INTERIJERI: Dnevne sobe II. dio

Već ste vidjeli inspiraciju za dnevnu sobu jedne Maje, a danas je napokon došao red i na drugu, s podosta zakašnjenja! Ova dnevna soba od 20-tak kvadrata već je doživjela razne promjene, od boja zidova do premještanja namještaja i vrata! Koliko god se soba mijenjala, sve se uvijek vrtilo oko recikliranog namještaja, stvari rađenih u kućnoj radinosti i vintage komada i sitnica koje skupljamo godinama i rotiramo. Zidovi su nekada bili u raznim bojama, ali budući da smo ih pretrpali raznim ogledalima, slikama i fotografijama, odlučili smo ih jednostavno sve prebojati u bijelu boju.

Vintage okviri od goblena su ulovljeni na raznim sajmovima ili dobiveni od baka i susjeda...

...a isto tako i ogledala koja zauzimaju jedan cijeli zid i vizualno povećavaju prostor..

...a jedno od ogledala smo pretvorili u sat:

U nekim okvirima smo ostavili goblene koji su nam se sviđali, neke smo zamijenili fotografijama i ogledalima, a neke smo sami ukrasili kolaž papirom:

Udubinu gdje su nekada bila vrata smo iskoristili tako da smo u nju ugradili police na kojima su tv, pojačala, gramofon i ploče:

Na velikoj bijeloj polici u kutu sobe smjestile su se drage nam knjige, razne sitnice i uspomene, a završi tu i pokoja igračka:

Jedan od rijetkih komada namještaja koji su novi je velika kutna garnitura na kojoj provodimo puuuno vremena! Jedino jastuci nisu novi - stare jastuke smo presvukli recikliranim materijalima:

A meni najdraži kutak sobe je onaj za čitanje! Udobnu vintage fotelju smo dobili od susjeda koji su je namjeravali baciti, ali smo je mi sretno udomili. Još nismo našli idealan materijal u koji bi ju presvukli, ali i to će doći na red!

I to je to, do sljedećeg preuređenja ;)

Pozdrav od Maja

DIY: Naljepnice za kolaž

Za vikend smo se super zabavljali, a razlog tome je osim dobrog društva i jako zabavna aktivnost - ljepljenje naljepnica! Svi klinci vole nalje, a izbor u trgovinama je dosta ograničen ili da budemo iskrene, mi nismo nešto njima oduševljene, iako bi klincima bile ok! Zato smo odlučile napraviti sami svoje! Super je što za ove naljepnice možete koristiti i reciklirati stvarno svašta: papir za umotavanje, novine, časopise ili kolaž papir, papir na kojem ste isprintali nekakve sličice ili sami nacrtali motive, uzorke ili likove, isprintane obiteljske fotografije, dječje crteže ili čak tkaninu! Napravljene naljepnice spremite u lijepu kutijicu i imate zgodan handmade dar za Uskrs za koji će vam zahvaliti i roditelji, a ne samo djeca! ;) Vrlo je lako pa nema razloga zašto da ne isprobate! :)

Što vam treba:

razni papiri ili komadići tkanine, dvostrana ljepljiva traka, običan list papira ili hamer papir, škare, olovke, bojice.

Postupak:

Odaberite papir i zaljepite na naličje jednu stranu ljepljive trake, drugu stranu trake nemojte odljepljivati! Ako želite naljepnice sa likovima koji ne stanu na jednu širinu trake, jednostavno lijepite jednu ispod druge!

Izrežite dio na kojem se nalazi ljepljiva traka i režite oblike po želji!

Ako želite, izrezane oblike možete dodatno ukrasiti (mi smo pravili kućice pa smo crtali prozore i vrata), ili prvo nacrtajte razne motive (životinje, aute, povrće i voće, slova i brojeve...), a zatim režite oblike!

Sa stražnje strane izrezanih oblika nalazi se folija koju samo ogulite i zabava može početi! :)

Mi smo prvo malo slagali naljepnice na papir, a zatim smo zajedničkim snagama sve poljepili! Stvarno je super zabavno gledati kako male ruke slažu slike sa motivima koje imaju!

Kako vam se sviđa? Vole li vaši mališani naljepnice?

Koje likovne tehnike su vašim klincima najdraže?

Imate li nekih zgodnih ideja za male umjetnike?

Starijim klincima će jednako zabavno biti izrađivati nalje kao i lijepiti ih i praviti kolaže, a oni manji mogu dok lijepe na zabavan način učiti boje, oblike i uzorke, slova i brojeve, provjeriti svoje znanje o povrću i voća (gdje što raste, što je što) ili životinjama! Uz to ćete dobiti prava mala umjetnička djela za uspomenu! :)

Od jednog koluta dvostrane ljepljive trake, koji košta oko 10ak kn, možete napraviti stvarno puno naljepnica, a ako vam nešto ostane iskoristite ju za pravljenje kućica od ambalaže kao što smo vam već ranije pokazale! :)

Reciklirajte, crtajte, režite, ljepite i šaljite nam vaše uratke! :)

Ugodan početak tjedna žele vam Maje!

TOP 5: Recepti # 21

Da li i vi imate osjećaj da ova zima traje i traje? Nestrpljivo čekamo da zatopli i željne smo finog, svježeg domaćeg povrća, šarenih salata i lagane hrane. Ipak, još uvijek je hladno, a organizam nešto mora grijati pa smo ove nedjelje odabrale neka, nazovimo ih, prijelazna slana jela, ne pre lagana, ali opet podsjećaju na proljeće. Uz slana jela, odabrale smo i dva klasična slatkiša u malo drugačijoj varijanti! Krenimo! :)

1. Galette sa šampinjonima i sirom oborio nas je s nogu na prvi pogled! Djeluje u isto vrijeme i sočno i hrskavo. Recept ćete naći na simpatičnom novom blogu Stazi Sweets kojeg smo tek prije par dana otkrile!

stazi sweets

2. Slana pita od poriluka nam je definitivno visoko na popisu jela koje bi željele probati napraviti, a ova sa bloga Hrana i veselje izgleda savršeno! Osim ove slasne pite na blogu ćete naći hrpu divnih i zanimljivo napisanih recepata za ljude i njihove četveronožne ljubimce! Nemojte propustiti!

hrana i veselje

3. Na blogu COOKam i guštam našli smo ove divne trokute sa špinatom i fetom! Recept je nešto stariji i ne znamo kako nam je promakao! Kako ne bi promakao i vama uvršten je u današnjih top 5! Bila bi nepravda i šteta da ga ne isprobate!

cookam i guštam

4. Prelazimo na slatko! Iako su poklade prošle, ovim krafnama iz pećnice sa bloga Om & Nom nećete moći odoljeti! Osim što izgledaju toliko lijepo da bi nam ih bilo žao pojesti, kako nisu pečene u ulju, nisu ni kalorične kao one klasične!

om & nom

5. I za kraj slatki kruh sa jabukama i lješnjacima sa također jednog novijeg slatkog bloga cutie and pie! Ovaj tip deserta nam je među omiljenim, a kombinacija lješnjaka i jabuka definitivno vrijedna isprobavanja!

cutie and pie

Kako vam se sviđa naš odabir? Da li ste već nešto od toga isprobali?

Što kuhate u zadnje vrijeme?

Da li ste našli neki dobar recept nedavno?

Međunarodni je dan žena i mi se nadamo da ćete ga provesti uživajući u dobroj hrani i dobrom društvu! Mi hoćemo! :)

Sretan 8. mart svima! Budite ponosne i jake! <3

Pozdrav od Maja

GOST POST: Bojanov Japan - VII dio

Nastavljamo priču o Tokiu! Drugi dan posjeta prošao je još uzbudljivije, bar koliko se nama čini! Gdje su dečki bili i što su radili pročitajte u nastavku, a na stare postove se posjetite na oznaci 'Gost post'! 

*********

“Odakle ste dečki?” začuli smo ženski glas iza nas dok smo se vraćali s koncerta Faith No More u industrijskom dijelu Tokija Shinkiba. Cijelo veče smo bili većinom okruženi Amerikancima koji su činili 50% publike. Amerikanci s njihovim pravima i osobnim slobodama. Jedan od njih nam se obratio vrlo svađalačkim tonom još prije nego što je koncert počeo i rekao kako mu se stalno približavamo i da se maknemo iz njegovog svetog osobnog prostora. ‘Merica! Nakon što sam mu objasnio da to nije njegov prostor, nego samo mjesto na kojem stoji i kako se nalazi na koncertu s nekoliko tisuća ljudi i ne može očekivati da mu se nitko neće približiti (ovdje ne govorimo o guranju, nego stajanju preblizu), sam mu zadao dva lijeva krošea, preko koljena mu slomio 12. kralježak i ostavio ga da krvav cvili na podu svoga osobnog prostora nakon čega sam pobjednički popio gutljaj piva kojeg sam cijelo vrijeme, bez prosute kapi, držao u desnoj ruci. Ovo, doduše,  baš nije precizan opis događaja. Točnije bi bilo reći da smo se samo maknuli od budale, ali nismo uspjeli potpuno pobjeći od sveameričke hegemonije. U nekoliko navrata sam čuo žaljenje na nedostatak prostora, nošenje ruksaka na koncertima, jedan američki par ispred nas nije htio pustiti ljude da prolaze između njih jer štaonisadaimajusadatuprolazitikroznjihovprostor! Šlag na vrhu kesten pirea je bio jedan, inače simpatičan američki mladić, koji mi je, kada sam izašao van uhvatiti malo zraka, pet minuta kukao kako unutra nema dovoljno prostora i kako su ljudi došli s ruksacima na koncert.

Nakon večeri obilježene odličnim koncertom i kulturološkim sukobima mi je gore spomenuta rečenica zvučala kao balkanska pjesma koja me odmah vratila u vremena neprimjećivanja da me netko uopće gurnuo na koncertima. Nisam očekivao da ću u Tokiju, kao što to obično biva u mnogim europskim metropolama, čuti hrvatski/srpski jezik, ali svijet je malo selo i isto bi se vjerojatno dogodilo i na Antarktici. Ispostavilo se da je glas pripadao mladoj Slovenki rođenoj u Banjoj Luci koja već neko vrijeme radi za jedan od milijardu tokijskih informatičkih startupa. Nakon ugodno provedene večeri koju smo proveli ogovarajući Japance i razmjenjujući iskustva o životu u stranoj državi bilo je je vrijeme za spavanje. Svaki sat u Tokiju košta otprilike kao i sat vremena potrošenog goriva za prosječni trajekt i odlučili smo ići ranije spavati kako ne bi prespavali pola sutrašnjeg dragocjenog dana.

Idući dan smo započeli šetnjom kroz Yoyogi park. Ne znam jeli najveći park u gradu, ali je svakako najpoznatiji. Ispunjen podjednako turistima i lokalcima, osobito je zanimljivo prošetati parkom nedjeljom kada svugdje možete vidjeti razne umjetnike, glazbenike, sportaše, ljude u anime kostimima, razne entuzijaste i luđake. Kao i većina drugih velikih parkova u gradu i ovaj ima radno vrijeme što je nama vrlo neobično. Obično se zatvara kada padne mrak, tako da zimi poslije 17:00 sati više ne možete ući, a ljeti u prirodi možete uživati do 20:00.

Nedjeljni rockabilly plesnjak u Yoyogi parku

Ovdje se također nalazi Meiji hram kojeg smo odlučili posjetiti. Gradnja hrama je završena 1921. godine i posvećen je duhovima cara Meiji i njegove supruge Shoken. Car Meiji se zbog njegove ključne uloge u modernizaciji Japan smatra jednim od najvažnijih careva japanske povijesti te je stoga ovaj hram jedan od najvažnijih. Zbog svoje velike povijesne važnosti nalazi se na popisima mjesta za posjetiti većine turista, iako osim što je veći od prosječnog hrama, izgledom ne odskače od drugih hramova istog tipa koje sam posjetio. Moglo bi se reći da ako ste vidjeli jedan, vidjeli ste sve. Za razliku od kršćanskih sakralnih građevina koje su većinu povijesti građene što veće, skuplje, spektakularnije moguće, svetišta su ovdje funkcionalne građevine građene po strogim pravilima, bez puno uljepšavanja. Naravno, iznimke i varijacije uvijek postoje, ali za šinto hramove koji prevladavaju, ova pravila vrijede.

Ulaz u Meiji hram

Odmah preko puta parka nalazi se poznata ulica Takeshita. Ispunjena modnim buticima, restoranima i rijekom ljudi koja se cjelodnevno slijeva niz ulicu, najpoznatija je kao modni centar Tokija gdje se nalaze desetci malih trgovina sa šarenom i neobičnom odjećom kakvu drugdje ne možete nabaviti. Već vidim Maje Zmaje, ako me ikada posjete, kako sline nad tigrasto šljokičastom  suknjom u jednom od izloga i kako ih policija izvlači iz Jimsinna, trgovine posvećene punk modi, jer su odbijale izaći iako je radno vrijeme prošlo.

Rijeka ljudi u ulici Takeshita

Nas nije trebala izvlačiti policija jer moda ne spada baš u stvari koje nas previše zanimaju, nego smo potpuno dobrovoljno sjeli na vlak i otišli jednu stanicu dalje u susjedni dio grada koji se zove Shinjuku. Najprometnija stanica na svijetu kroz koju dnevno prođe 3.7 milijuna ljudi se nalazi ovdje što je potvrdila Guinnessova knjiga rekorda. Shinjuku je važan upravni i trgovački centar sa nizom drugih sadržaja koji čine ovaj dio jednim od najvažnijih.

Zgrada gradske uprave je najprepoznatljivija i mnogi turisti ju posjećuju zbog vidikovca koji se nalazi na 45. katu. Cijeli kompleks se sastoji od tri dijela od kojih svaki zauzima jedan gradski blok, ali je najveća i najpoznatija zgrada broj 1 koja ima 48 katova i u kojoj se nalazi spomenuti vidikovac. Cijeli kompleks je toliko velik i toliko ljudi radi u njemu da ima svoju zasebnu stanicu podzemne željeznice u podrumu zgrade broj 1.

Ljubiteljima noćnog života svakako preporučujem posjetu dijelu čiji engleski naziv je Golden gai. Malo područje koji se sastoji od šest usporednih malih ulica povezanih uskim prolazima, kroz koje dvije osobe ne mogu proći jedna pored druge, sadrži preko 200 minijaturnih barova, restorana i klubova. Većinom imaju oko deset sjedećih mjesta, dok u veliki broj ne stane više od 4 ili 5 osoba. Golden gai, sa svojim uskim ulicama, malim kućicama i zapuštenim izgledom nam također pruža uvid u kako je Tokija izgledao prije bombardiranja u Drugom Svjetskom ratu. Iako izgleda vrlo zapušteno i podsjeća na nekakav azijski geto, nije ni malo jeftino mjesto i privlači bogatu klijentelu. U to smo se sami uvjerili kada smo dva obična piva i dva obična viskija platili 300 kuna. Poznat je kao mjesto gdje dolaze mnogi umjetnici, pisci, glazbenici i slavne osobe.Mjesta su obično tematski uređena i pokrivaju sve moguće glazbene smjerove. Mnogi barovi primaju samo stalne goste i ako želite ući, prvo vas mora predstaviti jedan od stalnih gostiju, ali mnogi pokušavaju privući upravo strance s engleskim cjenicima i nećete imati problema pri pronalasku prigodnog mjesta. Iz financijskih razloga tamo smo popili po jedno piće i zaputili se na prihvatljivija mjesta.

Jedna od uličica.

Nekoliko minuta hoda dalje se nalazi Robot Restaurant. Mjesto zavaravajućeg naziva jer je u njemu hrana potpuno sporedna, je meni jedno od omiljenih mjesta koje sam do sada posjetio. Ne radi se toliko o restoranu, koliko o malom svojevrsnom kazalištu u kojem možete pogledati jednu od najluđih predstava na planeti. Gorile na leptirima i pande na velikim kravama koje se bore protiv zle čarobnice u tenku i njenih robotskih podanika, robotski boks mečevi, stakleni konji, ogromni bubnjevi i Lady Gaga, veliki krokodili i morski psi, nekoliko desetaka plesača, oskudno obučenih plesačica i pjevačica, bliješteći kostimi, svjetla i laseri, laseri i još lasera. Sve je to zgurano u jednu predstavu od sat i petnaest minuta koja će vas garantirano zabaviti. Uz to sve možetetakođer pojesti večeru, ali to možete i mirne duše preskočiti. Na ovom linku možete pogledati mirniji dio predstave prije, nego što izleti gorila na leptiru i pravo ludilo počne. Predstava se svakih nekoliko mjeseci mijenja i uskoro ću se ponovno zaputiti tamo da vidim što su novo smislili.

Još jedan dan se bližio kraju. Iako smo bili puni dojmova i adrenalina, spremni za cijelonoćni provod, ipak smo odlučili to odgoditi za naš treći i posljednji dan. Idući puta ćemo pričati o maid cafés u Akihabari, nigerijskim svodnicima u Roppongiju i tome kako je Tokio najbolji grad na svijetu. Do idućeg čitanja.

Matane

*********

Ne znam kako vama, ali nama se Tokio definitivno penje na listi mjesta koje bi voljele posjetiti, pa makar nas i policija izvlačila iz trgovina! Nadamo se da ćemo su narednih godinu dana, dok je Bojan još tamo, toliko obogatiti da ćemo si to moći i priuštiti! ;)

Koji gradovi su vama na vrhu popisa?

Koje vam je najdraže mjesto koje ste do sada posjetili?

Pišite nam i uživajte u ostatku vikenda, gdje god da ste!

Pozdrav od Bojana i 2 Maje