišićima napravila sam ovo ulje! Super je lako pa nema razloga da ne probate! :)

Potrebno: 

nigari (magnezijev klorid u ljuskicama), destilirana voda, mjerna posudica, posuda za mješanje, lončić za kuhanje vode, bočica sa raspršivačem.

Postupak:

Stavite jednu mjericu destilirane vode u lončić da proključa, a istu toliku (volumnu) količinu ljuskica magnezijevog klorida stavite u posudu za miješanje. Dakle omjer je 1:1, a ja sam ulje pravila od 1 dcl vode i 1 dcl ljuskica.

Ljuskice prelijte ključalom vodom i promiješajte da se otope, ostavite da se otopina ohladi pa pretresite u bočicu sa raspršivačem. Za slučaj da bočicu sa raspršivačem ima vrlo usko grlo kroz koje je nezgodno usipati magnezijevo ulje, postupak vam može olakšati obična šprica većeg volumena kakvu možete kupiti u apotekama

Vaše ulje je gotovo i spremno za uporabu! Našpricajte ga po tijelu i ostavite da se upije. Iako magnezij većini pomaže da zaspu zbog čega se preporuča primjena navečer, prije spavanja, postoje ljudi koje će dodatno razbuditi pa o tome vodite računa! Također, nakon primjene možete osjetiti blago peckanje pa ako vam je to neugodno, nakon pola sata možete isprati magnezijevo ulje sa tijela. Čak i da u početku osjetite peckanje, nakon par primjena bi ono trebalo nestati pa nemojte da vas to obeshrabri! 

Ako imate neke od simptoma nedostatak magnezija kao što su grčevi u mišićima i glavobolje, sigurna sam da će vam ovo ulje pomoći, ali za svaki slučaj obratite se svojoj/svom lječnici/liječniku i pitajte ju/ga za savjet, pogotovo ako imate problema sa bubrezima u kom slučaju magnezij je bolje izbjegavati! 

Osobno magnezij ne koristim konstantno već po potrebi, kad osjetim simptome nedostatka, kada znam da ću biti izložena nekom većem fizičkom naporu, te kada sam pod stresom. Kada osjetim prve naznake glavobolje, prvo popijem magnezij, a ako to ne pomogne onda tek pijem lijekove protiv bolova. 

Uporaba magnezija u obliku nigari ljuskica, bilo da se radi o oralnoj ili dermalnoj primjeni, osim što čuva vaše zdravlje, čuva i okoliš jer ćete na ovaj način izbjeći puno ambalaže u koju magnezijevi suplementi dolaze upakirani, a i znatno je povoljnije - 200 g nigari ljuskica košta oko 20ak kuna (u bio&bio trgovinama)! 

Čak je i bočica koju sam koristila za ulje reciklirana i imam ju sigurno više od 5 godina, ali pošto ju inače koristim za hidrolat lavande, trenutno imam manjak pa ako netko zna gdje kupiti staklenu bočicu sa raspršivačem u Osijeku, molim vas da javite! :)

Koristite li magnezij? U kojem obliku?

Da li ste već koristili magnezijevo ulje i kakvi su vam utisci?

Hvala što ste svratili i čitali i ugodan vikend vam želim! :)

Pozdrav od Maje

INTERIJERI: Kod Irene sa bloga Kreativice

Blog Kreativice sam našla sasvim slučajno, preko nekog komentara na nekom drugom blogu, ne sjećam se više kojem. Estetski me odmah privukao, a nakon što sam uhvatila vremena da na miru sjednem i pročitam nekoliko postova, zaključila sam da će to definitivno biti jedan od mojih omiljenih blogova! Zašto? Zato što je zanimljivo pisan, prijateljski nastrojen i tematski zabavan! Blog piše jedna prezgodna beograđanka Irena sa stalnom adresom u Ljubljani. Majka je dvije preslatke djevojčice, Julije i Kasje, a u Ljubljanu ju je dovela ljubav! Osim obitelji voli vintage odjeću, diy projekte i uređenje prostora, a upravo je njen osjećaj za lijepo bio presudan da ju zamolim za gostovanje u rubrici Interijeri! Na moje veselje, prihvatila je poziv, a što ima za reći o svom domu pogledajte u nastavku! 

'Bila je to ljubav na prvi pogled. Pa ovde ne pričam o mom mužu - to je bila ljubav na prvi, pa onda drugi pogled, onda smo za neko vreme te poglede izmenjivali samo putem poruka i Skypa dok je on studirao u Ljubljani a ja u Beogradu. Ali smo se zato, posle gledanja raznoraznih polovnih stanova i nakon godina provedenih kao podstanari, istovremeno zaljubili u stari stan iz šezdesetih koji sada nazivamo našim domom. 

 

Iako je stan bio u originalnom stanu (čitajte stari parket, staro kupatilo i kuhinja, mnogo mračnih kutaka) odmah smo primetili njegov potencijal. Nije nas zanimalo kako je sada već kako može da bude. Kuckali smo po svim zidovima i bili oduševljeni kada smo shvatili da većine  možemo da se otarasimo. Bilo je potrebno da srušimo pet zidova kako bi kuhinju, trpezariju, dnevnu sobu i hodnik pretvorili u jednu otvorenu svetlu celinu. I tako je počeo domino ili bolje reći Lego efekat: pošto smo srušili zidove, shvatili smo da moramo da zamenimo i promenimo put električnim kablovima, kuhinju je trebalo ugurati izmedju dva zida u kojima su bile smeštene cevi… “Parket je suviše oštećen”. Ok, treba nam nov parket ali hajde da uradimo i novu izolaciju ispod njega… Kažem vam, poput Lego kocki samo što u ovom slučaju nismo gradili već jednu po jednu skidali. 

Da li smo negde na sredini procesa zažalili i poželeli da smo kupili neku novogradnju? Ne, nikako, jok. Ideja je oduvek bila da kupimo stan sa istorijom, koji ćemo moći da obnovimo po našim željama i da onda u njemu pišemo svoju istoriju. Nikada ne bi mogli da živimo u stanu koji je neko drugi osmisli za nas - jednostavno, imamo suviše ideja, želja, neku svoju estetiku a i tvrdoglavi smo. A ta tvrdoglavost dobro dođe kada majstora ubedjuješ da umesto pločica u kuhinju položi parket (“a šta ako vam mleko prekipi”), da srušiš zid koji vodi na terasu i tamo staviš staklena vrata (“duvaće vam”) ili insisitiraš da u spavaćim sobama ostane stari parket iz poštovanja do istorije stana (“ne bi radije stavili novi”).

Da, tvrdoglavost ali i strpljenje dobro dođu kada sve radiš sam - bez arhitekte, projektanta, vođe radova. Ali onda se desi: one kockice koje ste mesecima rastavljali konačno počnu da se (ponovo) sastavljaju. Pa onda svako od nas nešto svoje doda: ja sam običan, beli, stari IKEA cipelarnik obojila, obnovila stolice koje smo mesecima pasionirano sakupljali, muž je do besvesti išmirglao i obnovio staru komodu te za Božić napravio kućicu za lutke za naše dve devojčice, ćerke su svojim divnim crtežima doprinele da imamo galeriju u kući. Malo po malo, sitnicu po sitnicu i od prostora u kojem živite stvorite dom. I znate šta: niko nema baš ovakav ;)'

 **************

Kao što je napisala, dom Irenine obitelji je definitivno jedinstven, a jedinstvenim ga čine upravo ljubav i trud utrošeni u uređenje. Svaki kutak koji nam je pokazala zrači osobnošću i odraz je njih samih. Kako i sama pri uređenju našeg doma najviše volim sređivati stare, neželjene komada namještaja, prenamjenu i 'recikliranje', uvijek me veseli vidjeti kako to rade drugi, a Irena i njena obitelj to rade sjajno!

Kako vam se sviđa ovaj interijer? 

Što vam se najviše svidjelo?

Da li ste i sami skloni diy projektima u uređenju vaših domova ili preferirate kupovinu uporabnih i dekorativnih predmeta?

Ako su vas fotografije Ireninog doma zaintrigirale, više potražite na njenom blogu Kreativice, a pratiti ju možete putem Facebook-a i Instagram-a, vjerujte da ćete uživati!

Ostale slične postove potražite ovdje, a ako i sami imate neku zanimljivu priču oko uređenja koju biste voljeli podijeliti, slobodno se javite!

Hvala što ste svratili i ugodan vikend žele vam,

Irena i Maja

DIY: Platnena polica za kamperski stol

Kampiranje pruža brojne mogućnosti za kreativno promišljanje! Svake godine, tijekom svog boravka u kampu, smišljamo nove načine kako si povećati komfor bez nekih većih ulaganja u opremu. Tada je najlakše uočiti što vam možda nedostaje i što bi vam bilo korisno. Ponekad su to jednostavne stvari kao nedostatak cerade ili sjenila, a ponekad se stvarno radi o sitnicama koje olakšavaju organizaciju i održavaju vaš kamperski dom urednim. Tako smo došli i do ove 'police' za kamperski stol. Skužili smo da, pogotovo dok jedemo, nemamo gdje sa sitnicama kao što su mobiteli, knjige, novine, ključevi od auta, ljute ptice napravljene od legića i slično te da bi nam super zgodno došao prostor ispod stola za odlaganje stvari. Kako je kod kampiranja važno da sve što nosite bude praktično, funkcionalno i kompaktno, odlučila sam policu napraviti od platna, a napravila sam je večer prije odlaska na more, tako da znate da je super lako! ;)

Što vam je potrebno:

čvrsta, nerastezljiva tkanina, platnene trakice, krojački metar, škare, pribadače, mašina za šivanje.

Postupak:

Izmjerite površinu stola između nogara. Na izmjerenu širinu i dužinu dodajte po 1 cm za šavove i izrežite komad tkanine s tim dimenzijama. Zatim izrežite dva kvadratića dimenzija 10 x 10 cm.

Kvadratiće prerežite na pola po dijagonali pa svakom trokutu kojeg ste tako dobili porubite najdužu stranicu.

Okrenite tkaninu licem prema vama i na svaki od 4 kuta postavite trakice koje ste presavili na pola tako da presavijeni dio bude iznad samog špica kuta. Dužina trakice ovisiti će o debljini nogara stola pa to svakako provjerite prije rezanja! Na trakice postavite trokutiće, licem prema dolje, i učvrstite pribadačama pa sašijte trostrukim šavom.

Stranice između kuteva porubite tako da presavijete 0,5 cm prema naličju, zatim ponovo 0,5 cm i sašijete običnim šavom. Na kraju još preokrenite kuteve na pravu stranu i gotovi ste! 

Policu postavite tako da trakice zavežete za nogare iznad ovog metalnog kosog dijela kojeg možete vidjeti na fotografiji ispod! Na taj način polica neće kliziti prema dolje bez obzira na to koliko je opterećena!

Za ovu policu sam koristila ostatke tkanine za ceradu koju sam dobila od tate i trakicu sa neke stare haljine (ako se dobro sjećam). Dakle, materijal mi je bio potpuno besplatan, a dobila sam nešto super korisno! :)

Kako je tati nakon šivanja cerade za čamac ostalo dosta materijala, istu tkaninu sam prošle godine koristila kako bi obnovila naše kamperske stolice (na fotkama!). Vjerujte mi da je to projekt koji čak i početnici u šivanju mogu savladati pa prije no što se odlučite kupiti nove zato što su se vaše poderale, provjerite da li je konstrukcija starih stolica u dobrom stanju i sašijte sjedalo sami! 

Osim police, na fotkama se kriju još neki uradi sam projekti pa ako se osjećate kreativno možete pokušati ukrasiti platnene podmetače, napraviti svijeću koja će vas štititi od komaraca ili nove betonske kaliće! Ostale postove vezane za kampiranje potražite ovdje, a kako nam je bilo ove godine ljetovati u kampu pogledajte ovdje!

Kampirate li? Kako vam se čini ovo rješenje za nedostatak prostora?

Imate li kakvih sličnih praktičnih kamperskih trikova?

Voljela bih čuti, ali i vidjeti vaše ideje pa slobodno šaljite fotkice na mail ili na Facebook! :)

Hvala što ste svratili i ugodan dan vam želim! <3

Pozdrav od Maje

SKITAMO: Kamp Čikat, Lošinj

Kumovi su nakon prošlog ljetovanja predložili da bi nagodinu mogli u Kamp Čikat na Lošinju, a nama se to odlučila kao odlična ideja. Na Lošinju sam bila pa sam znala koliko je tamo lijepo, a o kampu smo čuli samo najbolje od ostalih kampera koji su ga posjetili. Dodatan plus pri odluci je bio prekrasan aquapark u sklopu kampa koji je za goste besplatan. Iako se možda čini blesavo odabrati kamp sa bazenima kada je more odmah pokraj, svi oni koji imaju super zimogrozne klince znaju što znači biti na moru kada mala gospoda ne žele ni blizu vode. 

Uz dužno poštovanje aquaparku, Lošinj smo odabrali jer je poznat po zdrastvenom turizmu te posebno pogodan za osobe za respiratornim problemima, a sam kamp se nalazi u gustoj šumi alepskog bora koji, uz ostale mediteranske biljke dodatno poboljšava kvalitetu zraka i utječe na mikroklimu.

Kako do zadnjeg trena nismo znali kada ćemo moći na more, nismo uspjeli na vrijeme rezervirati parcelu. Kamp Čikat ima jako veliku neparceliranu zonu pa nismo mislili da će biti problem naći mjesto. Ipak, ispostavilo se da su kapaciteti skoro u potpunosti popunjeni. Da nije bilo super ljubaznog osoblja, vjerujem da bi se morali okrenuti i otići! Kamp je jako velik i bilo bi nam vrlo teško naći mjesto bez pomoći. Na sreću, u kampu postoje mala vozila i ljudi zaduženi za to da vam pomognu. S obzirom na popunjenost kampa, dobili smo najbolju moguću parcelu, ali to nije bilo ono na što smo navikli. Na kraju krajeva, to što nismo dobili mjesto koje bi nam bilo ful po volji je isključivo naša krivica te posljedica činjenice da je ove godine doslovno procvao kamperski turizam. Ako tome dodamo i samu špicu sezone, dobro je da smo uopće imali gdje postaviti šator! 

M. i ja smo tati samo pomogli da podigne našu ljetnu kućicu i zbrisali na kupanjac u aquapark.

Kako nisam ljubitelj bazena i iste izbjegavam u širokom luku, nisam bila oduševljena idejom odlaska u aquaparku, ali bilo je strašno vruće pa sam popustila. Na moje iznenađenje, ovi bazeni nisu bili ni malo grozni, čak mogu reći da su mi se svidjeli odmah pri ulasku! Iako je bilo rano popodne, bilo je dosta hlada, u bazenima je, unatoč velikom broju ljudi, bilo dovoljno mjesta za igranje i plivanje, a sve je bilo toliko čisto da sam odmah zaboravila na sve zarazne bolesti koje potencijalno čuče na ovakvim mjestima. Bilo je očito da ovo nisu tamo neki bazeni i da je ovdje standard po pitanju održavanja izrazito visok.

Aquapark Čikat sadrži čak 6 bazena i brojne vodene atrakcije. Ondje ćete moći plivati, spuštati se niz tobogane, opuštati se uz hidromasažu (vjerujte, bit ćete oduševljeni) ili jednostavno izležavati se u pličaku dječjeg bazena koji je natkriven tako da je uvijek u hladu. Voda u bazenima je morska, a temperatura super ugodnih 26 - 27 celzijevaca.

U sklopu aquaparka postoji odličan fast food restoran, kafić koji se nalazi uz bazen pa možete fino sjediti u vodi i piti koktele te slastičarna na gornjoj terasi na kojoj se nakon zatvaranja bazena organiziraju razna zabavna događanja. Tu je i fitnes centar, a možete si i priuštiti masažu ili pedikuru. Ono što je mene oduševilo je klopa (naravno)! Porcije su velike, sve je vrlo ukusno, a cijene su sasvim ok s obzirom da se nalazimo na otoku i na mjestu gdje se ulaz po danu plaća 100 kuna, ako niste gost kampa. Čak iznenađujuće ok! Kako se radi o fast food restoranu, hranu ćete dobiti u jednokratnoj kartonskoj ili papirnatoj ambalaži, a u kafiću napitke dobijete u plastičnim čašama pa smo to ipak preskočili, iako je bilo stvarno primamljivih koktela za velike i bezalkoholnih za male! 

Na bazenima možete iznajmiti ormarić za stvari, a njega otvarate/ zatvarate pomoću narukvice koju dobijete pri ulasku. Vrlo zgodno! Narukvicu morate čuvati do izlaska (inače ćete platiti 1000 kuna) pa je pametna ideja da onu koja otvara ormarić stavite na ruku, a narukvice ostalih članova obitelji, spremite u sandučić! U sklopu bazena imaju i svlačionice te tuševi sa slatkom, toplom vodom gdje se možete otuširati gelom ili čak oprati kosu jer voda iz tuševa ne odlazi u sustav bazena. 

Bazeni rade do 20 sati, a nakon toga počinju razna događanja. Svaki večer do 21 sat je mini disco za najmlađe nakon čega slijedi obično neki program za odrasle (kvizovi, projekcije filmova, koncerti), a svake subote možete uživati u noćnom kupanju! Mi nismo nešto za ovakve akcije i više volimo jambati u bazi, ali odveli smo M.-a na mini disco gdje se on sit naplesao dok smo mi popili piće-dva! ;) 

Što se tiče samog kampa, dojam nam je pokvarila pretrpanost. Jako je bila gužva što automatski znači da ćete čekati na red za tuširanje, pranje posuđa, a ujutro i za wc! Sanitarni čvorovi su uvijek bili čisti unatoč tome. Inače, u kampu postoji super opremljena trgovina, štand sa domaćim voćem i povrćem i mala pekara sa ukusnim proizvodima. Jedan restoran se nalazi unutar kampa, a jedan na samoj plaži sa prekrasnim pogledom. Cijene su onako očekivano morske, a o klopi vam ne mogu ništa reći jer nismo bili. U sklopu restorana postoji i igraonica gdje klince iznad 4 godine možete ostaviti, što je super za slučaj da je loše vrijeme ili dok vi raspremate šator pri dolasku ili odlasku. Kako se nalazi odmah do restorana, klince možete ostaviti i dok vi čekate ručak ili večeru te ih pokupiti kad hrana dođe! Kao što sam napisala, kamp ima stvarno veliku neparceliranu zonu sa strujom, ali i veliki neparcelirani dio bez struje koji je bio gotovo prazan. Ovaj dio se nalazi u debelom hladu borova pa ako vam struja nije bitna, sigurna sam da bi u Čikatu uistinu uživali!

U kampu postoje dvije male plaže u uvalicama sa krupnijim kamenjem dok su cijelom dužinom stijene sa uređenim ulazima čak i za invalide. Ako imate mališane koji se vole igrati na plaži, ne samo kupati, opcije su vam stvarno ograničene. Pretrpanost kampa se jasno vidjela i na plaži koja nije bila baš čista, a isto mogu reći i za more u uvalicama. Situacija na stjenovitom dijelu kampa je bila drugačija i ako vam ulaz u more ne igra ulogu, ovdje je bilo stvarno lijepo. Cijelom dužinom kampa je šetnica uz more, a od kampa možete, dijelom uz more, a dijelom kroz borovu šumu prošetati sve do Malog Lošinja koji je udaljen svega nekoliko kilometara! Ove uređene staze su idealne i za vožnju bicama pa vjerujem da bi se puno bolje proveli na moru da smo ih imali. Pokraj kampa postoji i gradska pješčana plaža, ali ona je bila toliko prljava i nakrcana da je bolje izbjegavati ju. 

Sve u svemu, kamp Čikat je bio možda ipak malo premasovan za nas i, po mom sudu, kapaciteti kampa su bili daleko premašeni što svakako narušava dojam. Također, da nije bilo aquaparka, ne bi se baš lijepo proveli i morali bi autom negdje tražiti bolje plaže po Lošinju, a to stvarno nije poanta kampiranja. Ovako je bilo ok, ništa više. Moram priznati da mi ove godine posebno fali onaj osjećaj kupanja u moru i izležavanja na plaži, ali popravit ćemo nagodinu!;)

Tijekom svog boravka na Lošinju posjetili smo Mali i Veli Lošinj (o tome više drugom prilikom), a na putu kući sa ljetovanja smo makoc, po običaju, neplanski skrenuli! Gdje nas je to put odveo pročitajte u jednom od narednih postova! :)

Da li ste bili na Lošinju ili baš u Kampu Čikat?

Kakvi su vaši dojmovi?

Koji kamp bi nam preporučili da posjetimo?

Hvala što ste čitali i ugodan dan vam želim!

Pozdrav od Maje <3