SKITAMO: Veli Lošinj

Iako sam na otoku Lošinju već ranije ljetovala, ove godine sam prvi put posjetila Veli. Malo, pitoreskno mjesto osvojilo me čim smo se spustili do lučice. Za razliku od Malog Lošinja, koji me se nije posebno dojmio (dok je mom suprugu divan), Veli Lošinj mi je djelovao smireno, dražesno i onako domaćinski. Nakon svih onih rijeka turista koji su preplavili Jadran ove godine, Veli Lošinj je bio pravo osvježenje. Znate onaj osjećaj kada ste negdje na moru i poželite da svi nestanu kako bi mogli doživjeti pravu ljepotu mjesta i sve one sitne detalje koji vam promaknu zbog gužve? E baš to je ovdje i moguće! Prazne uličice u kasno popodne omogućile su nam da se opustimo i uistinu uživamo u trenutku.

O Velom nisam ništa znala. Nisam gledala fotke na internetu niti istraživala što tamo treba vidjeti. Imala sam samo preporuke ljudi koje je očarao. Otišli smo na blef i dopustili da nas iznenadi. Kao što sam napisala ranije, prvo što me je oduševilo su prazne ulice, mir i tišina. Nakon gužve koja je vladala u kampu Čikat i u Malom Lošinju, ovdje smo imali dojam kao da smo sami na svijetu. Spustili smo se do samog centra mjesta koje se nalazi u lučici i bez problema našli mjesto u kafiću. Posluženi smo odmah, a ne pet minuta nakon što smo već zaboravili zašto smo sjeli i što smo htjeli naručiti. Kavu smo pili na rivi koju krase šarene, uske kuće s pogledom na brodice i u tih 20ak minuta se konačno nismo osjećali kao turisti na nekom stranoj planeti. 

Da obiđemo ovo mjestašce nije nas spriječilo ni 201 '...mene tako bole noge, zašto opet moram hodati...'. Popeli smo se do župne crkve sv. Antuna Opata i krenuli stazom koja je vodila uz rt Leva sve do lukobrana Rovenska. Plaža uz šetnicu je bila divna, more čisto, a na šetnici nije bilo skoro nikoga. Pomislili smo kako bi ovakva plaža bila idealna za potpuni užitak ljetovanja jednom kad mali gospodin bude malo stariji i stabilniji. Bilo je toliko lijepo šetati i gledati u more da sam jedva što i fotkala zbog čega vam i ne mogu najbolje dočarati Veli.

A što još vidjeti u Velom, ako vam bijeg od turističke vreve nije dovoljan? U uskim uličicama kriju se brojne raskošne vile i crkvice koje pričaju povijest ovog malog mjesta nastalog već krajem 13. stoljeća. Brojnost bogatih vila posljedica je proglašenja Velog Lošinja državnim klimatskim lječilištem krajem 19og stoljeća zbog čega je postao okupljalištem aristokracije i bogatog građanstva. Zbog povoljne mikroklime, u vrtovima vila uspjevale su brojne biljne vrste koje i danas krase Veli Lošinj. Povijest mjesta možete saznati ne samo lutajući uličicama već i ako posjetite Kulu čija je prvotna namjena bila štititi stanovništvo od učestalih gusarskih napada. Danas ona služi kao muzej i galerija sa stalnom izložbom koja prikazuje najvažnije dijelove iz života Velog Lošinja posebno ističući slavnu pomorsku i turističku tradiciju dok je dio izložbe posvećen i pronalasku antičke brončane statue Apoksiomena. 

Mi nismo posjetili Kulu, niti smo razgledali vile i crkve. Bilo nam je dovoljno uživati u ozračju i doživjeti ovo malo mjesto bez pritiska da vidimo što više turističkih atrakcija. Ponekad stvarno treba usporiti, ostaviti fotoaparat i mobitele bar na kratko i doživjeti trenutak, jer osjećaji su ono što će obojati sjećanja.

Da li ste već bili u Velom Lošinju? Kako Vam se svidio?

Što bi nam preporučili da posjetimo?

Da li se trudite obići što više kad ste prvi puta negdje ili vam to nije toliko bitno?

Voljela bih čuti, a ako vas zanima koja smo sve mjesta posjetili i kako smo ih doživjeli, skoknite na oznaku 'Skitamo'! :)

Hvala što ste svratili i ugodan ostatak dana vam želim! <3

Maja

PREDSTAVLJAMO: Božićna čarolija u Vrtnoj bajci

 O Vrtnoj bajci obitelji Matagić smo vam već pisale jesenas, a danas vam donosimo priču o božićnoj čaroliji koja vas tamo čeka! Imale smo sreću da prvi doživimo duh Božića u prekrasnoj drvenoj kućici bake Eve gdje su nas je dočekali glavom i bradom Djeda Mraz, Baka Mraz i preslatki mali Vilenjak! 

Put do kućice osvjetljavale su božićne lampice, a samu kućicu topla svjetlost vatre koja je gorila u kaminu. Djedica je spavao kada smo došli, ali se probudio čim je čuo škripu vrata i odmah nas je prepoznao! ;) Poseban ugođaj stvorile su božićne pjesmice i ukrasi od kojih su mnogi rukom rađeni od drveta i potpuno unikatni! Mamu i baku su se posebno dojmile drvene jelke, a mali čovjek je bio iznenađen činjenicom da Djedica zna toliko toga o njemu!

 Na stolu su nas čekali preukusni domaći čokoladni keksići i topla čokolada, a u ladici se sakrila i bojanka sa omiljenim Psićima u ophodnji što nas je posebno obradovalo! Plan je bio i peći sljezove kolačiće na vatri, ali dečki su bili prebrzi i sve su smazali prije nego smo uspjeli doći do štapova! :) Bojali smo i uživali u pucketanju vatre, a nakon što smo pokazali svoje vještine bojanja unutar linija, nacrtali smo svoje želje za božićne darove i spremili ih Djedici kako bi znao što da nam donese pod jelku!

I ne samo to, dobili smo i darove - domaće keksiće, šalicu i kuglicu za jelku sa imenom i snježnu kuglu koju i dalje ne ispuštamo iz ruku! :) Iako je iskustvo bilo dovoljno za pamćenje, ovi darovi će nas uvijek podsjećati na prekrasno iskustvo druženja sa Djedicom, bakom Mraz i Vilenjakom u čarobnom ambijentu Vrtne bajke!

Ako i sami želite ove godine svojim klincima pružiti drugačije iskustvo Božića i doživjeti pravu božićnu čaroliju u Vrtnoj bajci, sve što trebate napraviti je javiti im se porukom na fejs i odabrati svoj termin od 03. 12. do 21. 12.! Budite sigurni da će vaši mališani dugo pamtiti druženje sa obitelji Mraz, a vi ćete imati hrpu fotografija za sjećanje i 'za pod bor' bakama i djedama! Zato ne gubite vrijeme i javite im se što prije da ne biste propustili priliku! 

Sve informacije naći ćete na fejsu Vrtne bajke (linkovi su kao i uvijek u tekstu), a mi stvarno mislimo da je ovakvo iskustvo prekrasan božićni dar za svakog mališana!

Što kažete, zar nije predivno?

Kako vam se sviđa ideja darivanja doživljaja za Božić?

Pišite nam kakvi su vaši planovi za Božić i svakako svratite u Vrtnu bajku, barem virtualno, i podržite njihov trud!

Pozdrav od obitelji Mraz i Maja! ;)

SKITAMO: Roški slap

 Na povratku kući s ljetovanja u Primoštenu, odlučili smo svratiti u Nacionalni park Krka i počastiti mališana za rođendan jednom zabavnom vožnjom brodom. Izabrali smo posjetiti Roški slap, pretposljednji slap na rijeci Krki kojeg čine brojne male kaskade nazvane Ogrlice i glavni slap kojim se Krka ulijeva u Visovačko jezero. Roški slap je ime dobio po tvrđavi Rog koja je pripadala hrvatskim velikašima Šubićima Bribirskim, ali danas se tragovi postojanja ove utvrde gotovo i ne vide. Iako su najavili kišu, dan je bio prekrasan pa smo uistinu mogli uživati u prirodnim ljepotama i napuniti baterije za put. Kako na raspolaganju nismo imali dovoljno vremena, a mali čovjek nije bio nešto pretjerano raspoložen za velike šetnje i uspone zbog neispavanosti, nismo prošli poučnu stazu do Oziđane pećine već smo se uputili izravno prema brodu. Vožnja brodom je trajala ukupno nekih dva i pol sata i iskreno mogu reći da se ne sjećam kad smo toliko vremena izdvojili u danu da ne radimo ništa osim uživamo u pogledu.

Nakon nekih sat vremena vožnje pristali smo uz manastir Krka. Ovaj pravoslavni manastir je podignut na temeljima starijeg eremitskog samostana, a uz njega se nalazi mala crkvica posvećena arhanđelu Mihovilu, sagrađena u bizantskom stilu sa zvonikom u romaničkom stilu, ispod koje su starorimske katakombe koje smo imali priliku vidjeti. Prolaziti kroz uske tunele da bi vidjeli hrpu ljudskih kostiju se ne čini pretjerano ugodno pa smo poslušali povijesnu priču i požurili van. U crkvicu smo samo zavirili jer nam miris tamjana oduvijek stvara nelagodu, jednako kao i bogato nakićene crkve pune zlatnih predmeta. Ipak, okruženje manastira, većinom netaknuta priroda i izdvojenost od urbanog života čine ovo mjesto posebno zanimljivim. Ugođaj je kvarila jedino gužva i hrpa štandova sa jeftinom kineskom robom jer smo stigli uoči, kako smo saznali, Preobraženja Gospodnjeg, crkvenog praznika zbog kojeg se ovdje priređuje velika proslava.

Nakon obilaska manastira krenuli smo dalje i nastavili uživati u vožnji rijekom sve do starohrvatskih utvrda Trošenj i Nečven koje smo vidjeli samo iz daljine. Utvrda Trošenj se nalazi na lijevoj obali i pripadala je također hrvatskim knezovima iz obitelji Šubić, kao i utvrda Rog po kojoj je slap dobio ime. Osnovna funkcija ove utvrde je bila kontrola mosta prema gradu Nečvenu,  koji se nalazi odmah nasuprot, na lijevoj obali Krke. Sa stranice 'Putovnica' saznajemo da su južni zidovi utvrde Nečven bili visoki 15 m i debeli preko jednog metra, a gradom su vladali knezovi Nelipići, izravni suparnici Šubićima. Sve do sredine 17. stoljeća, ove dvije utvrde povezivao je drveni most koji je srušen za vrijeme osmanlijske vladavine.

Nakon izleta brodom još malo smo prošetali i odmorni nastavili put prema Zagrebu, našoj idućoj stanici na povratku kući, ali o tome više neki drugi put! ;)

Kako nemamo priliku na more ići u post sezoni kada su gužve manje, uvijek gledamo da usput posjetimo nekakav Nacionalni park, Park prirode ili neko lijepo izletište da bi se opustili od turističke vreve. Ako imate klince ovo je odličan način da prelomite vrijeme provedeno u autu, jer mališanima to zna biti posebno naporno, pogotovo ako ne spavaju putem. Ako do sada još niste, predlažemo da jednom kada se budete vraćali s mora posjetite i park šumu Golubinjak, a gdje smo sve skitali do sada pogledajte na oznaci 'Skitamo'! ;) 

Da li ste već bili u Nacionalnom parku Krka? 

Kakvi su vaši dojmovi?

Imate li naviku na putu s mora odmoriti na ovakvim mjestima?

Koja mjesta bi nam preporučili da posjetimo?

Pišite nam i uživajte u ovom lijepom sunčanom danu!

Pozdrav od Maja