PREDSTAVLJAMO: Ovo-Ono by Mila

Ako pratite blog znate da se trudim smanjiti svoj negativan utjecaj na okoliš. Od kada biram što ću nositi, veliku većinu odjeću kupujem iz druge ruke i o tome sam više pisala ovdje. Kako u second hand trgovinama ne možete uvijek naći nešto što vam savršeno paše, potrudila sam se naučiti kako popravljati i prepravljati odjeću koju sam kupila ili onu koju već imam, ali mi zbog nekog razloga više ne paše. Na taj način dajete novi život neželjenim predmetima ili predmetima koji su izgubili svoju prvotnu funkciju. I upravo je to ono što moja današnja gošća radi bolje od većine! Super kreativna duša, umjetnica sa iglom i koncem, transformirati će naoko neugledne komade odjeće u prava mala čuda koja ćete sa ponosom nositi! S veseljem vam predstavljam Milu, glavnu i odgovornu za Ovo-Ono brend!

Kako bi ukratko predstavila svoj brend nekome tko nema pojma o čemu se radi? Što ga najbolje opisuje?

Ovo – Ono brend nastao je sasvim spontano. Kao što sam naziv kaže radim sve i svašta, a najveći mi je izazov reciklirati stare stvari...Bilo da su tekstilne ili od nekog drugog materijala.

Znači reciklaža mi je na prvom mjestu. Od igle do lokomotive...Sve mi je izazov, iako mi je tekstil trenutno najinteresantniji.

Pokušavam složiti nosive predmete od starih odbačenih stvari i povratiti ih u život, znači složiti unikatnu torbicu, pernicu, kapicu, kaputić, ruksak, tuniku itd.

Također, svoje vještine u crtanju i slikanju primjenjujem u slaganju predmeta koje radim...Bilo da je to crtanje koncem šivaćom mašinom, kolažiranjem slike od tekstila ili samo kombiniranje boja...Nadograđujem i kombiniram sve što vidim oko sebe. Stvaram svoj svijet. Netko se u njemu nađe, netko ne. Ono što je najbitnije, stvaram srcem. Stvaram po osjećaju i po tome već neki prepoznaju moj rad.

Reci nam nešto o sebi! Tko stoji iza brenda Ovo-Ono?

Iza brenda Ovo – Ono stoji jedna mala Mila koja vjeruje u život, ljubav, lijepu riječ i zagrljaj prije svega. Za mene ovo je sve igra. Svijet odraslih nisam tako zamišljala, ali evo me u njemu. Unatoč različitim okolnostima, ljudima, samom životu još uvijek često maštam. Mašta je nešto što me čuva od surova svijeta..I ne dam da ju se sruši.

Od malena se razvijam kao kreativac. Uz mamu slikaricu, tatu tekstilnog inženjera ništa mi nije bilo strano u tom svijetu. Uvijek bih nešto čačkala...Tražila po tavanima, podrumu i sl. Maštanje me odvelo do ovoga gdje jesam danas...Danas znam da mogu biti sve što poželim. Batman, King Kong, mama, curica...Pa evo...najbolje da zaključite sami tko se krije...Kriješ se ti, on,  mi, vi, oni...Nema definicije...Mala radoznala curica.

Kako si se odlučila na ovakav kreativni smjer? 

Kao što rekoh...od malena imam ljubav prema slikarstvu i stvaranju. Nakon osnovne škole krenula sam u primijenjenu...Sreća, taman se otvorio smjer dizajner odjeće. Tamo sam stekla osnovu za kvalitetnije napredovanje na polju kreativnosti. Uz sve poslove koje sam radila, uvijek sam stvarala koliko sam mogla...I eto, jednoga dana se ljubav prema svemu tome, upornost, rad i samo rad pokazao kao nešto bez čega sigurno ne želim i od čega danas mogu živjeti i biti slobodna od široke mase, politike i svih ljudskih drama koje um može smisliti.

Odrasla sam i sretna.

U izradi većinom kao materijal koristiš reciklirane tkanine, zašto?

Većinom koristim reciklirane materijale. Iskreno, kad sam kretala punom parom i imala viziju koju još ostvarujem nije bilo toliko novaca koliko sam ja imala slika u glavi. Onda sam dobila ideju...Raditi ću stvari od odbačenih stvari...Time također radim nešto dobro našoj planeti, to me je motiviralo da i dalje recikliram. Do danas sam naučila puno. Naučila sam da svaki predmet ima svoju priču. Svaki komadić svoju energiju. Sve to daje dodatan poseban štih, a na kraju dobijem poseban i unikatan komad, a to me dodatno veseli. Nitko nije isti, zašto bi onda nosili isto?

Što te inspirira? Da li vizija kreće od komada tkanine koju treba prenamijeniti ili prvo dolazi ideja, a potom izbor tkanine?

Ideje dolaze kako kada...Nekada me vani inspirira nešto, pa trčim kući i gledam po sobi šta je najpribližnije onome što mi je u glavi da se napravi komad kakav želim...

Nekada me inspirira film. Nekada čovjek. Nekad priroda...Kako kada. Dok me nekada jednostavno vikne neki materijal i kaže mi ej, daj me napravi u ovo-ono...

Što ti je najvažnije pri izradi? O čemu najviše vodiš računa? 

Najvažnije je da uživam dok stvaram.To je sigurno najvažnije. Tada predmet dobije na jakosti i prenese čaroliju koju sam i željela prikazati. Prednost dajem svakako slikama na torbama. Dovršavanje torbe tipa šav ovdje, šlic tamo, ručka ovakva...to su stvari koje su naučene u koraku i nikako same po sebi ne prezentiraju moj rad. Trudim se da sve bude kvaliteno i ne isfušareno. Još uvijek iz dana u dan učim te šnajderske stvari.

U čemu najviše uživaš? Što najviše voliš praviti?

Najviše uživam u kolažiranju slika i crtanju na mašini. Nema u biti ništa baš da je na prvom mjestu...Kako me ponese u tome najviše uživam. Nekada je to kaputić, nekada tunika, nekada torba ili nešto novo što smislim.

Prema tvom mišljenju, što je najvažnije za uspjeh malog handmade brenda?

Najvažnije je ne odustajati! Jednako važno je vjerovati u sebe i svoj rad. Kao i svaki uspjeh ništa ne dolazi preko noći. Ništa ne dolazi samo od sebe i ništa ne pada sa neba.

Kakvi su planovi za budućnost? 

Hmm...Planovi za budućnost nisu još skroz definirani. Nekako vjerujem da Svemir pazi na nas i vodi nas u prvom smjeru. Tako da sam ja više fokusirana da njegove znakove prepoznam i pratim, nego da već vidim sam kraj. Uživam na putu za budućnost. Bitno mi je da sam zdrava i da me oči i ruke služe, pa dokle stignem. Svakako se nazire mala handmade tvornica sa ljudima sličnih vizija.

I za kraj nam reci gdje možemo pronaći i kupiti Ovo-Ono by Mila komade?

Proizvode možete pogledati na Facebook stranici Ovo – OnoBy Mila i direktno u mojoj radnoj sobi odakle izlaze svi Ovo – Ono komadi. Možete se javiti privatno (Mila Loncar) ili na navedenoj stranici. Tamo dogovorimo sve.

MTFBWY Majeeeee Zmaaaaje <3

*************

Treba imati na umu da je industrija brze mode jedan od najvećih zagađivača okoliša te da svojim odlukama možemo odabrati biti dio problema ili rješenja! :) Zbog toga se nadam se da vas je Mila inspirirala da zavirite u svoje ormare i pogledate odjeću iz nekog drugog kuta. Ove godine preskočite kupovinu novog, odaberite nešto što već imate, nešto u čemu vidite potencijal i javite se Mili da isčarobira svoje. Zauzvrat ćete dobiti unikatan komad koji će upotpuniti vaš stil i izdvojiti vas iz mase. 

Što kažete na ovakav kreativan način prenamjene?

Sviđa li vam se ono što ste vidjeli?

Da li nosite second hand ili ipak radije kupujete u trgovinama? 

Što vam je najbitnije kada kupujete odjeću, obuću i modne dodatke?

Ovo-Ono osim na Facebook-u možete pratiti i na Instagramu-u pa odvojite malo vremena, pregledajte fotke i podržite! :)

Hvala na čitanju i veliki pozdrav od Mile i Maje

PREDSTAVLJAMO: SillyDelux

Današnja gošća nije prvi puta ovdje. Predstavljanje njenog prethodnog brenda je bilo jedno od prvih na blogu, njene rukotvorine su bile na listama želja, a nisam odoljela niti isprobavanju njenih veganskih recepata. Činjenica da mi je prija ne igra ovdje nikakvu ulogu, Adri je jednostavno majstorica u svemu što radi! Iznimno kreativna i pedantna, sve dovodi do savršenstva! Oduvijek joj zavidim na strpljenju i energiji i konstantna mi je inspiracija! Kako je prethodni post u kojem sam vam predstavila njen brend netragom nestao iz arhive bloga, odlučila sam ju ponovo ugostiti i zamoliti da nam predstavi svoj novi brend! Krenimo!

Za početak nam reci nešto o sebi! Tko stoji iza brenda SillyDeLux? 

Iza brenda stojim ja, Adriana i moj šašavi debeli mačak Lux, moja inspiracijai i redovni pomoćnik u izradi lutkica, zbog čega moje šivanje traje puuuuuno duže nego što bi to trajalo bez njegove pomoći. Inače sam zapravo voditeljica jedne autoškole u Osijeku i predavačica za prometne propise u istoj. Ali eto, moja kreativna Silly si mora dati malo oduška i u drugim životnim područjima, a ja joj to

dopuštam kako joj nadolaze ideje. Tko prati Maje Zmaje zna me već od prije, imala sam stranicu na fejsu pod sličnim nazivom SillyLittleBlackCat, gdje sam izrađivala nakit i koje kakve šarene sitnice. Stranica je ostala zapravo ista, samo sam ime malo korigirala, a kako je stranica već dugo godina u funkciji, nije mi strano da me već skoro svi i zovu Silly! :) 

Kako bi predstavila svoj brend nekome tko ne zna o čemu se radi? Koje riječi ga najbolje opisuju?

Hm... riječi koje bi opisale moj brend. Paaaa... možda kao slatko, simpatično, friendly, animalfriendly, #kupujmodomaće, #kupujmoodmalihproizvođača... nisam sigurna.

SillyDeLux su ručno šivane lutkice, lutkice životinja s ljudskim osobnostima, jer znaš mene, gdje god mogu proširujem svijest o životinjama kao o našim prijateljima i sugrađanima.

Tako se trudim svakoj lutkici dati nekakvu njenu osobnost, ne samo izradom nego i nakakvim pričicama vezanim uz svaku.

Što se još stvara u SillyDeLux radionici i koja priča se krije iza imena? 

U Silly radionici se osim lutkica za bebače ili djecu (dosta često i za odrasle) stvara još i nakit od recikliranih materijala, kao što su jeans ili stare majice... ma ima tu svašta, ili se bar nadam da će biti još koječega. Evo recimo nedavno sam pravila sam par bisaga za bicikle, tj nosiljke za boce za bic, a trenutno šijem vrećice za šoping, tj. one male vrećice koje bi zamijenile plastične vrećice u koje stavljamo voće i povrće, rinfuzne namirnice i tako to. Radim svašta što mi padne na pamet i što mi moje ruke ili moja šivaća mašina dopuštaju.

Kao što si napisala, mnogi te znaju preko tvog prijašnjeg brenda SillyLittleBlackCat koji je bio iznimno popularan. Zašto si se odlučila promijeniti kreativni smjer?

Da, pod starim imenom imala sam, moram priznati, dosta posla, mogla bih reći da sam donekle mogla od toga i živjeti, onako nategnuto, ali bih mogla. Ovo s lutkicama je krenulo tako što je dosta mojih prijatelja dobilo djecu, pa ja kao ja za rođendane uvijek moram i nešto domaće svojim rukama izraditi (nekako mislim da je tako osobnije). I svidjelo mi se, ne to kako su lutkice izgledale, nego sam rad, otkrila sam da me šivanje totalno smiruje. Ne mislim apsolutno ni na što dok radi mašina, ima taj nekakav tempo i zvuk koji baš umiruje, barem mene.  Evo baš nedavno mi je muž rekao kako mu uopće ne smeta dok šijem i da mu je najdraže zadremati uz taj zvuk! :D

Iskreno one stvarčice koje sam nekada radila, počele su me užasno sekirati, ići na živce, i kad počneš raditi nešto preko volje, da ne znam koliko zarađuješ, nije vrijedno toga. Znala sam doslovno ne spavati, jer nešto nisam napravila onda kad sam htjela napraviti, pa jesam li svima odgovorila na poruke, čeka li netko još nešto, a da se ja ne mogu sjetiti i tako...baš me opterećivalo u zadnje vrijeme, jer sam imala stvarno puno narudžbi, a htjela ispuniti stvarno svaku sitnicu koju bi poželjeli.

I sada sam takva, samo mi je ovo puno sada draže raditi.

Zahvalna sam jako svima koji su stranicu pratili i narucivali,  zahvalila sam se svima preko stranice i ispricala što više ne radim iste stvari i zamolila ih da ne tuguju! :)

I tako sam jedan dan, uz dosta preispitivanja i muke, ugasila stari profil i ponovo ga pokrenula par mjeseci kasnije uz nove stvarčice i novo-staro ime, koje je i pod starim nazivom SillyLittleBlackCat i sad pod novim SillyDeLux imalo istu inspiraciju, mog mačka Luxa.

A kako je on kada je došao kod nas, bio jedna šašava mala crna maca (sad više nije tako crn ali je i dalje šašav) eto naravno i imena. A zašto se danas brend zove Silly DeLux, e pa zato što je gospodin Lux postao poprilicno osebujna i velika mačka s velikom „frizurom“ i velikim apetitom! :D

Kakve materijale koristiš i što ti je pri izradi najvažnije?

Kako su to većinom lutkice za bebe i djecu, iako ima dosta i odraslih koji su baš za sebe naručivali, pazim da to bude čisti pamuk, a punim ih s antialergijskim punilom za jastuke.

Ima tu i nekakvih recikliranih dodataka i dijelova, ali sama lutkica je od pamuka. Trudim se da pamuk bude što više domaći, ako smijem izreklamirati, najviše materijala nabavljam u Čateksu. Imaju stvarno dugogodišnju kvalitetu, a i samo naručivanje od domaćih proizvođača smanjuje troškove i ambalažu dostave, što mi je dosta bitno! Sve više ljudi, a i ja sama, pazimo na ekologiju, pa eto nije loše gdje god je moguće smanjiti otpad.

Baš zbog toga u SillyDeLux šarenom dućanu  osim lutkica, može se naći i nakita od  muževih starih hlača ili mojih majica i haljina, a često kopam i po tuđim starim ormarima! :D

Nadam se da će toga biti još i više, ali za sad sam nekako više orjentirana na lutkice, najviše ih volim izrađivati. Iako to sve radim naravno i da zaradim, ali me veseli reakcija ljudi kad im lutkica stigne na adresu, i znam da sam šašava ali moram priznati da se dosta teško odvojim od svake, hehehe.

Tvoje krpene lutke možemo naći i na Etsy-u, a vjerujem da mnoge zanima kako to funkcionira. Koliko je zahtjevno voditi ovakav tip trgovine i da li je to za kreativce iz naše regije isplativo?

Pa evo ovako, nisam sigurna jesam li prava osoba za savjete oko Etsy-a, jer tek sam u začetku, tj. ove godine sam tek otvorila Etsy trgovinu, pa je to još tek u zaletu, iako se nadam naravno nakon nekog vremena da će krenuti puno bolje. Ono čime sam se ja naoružala jesu strpljenjem i novi fotić! Za Etsy posebno, jer tamo je more super proizvoda i treba doći do toga da te ljudi pronađu i da baš tebe vide i kupuju iz tvoje trgovine.

Znači, na Etsy-u pored prekrasnih, modernih fotografija proizvoda  jako su bitni i tagovi. Tagovi su ključne riječi zbog kojih će se baš tvoj proizvod izgurati na površinu hrpe drugih sličnih proizvoda i tako biti vidljiviji. Slike moraju biti tip top, nemaš šanse ako su ti slike mutne ili nabrzinu uslikane, vizualno nekoga prvo moraš privući da uopće klikne baš tvoj shop ili taj proizvod. To je već pola puta.

Ali onaj drugi dio puta je to da na Etsyu treba dosta čitati razna iskustva i kojekave pogodnosti koje ta trgovina nudi, ima tu svega što sam proizvođač uređuje na svojoj stranici da bi bolje poslovao. Jako je bitno biti sveprisutan na ostalim web lokacijama, kao što je Instagram, Pinterest, Twiter... a nije loše ni kad te neki popularan blog izreklamira! ;)

A zahtjevno je jer traži vremena, moraš stalno nešto čačkati oko svoje trgovine, tako da se stalno nešto apdejta.  Ako tamo želiš zaraditi, ne smiješ doživljavati svoju Etsy trgovinu kao hobi, već kao nastvarniji posao kao i svaki drugi. Etsy naplaćuje svoj prostor, pa ga ne treba tako samo olako doživljavati. Dobro je na početku „prošpijunirati“ slične trgovine, vidjeti od kada su na Etsyu i vidjeti koliko prodaja imaju od tada, pa od onih uspješnih, ako treba iskopirati  tagove ili barem dobiti ideju kako složiti opis svoje trgovine, te kasnije dorađivati.. Najvažnije je pitati se iskreno ili još bolje pitati poznanike i prijatelje, bi li ih ovakav proizvod i ovakva slika privukla? Bi li ja to kupila?

Ali vjerujem kad se jednom ušemiš i sve naučiš onda je to to, onda zapravo možeš i savjete dijeliti! :D E sad, koliko je isplativo...hm... pa mislim da to ovisi o tome što prodaješ. Nije isto prodavati recimo naušnice koje može praviti skoro svatko (npr ..nekakve zvjezdice od fima ili sl.) i nešto što netko drugi sam ne zna ili ne može napraviti, a uz to je još i neodoljivo, slatko, kako bih se bolje izrazila, nešto što onome koji kupuje kaže „bez ovoga nećeš moći nastaviti živjeti“! :D Teško je proizvesti tako nešto i pri tome biti donekle originalan, nema danas onoga što nije već izmišljeno, ali može se.I s mojom starom stranicom gdje sam prodavala nakit i koje kakve drangulije, na početku sam se veselila svakoj narudžbi od 30 kn jednom tjedno, a onda je krenulo tako da nisam stigla ni spavati, nadam se eto da će i sad uskoro tako. Ma samo treba biti strpljiv.

Po tvom mišljenju, na koji način je najlakše doći do kupaca i da li danas kod nas postoji 'tržište' za handmade?

Ja mislim da sam najbolji primjer za handmade ili čak second hand tržište, ne kao prodavač nego kao kupac. Najviše volim kupovati i za sebe i za druge od malih proizvođača, još ako je i nekakav reciklirani uradak tim bolje. A i većina mojih prijatelja isto tako. Vjerujem da postoji tržište, da. I to za skoro baš sve što postoji na ovome svijetu pa čak i zrak u limenci! Samo treba naći pukotinu kroz koju se progurati na vrh. Znamo da je situacija za bilo koga u Slavoniji dosta nepovoljna i skučena, ali zato su interneti veliki i mislim da tamo svatko nađe svoj kutak i svoju publiku, ako je uporan. Pa sam eto tako našla i ja :)

Koje domaće kreativce voliš i koje bi nam preporučila?

Pa evo prvo moju dragu prijateljicu Katharinu i njene super fine 100%  prirodne, veganske mackalice (kako ih i sama zove) na fejsu pod nazivom Helena Delirium prirodnakozmetika. Onda neizostavnu Petrinu cool srebrninu isto na fejsu Ornamentorium. A evo tek nedavno otkrivenu donekle meni i konkurenciju, jer su u pitanju lutkice, ali potpuno drugačije od mojih, to su UgLy ReCyCLed DoLLs. Tu me već samo ime privuklo da kliknem i vidim o čemu se radi. Nikolina i njen Orson čudnovati nakit. I naravno naše kraljica reciklaže Mila koja se krije  iza imena Ovo-Ono, a pravi torbe, bisage i tak svašta nešta ima. Oh da, skoro sam zaboravila nedavno otkrivenu djevojku na fejsu Tilly art koja pravi male ukrasne vrtove, da tako nekako opišem, s nekakvim čudnim malim biljčicama i dodacima koji se nađu usput. Treba vidjeti, jako simpatično!

Kakvi su planovi za budućnost brenda? Gdje se vidiš za recimo 5 godina?

Uh...znam da bi trebala vizualizirati svoju budućnost da bi se takva i ostvarila, vjerujem u to, ali još nisam načisto gdje se vidim. Što se tiče lutkica nadam se da će posao procvasti, pogotovo vani, tako da našima mogu puno povoljnije prodavati. Jel to grozno što sam sad rekla ? :D

Znam da je hrvatski džep puno plići od stranog, pa eto bilo bi dobro da našima bar ne moram nabijati cijene, niti to sad radim. Na žalost ne mogu baš raditi besplatno ili ispod nabavne cijene, pogotovo što svaku lutkicu radim u prosjeku 4 sata, ima tu dosta posla, jer ja volim da sve bude cakum pakum, ali eto trudim se da omjer cijene, kvalitete i mog utrošenog vremena bude stvarno prihvatljiv.

Uglavnom, vidim se u sličnim stvarima, ako ne i istima, iako možda to bude čak i nešto vezano uz hranu. I sad već, volim reći na našoj stranici, iako ju ne vodim ja, zove se Vegcook.net, ima mojih veganskih recepta. Znaći volim šivati i volim jesti, prema tome, mora biti nešto tako i u bliskoj budućnosti. Ne bih voljela da se puno toga promijeni, sentimentalna sam i nostalgična, pa neka bude sve nekako slično samo možda na nekoj višoj razini.

I za kraj nam reci gdje sve možemo naći SillyDelux? 

Silly ćete naći ili na fejsu ili na Instagramu, može i na Pinterestu (tu sam još mlada) i na Etsy-u...za sada, a uskoro se nadam i na kojekakvim štandovima ili se šmucam negdje po Osijeku! :) 

***********

Ako tražite dar za neku dragu malu osobu, SillyDelux krpene lutke su po meni idealan izbor! Možda mislite da se mališani neće puno igrati sa ovakvim igračakam, ali vjerujte, kod nas su i nakon pet godina lutke koje sam napravila M.-u kada se rodio i dalje aktualne. 

Osim što su lijepe, ove igračke su kvalitetne i unikatne te napravljene od materijala koji su reciklirani ili domaće proizvodnje. Njihovom kupnjom podržavate domaću kreativku koja je ekološki savjesna, a samim time znate da proizvod nastaje uz minimalan moguć negativan utjecaj na okoliš.

Znati gdje ide vaš novac je po meni iznimno važno, pogotovo u slučaju izbora igračaka, jer na taj način utječemo i na razvijanje svijesti kod malih ljudi. Biranje kvalitete prije kvantitete, izbjegavanje slijepog konzumerizma i kupovina lokalno proizvedenih proizvoda su možda mali koraci u nastojanju da očuvamo planetu, ali to ih ne čini ništa manje važnima!

Što kažete na SillyDelux krpene lutke? Zar nisu divne?
Kako birate igračke za vaše mališane?
Imate li naviku kupovine od domaćih kreativaca?

SillyDelux lutke vas čekaju na Etsy-u, a brend možete pratiti i putem Facebook-a, Instagram-a i Pinterest-a pa podržite rad ove iznimno kreativne dame, čak i ako nemate mališana kojima bi poklonili njene rukotvorine!

Adri hvala što mi je bila gošća, a vama hvala na čitanju! :)

Pozdrav od Adri i Maje <3

INTERIJERI: Kod Irene sa bloga Kreativice

Blog Kreativice sam našla sasvim slučajno, preko nekog komentara na nekom drugom blogu, ne sjećam se više kojem. Estetski me odmah privukao, a nakon što sam uhvatila vremena da na miru sjednem i pročitam nekoliko postova, zaključila sam da će to definitivno biti jedan od mojih omiljenih blogova! Zašto? Zato što je zanimljivo pisan, prijateljski nastrojen i tematski zabavan! Blog piše jedna prezgodna beograđanka Irena sa stalnom adresom u Ljubljani. Majka je dvije preslatke djevojčice, Julije i Kasje, a u Ljubljanu ju je dovela ljubav! Osim obitelji voli vintage odjeću, diy projekte i uređenje prostora, a upravo je njen osjećaj za lijepo bio presudan da ju zamolim za gostovanje u rubrici Interijeri! Na moje veselje, prihvatila je poziv, a što ima za reći o svom domu pogledajte u nastavku! 

'Bila je to ljubav na prvi pogled. Pa ovde ne pričam o mom mužu - to je bila ljubav na prvi, pa onda drugi pogled, onda smo za neko vreme te poglede izmenjivali samo putem poruka i Skypa dok je on studirao u Ljubljani a ja u Beogradu. Ali smo se zato, posle gledanja raznoraznih polovnih stanova i nakon godina provedenih kao podstanari, istovremeno zaljubili u stari stan iz šezdesetih koji sada nazivamo našim domom. 

 

Iako je stan bio u originalnom stanu (čitajte stari parket, staro kupatilo i kuhinja, mnogo mračnih kutaka) odmah smo primetili njegov potencijal. Nije nas zanimalo kako je sada već kako može da bude. Kuckali smo po svim zidovima i bili oduševljeni kada smo shvatili da većine  možemo da se otarasimo. Bilo je potrebno da srušimo pet zidova kako bi kuhinju, trpezariju, dnevnu sobu i hodnik pretvorili u jednu otvorenu svetlu celinu. I tako je počeo domino ili bolje reći Lego efekat: pošto smo srušili zidove, shvatili smo da moramo da zamenimo i promenimo put električnim kablovima, kuhinju je trebalo ugurati izmedju dva zida u kojima su bile smeštene cevi… “Parket je suviše oštećen”. Ok, treba nam nov parket ali hajde da uradimo i novu izolaciju ispod njega… Kažem vam, poput Lego kocki samo što u ovom slučaju nismo gradili već jednu po jednu skidali. 

Da li smo negde na sredini procesa zažalili i poželeli da smo kupili neku novogradnju? Ne, nikako, jok. Ideja je oduvek bila da kupimo stan sa istorijom, koji ćemo moći da obnovimo po našim željama i da onda u njemu pišemo svoju istoriju. Nikada ne bi mogli da živimo u stanu koji je neko drugi osmisli za nas - jednostavno, imamo suviše ideja, želja, neku svoju estetiku a i tvrdoglavi smo. A ta tvrdoglavost dobro dođe kada majstora ubedjuješ da umesto pločica u kuhinju položi parket (“a šta ako vam mleko prekipi”), da srušiš zid koji vodi na terasu i tamo staviš staklena vrata (“duvaće vam”) ili insisitiraš da u spavaćim sobama ostane stari parket iz poštovanja do istorije stana (“ne bi radije stavili novi”).

Da, tvrdoglavost ali i strpljenje dobro dođu kada sve radiš sam - bez arhitekte, projektanta, vođe radova. Ali onda se desi: one kockice koje ste mesecima rastavljali konačno počnu da se (ponovo) sastavljaju. Pa onda svako od nas nešto svoje doda: ja sam običan, beli, stari IKEA cipelarnik obojila, obnovila stolice koje smo mesecima pasionirano sakupljali, muž je do besvesti išmirglao i obnovio staru komodu te za Božić napravio kućicu za lutke za naše dve devojčice, ćerke su svojim divnim crtežima doprinele da imamo galeriju u kući. Malo po malo, sitnicu po sitnicu i od prostora u kojem živite stvorite dom. I znate šta: niko nema baš ovakav ;)'

 **************

Kao što je napisala, dom Irenine obitelji je definitivno jedinstven, a jedinstvenim ga čine upravo ljubav i trud utrošeni u uređenje. Svaki kutak koji nam je pokazala zrači osobnošću i odraz je njih samih. Kako i sama pri uređenju našeg doma najviše volim sređivati stare, neželjene komada namještaja, prenamjenu i 'recikliranje', uvijek me veseli vidjeti kako to rade drugi, a Irena i njena obitelj to rade sjajno!

Kako vam se sviđa ovaj interijer? 

Što vam se najviše svidjelo?

Da li ste i sami skloni diy projektima u uređenju vaših domova ili preferirate kupovinu uporabnih i dekorativnih predmeta?

Ako su vas fotografije Ireninog doma zaintrigirale, više potražite na njenom blogu Kreativice, a pratiti ju možete putem Facebook-a i Instagram-a, vjerujte da ćete uživati!

Ostale slične postove potražite ovdje, a ako i sami imate neku zanimljivu priču oko uređenja koju biste voljeli podijeliti, slobodno se javite!

Hvala što ste svratili i ugodan vikend žele vam,

Irena i Maja

Top 5: Tutoriali # 34 (Rebeka bira)

Današnji 'Top 5' post je drugačiji od drugih utoliko što ga je radila moja prija Rebeka, autorica bloga 'Scrapbook of stuff'! Rebeka je već bila gost na blogu i to u postu gdje nam je pokazala svoju (sad već bivšu) sobu, a kako imamo vrlo sličan ukus, zamolila sam ju da odabere nekoliko njoj najboljih tutoriala! Što je odabrala pogledajmo zajedno u nastavku!

***********

REBEKA BIRA

1. Dječje plastične životinjice su već duže vrijeme  popularne kao ukrasi na poklopcima staklenki ili se njihove glave koriste umjesto ručki na ladicama, a mogu se koristiti i kao kaljići za cvijeće. Budući da je proljeće vrijeme sadnje cvijeća i ostalog zelenila, jako me veseli ovaj diy projektić zbog kojega ću se potruditi da mi sve posađeno preživi i da konačno sa biljkama pređem na ti. Sve što vam treba su: malo veće plastične životinjice koje su taman dovoljno velike da im na leđa posadite biljku s kojom   će u simbiozi živjeti sretno do kraja života, nož ili nešto s čime ćete moći iščeprkati rupu u leđima i biljka! 

maggie overby studios

2. Kada smo već kod sadnje cvijeća vrlo jednostavan diy projekt možete napraviti sa običnim dosadnim kaljićima za cvijeće. Treba vam kaljić za cvijeće i boje (akrilne, autolak) ili markeri i po potrebi pik traka. Nakon što se okružite bojama prepustite se mašti na volju i napravite najslađe kaljiće koji neće proći nezapaženo.

mollie makes

3. Sa toplim vremenom bliže se i duga ispijanja kave i limunade na terasi kod najdraže prije, a ove godine možete sebi ali i prijateljici napraviti zanimljive plutene podmetače. Mogu se za malo novaca kupiti u Kiku ili Ikei, a vama opet trebaju bojice i markeri kako bi ih ukrasili.

bekleidet

4. Dolazi vrijeme godine kada svi mi koji se volimo kinđuriti sa nakitom vadimo svoje dragocjenosti iz zimskog sna, a kako ih bolje sve imati na oku nego na predivnom diy držaču nakita. Sve što vam treba je komad drveta i male kukice koje ćete zavrnuti u drvo. Po želji ga možete ofarbati ili ukrasiti na način koji vama odgovara!

dwell beautiful

Ako vam se svidio Rebekin izbor, obavezno svratite na njen blog 'Scrapbook of stuff' sigurna sam da će vam se svidjeti, a tutoriale vrlo slične ovima možete naći i ovdje na blogu! Maja je od plastičnog dinosaura radila držač za zubnu četkicu, a ja sam jedan običan kalić pretvorila u macu, jedne obične plutane podmetače malo ukrasila, a od jedne obične grane napravila mobil sa oblacima!

Moram priznati da me posebno veseli kada imam priliku na ovaj način surađivati sa tako kreativnim damama, a Rebeka nije prva gošća u koja je birala omiljene tutoriale! Prva je bila Tina sa bloga Moj nakiTIĆ, a njen izbor možete pogledati ovdje!

Kako vam se sviđa Rebekin izbor?

Koji tutorial vam je najbolji?

Koji tutoriali bi se našli na vašoj listi?

Rebeku osim na blogu možete pratiti i na 'Scrapbook of stuff' Facebook stranici te na Instagram-u pa ne propustite! :)

Hvala joj još jednom što je bila moja gošća, a vama hvala što ste svratili i čitali!

Ugodan ostatak dana vam žele,

Rebeka i Maja

INTERIJERI: U domu Filipe Sorko

Filipu većina zna iz kulinarskog TV show-a 'Tri, dva, jedan - kuhaj!' u kojem je sudjelovala sa svojom sestričnom Petrom. Mnogi ju znaju i kao začetnicu projekta 'Secret dinner party by Filipa', a neki i kao autoricu bloga 'Made by Filipa'. Ja sam ju prvi puta srela u jednom broju Dom&Dizajn časopisa u kojem su me oduševile fotografije 'Vintage vrtnog vjenčanja i boemskog babinjaka u bašti' za koje je pripremila scenografiju. Odmah sam znala da je ova simpatična djevojka sa tako istančanim osjećajem za lijepo uistinu vrijedna pažnje pa sam nastavila pratiti njen rad! Posebno me obradovalo kada smo Maja i ja bile pozvane na prvu tajnu večeru koju je organizirala, iako, na žalost, na kraju ipak nismo uspjele prisustvovati! Nedugo nakon poziva na večeru, negdje (ne sjećam se više gdje) sam slučajno naišla na fotografije Filipinog obiteljskog doma i ostala zatečena koliko taj prostor vjerno ocrtava svoju vlasnicu! Šaren, prožet svjetlom i prepun detalja, dom je to u kojem su u cjelinu savršeno isprepleteni brojni stilovi. Što nam je o svom domu rekla Filipa, pročitajte u nastavku!

'Jako volim svoju roditeljsku kuću u Vinkovcima. Još više volim taj efekt iznenađenja i oduševljenja koji izaziva svaki puta kada nam netko novi dođe u goste. Ja sam se na taj prostor, stvari i namještaj u njemu, te na njegovu arhitektonsku i dizajnersku eklektičnost naviknula, te iako znam da nema puno prostora i kuća uređenih na ovakav jedinstveni način, još uvijek mi to iznenađenje nije u potpunosti jasno!

Mi živimo i dišemo skupa sa našom kućom, napunili smo ju stvarima koje volimo. Stvarima koje su nam lijepe ali nisu nimalo funkcionalne, stvarima koje pričaju povijest naše obitelji, stvarima koje smo donijeli sa raznih putovanja, stvarima koje i nisu tako lijepe ali su neophodne i funkcionalne, umjetničkim djelima naših dragih prijatelja… 

Sam prostor kuće je jako zanimljivo zamišljen i izveden. Ima dosta otvorenog i povezanog prostora, staklenih površina, ciglenih pregrada, krovnih prozora, francuskih balkona, uzidanih polica, staklenih niša, različitih nivoa i kosih plafona… Arhitekt kuće, iako smo imali onog službenog, je ipak na kraju bila moja mama, koja je odlučila ignorirati nacrte koje je dobila i sama se poigrati prostorom, što nije bilo nimalo lagano, jer kuću nismo gradili iz temelja nego smo odlučili prilagoditi si kat kuće bake i djeda.

Naša kuća prošla je toliko transformacija, uspjela je preživjeti svaku našu umjetnički fazu, dosta stvari se mijenjalo, razbijalo, pa ponovo gradilo, a opet ima i stvari koje već 10 godina stoje na jednom mjestu, kao što je npr. komoda u hodniku, koja se tako savršeno uklopila tu gdje je, da ne ide nigdje.Oduvijek volim boje i srce mi zaigra na uzorke - boje i uzorci me čine sretnom. Tako smo nastojali urediti i našu kuću, punu detalja, uzoraka, boja i svijetla. 

Nikada nismo planski kupovali namještaj i stvari za kuću. Većinu vremena bilo je to dosta impulzivno. Ili kupimo zato što nam to treba, ili zato što je jeftino, ili odlučimo to nekako uklopiti u naš prostor jer eto, to već imamo pa zašto ne? Zato se ponekad nađemo sa novom, jako lijepom, policom u ruci, koja je bila, eto, jeftina, i nikako se nije smjela propustiti, ali nemamo niti jedan jedini zid slobodan za nju. Zabavlja me uređivanje prostora sa malim budžetom i pronalaženje raznih jeftinijih rješenja, obilaženje buvljaka, podruma i tavana  u potrazi za nečim što će me malo koštati. Ja sam onaj tip osobe koja voli često kupovati i gomilati stvari, te onaj tip koji osjeća neizmjernu sreću i zadovoljstvo kada pronađe nešto dobro, a jeftino, ili nešto potpuno besplatno, odbačeno i podcijenjeno. Tako ćete kod nas naći i dizajnerske stolice, i stari bakin stolić koji je dobio novo ruho kada smo ga prebojali u kričavo rozu boju, i crni veliki kauč kojeg bi ja, iako je velik i mekan i udoban, vrlo rado već promjenila, i Ikein stol i jastučiće koje smo naručivali sa web trgovine etsy.com. Sve smo to nekako uspjeli spojiti u jednu, vrlo neobičnu i zanimljivu cijelinu. Po zidovima kod nas obješeni su i reprodukcije i originali, jedni pored drugih, i slike koje smo sami naslikali, i posteri koje smo isprintali ili pak našli na buvljacima u Berlinu. Na zide smo objesili i kompozicije praznih rama, te drage nam obiteljske fotografije. Mislim da u našoj kući svaka prostorija ima bar jedan komad namještaja kojeg smo preselili iz starog stana, ili naslijedili od bake i djeda, tako da smo imali neku bazu što se tiče uređenja, nismo krenuli skroz od nule, nego smo nove komade namještaja morali uklopiti sa onima koje smo imali, što je ponekad puno teže.

Kada je kuća tek izgrađena, svaka soba je bila ofarbana u drugačiju boju, što je vrlo brzo promijenjeno, a dnevni boravak, iako je do sada promijenio jedno najmanje 10 različitih nijansi i boja, danas je toliko napunjen šarenim detaljima, da smo se ipak odlučili za klasičnu bijelu. Zadnju veću adaptaciju u kući imali smo prije godinu dana, kada sam odlučila iznenaditi sestru i urediti joj spavaću sobu. Soba koja je do tada bila nježno roze boje, postala je tamno siva, i to vrlo hrabro tamno siva, potpuno tamno siva. Te napunjena knjigama i perzijskim tepisima. Ispalo je genijalno.

Osobno, najdraži dio kuće mi je povezani prostor kuhinje, blagovaonice, radne sobe i dnevnog boravka, u kojem provodimo i najviše vremena, te naša terasa na koju se izlazi iz blagovaonice i koja nije velika, ali za vrijeme  ljeta i toplog vremena uvijek bude puna ljudi. Kada nam dođu gosti svi se uvijek rado skupe oko šanka u kuhinji, jer ja uvijek nešto kuham i pripremam, pa se prirodno nekako uvijek tamo okupimo. Tako da naš dnevni boravak, nepravedno, više, manje, ostane prazan.

Nama je naša kuća i sve što se nalazi u njoj refleksija naših karaktera i života i smatram da bi uvijek i svugdje tako trebalo biti pa se rastužim kada vidim da ljudi žive u dosadnim i monotonim prostorima. Meni su, osobno, puno zanimljiviji prostori sa sitnicama i detaljima, knjigama i biljkama, prostori u kojima se osjećam kao u galeriji i ne znam gdje bi prvo pogledala. Vlasnici takvih prostora obično imaju puno više interesa, hobija, ideja... Treba biti hrabar i ne bojati se boja i uzoraka, nekada i nije problem pretjerati, sve to uvijek dođe na svoje, treba se opustiti i zabavljati. Bitno je jedino da se osjećamo ugodno u prostoru u kojem živimo, pa bio on uređen minimalistički ili pak pretrpan kreativnim neredom. Nemamo svi uvijek genijalne ideje i rješenja, ali zato su tu Internet, časopisi, Instagram, Pinterest itd. gdje možemo uvijek pronaći inspiraciju!'

************

Vjerujem da ste se, kao i ja, gledajući ove fotografije osjećali kao da listate časopise o uređenju interijera ili, u najmanju ruku, kao da scroll-ate po 'Design Sponge' ili 'Apartment Therapy' stranicama. Kakav god vaš stil bio, morate cijeniti estetiku ovog prostora, njegovo šarenilo, prozračnost i eklektičnost koji opet nikako nisu ugrozili udobnost i funkcionalnost neophodne za svakodnevni život. I, što je najbolje, za sve je u potpunosti zaslužna Filipina obitelj pa je to prostor koji ih u potpunosti odražava! 

Što kažete, kako vam se sviđa Filipin dom?

Što vam se najviše svidjelo?

Da li ste dobili inspiraciju da i sami krenete uređivati svoje životne prostore?

Ako vas se dojmilo ono što se vidjeli, dodatnu inspiraciju potražite na facebook stranici 'Secret dinner party by Filipa', na Filipinom blogu 'Made by Filipa' ili na njenom Instagram profilu! Filipinu mamu možete pratiti na blogu 'Copy paste'!

Svratite, podržite i pišite, a ako i sami imate ovako zanimljive interijere, slobodno mi se javite! ;)

Ugodan ostatak dana žele vam Filipa i Maja!

P.S. Sve fotografije su preuzete sa bloga 'Copy paste' uz Filipino odobrenje!