petak, 10. studenoga 2017.

ČITAMO: Zog


Nedavno sam vam predstavila slikovnicu Ružna petorka, a danas ćemo uživati u njenoj prethodnici, slikovnici o malom vrijednom zmaju Zogu, čiji autori su također Julie Donaldson i Axel Scheffler. M. ju je ljetos dobio od frenda za rođendan i od tada nam je redovito na rasporedu čitanja! Kao što je to slučaj sa većinom slikovnica ovog dvojca, priču o Zogu smo vrlo brzo naučili napamet, jer i ovdje su rime super zabavne i lako pamtljive! Volim kada M. završava stihove koje sam počela čitati i pri tome se oboje uvijek dobro zabavimo! U početku slikovnicu doživljavamo kao cjelinu, uzimajući u obzir tekst i ilustracije, a zatim, svakim čitanjem ulazimo dublje u detalje, u smisao. Raspravljamo o svakoj rečenici i svakom crtežu što jednako veseli mene i njega. 


Kod slikovnica Julie Donaldson i Axela Schefflera posebno me se  dojmilo što svaka obrađuje neku važnu temu na zabavan način. Isti je slučaj i sa ovim izdanjem Ibis grafike. Kroz priču o, isprva nespretnom, zmaju Zogu koji je čvrsto odlučio biti najbolji u razredu i zavrijediti zlatnu zvjezdu te njegovom prijateljstvu sa princezom koja ne želi nositi krinoline i posjećivati plesne dvorane već pomagati i liječiti, mališani će uvidjeti da zmajevi ne moraju biti negativni likovi neprijateljski nastrojeni prema princezama, a princeze ne moraju biti bespomoćne. Nađe se tu i jedan hrabri vitez koji se ne želi boriti već također biti liječnik.

Ova slikovnica nas uči da je važno truditi se i ustrajati kad nešto želiš postići te da je u redu biti drugačiji i ne priklanjati se nametnutim normama. Uči nas da ostvarenje naših želja i snova uvelike ovisi o tome koliko ćemo energije uložiti u ostvarenje istih. Samim time pokazuje djeci da i oni imaju moć odlučivanja te sposobnost da upravljaju svojom budućnosti, da budu ono što žele i rade ono što vole.


Iako mi odrasli često mislimo da želja i volja nisu dovoljni te da ishod često ovisi o brojnim drugim čimbenicima, djeci ne smijemo rezati krila. Moramo ih naučiti da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti, da vjeruju da se trud isplati i da neuspjeh nije nešto od čega treba strahovati. Kroz život će nebrojeno puta naići na prepreke, na ljude koji će im govoriti da nisu dovoljno dobri ili da nešto ne mogu, a ako im od malena usadimo osjećaj samopouzdanja, preko takvih će riječi puno lakše preći.


Kao što sam već ranije napisala, slikovnice su pravo malo, šareno i veselo, ali moćno oruđe koje nam može biti od velike pomoći na našem putu da budemo što bolji roditelji. Kada dođete u situaciju da ne znate kako bi vašim mališanima približili neku temu, sve što trebate je pronaći odgovarajuću slikovnicu i pustiti neka ona bude prevoditelj između svijeta velikih i malih. Kao što je Irena sa bloga HelloHome napisala u komentaru u postu o Ružnoj petorci, kroz zajedničko čitanje dječjih knjiga i slikovnica posebno rastemo, djeca uče temeljnim vrijednostima, a roditelji se podsjećaju na isto i dobrobit je obostrana!


Za slučaj da sam vas ovim postom nagovorila, ili vam je Zog na popisu želja od prije, a ovaj vikend ste u blizini Zagreba, predlažem vam da posjetite Međunarodni sajam knjiga i učila - Interliber i obiđete štand Ibis grafike u paviljonu 6. na štandu broj 9D gdje vas osim Zoga čekaju i ostali naslovi popularnog dvojca Julie Donaldson i Axela Schefflera.

Da li ste već čitali Zoga? Kako vam se sviđa?
Koju slikovnicu najradije čitate u posljednje vrijeme?
Koje naslove bi nam preporučili?

Voljela bih čuti vaše mišljenje!

Hvala što ste svratili i ugodan vikend vam želim, uz neko dobro štivo! :)

Pozdrav od Maje

utorak, 7. studenoga 2017.

SKITAMO: Lokve

Već nam je nekako postala tradicija da svake godine poslije mora, usput svratimo na vikend negdje. Nikada to ne planiramo unaprijed, već se nekako zadesi da nam prognoza za zadnje dane kampiranja bude loša pa na brzinu odlučimo gdje ćemo i odmah bukiramo smještaj. Ove godine smo se odlučili za Lokve jer smo htjeli pobjeći od ljetnih vrućina i osvježiti se prije povratka kući. U odabiru nam je pomogla i želja da posjetimo Golubinjak, o kojem je Maja prošle godine pisala, ali i spilju Lokvarku.  Lokve su specifične jer su malo mjestašce koje pruža brojne prilike za različite zabavne aktivnosti u kojima će posebno uživati klinci. Dogovor je pao i nakon par poziva imali smo smještaj!


Kućica koju smo rezervirali je bila na brdu iznad Lokvi i iz dvorišta smo imali pogled na prekrasan krajolik u kojem smo mogli uživati dok smo pili kavu ili doručkovali, čak i dok je padala kiša jer u vrtu ima mala natkrivena sjenica sa stolom i klupicama. Naša mala planinska kućica nalazi se u dvorištu obiteljske kuće čiji su vlasnici simpatičan stariji bračni par s kojima smo stvarno ugodno razgovarali. Kućica je u prizemlju imala prostoriju u kojoj je kuhinja i blagovaona te kauč i tv, a na katu su dvije sobice. Mi smo koristili samo jednu u kojoj je bio bračni krevet i dva obična kreveta, a druga je pretpostavljam jednake veličine tako da u ovdje može odsjesti i veći broj ljudi čime se i troškovi smanjuju.


Za prvi dan boravka smo odabrali posjet Muzeju žaba po kojima je ovo područje i poznato! Dočekala nas je prostorijica u koju se ulazi iz kafića, puna različitih žabljih figura. Na jednom od zidova možete pročitati o povijesti Muzeja, a za stolom odigrati neku od žabljih društvenih igara sa vašim mališanima. Iako smo očekivali neku vrstu prirodoslovnog muzeja, koji prvenstveno ima edukativni karakter, čemu se M. jako veselio, ne mogu reći da nas je ovaj simpatični, kičasti muzej razočarao.




Nakon obilaska Muzeja uputili smo se u park šumu Golubinjak, popiti kavu i prošetati. Park je bio u potpunosti prazan pa nas je iznenadilo da je kuhinja restorana radila pa smo na kraju ondje i večerali. Klopa u restoranu je bila ukusna, porcije obilne, a cijene vrlo pristojne, čak štoviše, nakon cijena na moru, ovdje nam se sve činilo jako povoljno. Kako je Maja već sve rekla u svom postu o Golubinjaku, ja vas neću gnjaviti, samo ću još reći kako je park uistinu prekrasan i gotovo možete osjetiti kako vam puni baterije čim prođete natpis na ulazu. Za uživanje u parku smo odvojili i cijelo prijepodne našeg drugog dana boravka, a da nas je vrijeme poslužilo, mislim da bi se teško natjerali otići.

















Popodne je bilo rezervirano za obilazak spilje Lokvark koju je još 1911. godine slučajno otkrio Jakov Bolf Talijanetov. Geolog Josip Poljak koji ju je prvi istražio, smatrao je da je to jedna od najljepših spilja hrvatskog krša, a 1961. godine Lokvarka je proglašena spomenikom prirode. Spilja ima 6 razina ukupne dubine 275 m, ali samo su 4 dostupne posjetiteljima. Iako staza kroz spilju ima brojne uspone i spustove, a trajanje ture je oko sat vremena, M. je bez problema prošao ovaj put dok mu je na moru, recimo, problem bio prehodati par metara do bazena. Pripisali smo to ugodnoj svježini spilje i temperaturi koja je ondje oko 8˚C tijekom cijele godine što znači da morate voditi računa o tome da imate prikladnu odjeću, ali i obuću jer je u spilji dosta sklisko. Osim spilje Lokvarke u blizini možete obići brojne druge spilje koje se nalaze na tzv. stazi spilja, ali mi na žalost za to nismo imali vremena.




Nakon obilaska špilje, kratko smo svratili na Lokvarsko jezero, umjetno jezero koje se još naziva Omladinskim jer su ga izgradili omladinci dobrovoljci u radnim akcijama koje su bile uobičajene u bivšoj državi. Kako je kišica počela padati, a M. je zaspao u autu, ja sam samo kratko prošetala i uživala u pogledu s vidikovca na brani visine 48 m. Iako Lokvarsko jezero nije uređeno kao npr. jezero Bajer u susjednim Fužinama koje ima izgrađenu šetnicu i brojna mjesta za izlete,  pogodno je za ribički turizam, ali i pješačnje i biciklizam, a krajolik je uistinu divan pa svakako svratite bar na kratko. Ako imate vremena, skrovita mjesta na jezeru možete obići u edukativnoj turi Ćaćinom splavi izgrađenom u spomen čuvenom partizanskom borcu i splavaru Viktoru Crnkoviću.






U Lokvama još možete posjetiti i Zavičajnu zbirku etnološkog sadržaja i Kuću prirode galeriju Lujzijana posvećenu okusima i mirisima lokvarskog kraja gdje možete degustirati autohtone likere i slastice te poslušati priču o prometnici staroj 200 godina koja je povezivala Rijeku i Karlovac i krojila povijest ovog područja. Više o tome možete pročitati na stranicama TZ Lokve preko koje smo mi i našli smještaj kod obitelji Kontić!

Da li ste već posjetili ovaj prekrasan kraj?
Ako jeste, što vam se najviše svidjelo?
Što bi nam preporučili posjetiti?

Ako imate bilo kakvih pitanja o boravku u Lokvama i mislite da bi vam mogla pomoći slobodno se javite, bilo bi mi drago! Također, Lokve su popularne u svim godišnjim dobima i čest izbor za doček Nove pa ako planirate tamo na praznike, svakako rezervirajte smještaj što prije! ;)

Nadam se da uživate bilo da ste kod kuće ili negdje u skitnji!

Hvala na čitanju i pozdrav od Maje

četvrtak, 2. studenoga 2017.

PREDSTAVLJAMO: SillyDelux



Današnja gošća nije prvi puta ovdje. Predstavljanje njenog prethodnog brenda je bilo jedno od prvih na blogu, njene rukotvorine su bile na listama želja, a nisam odoljela niti isprobavanju njenih veganskih recepata. Činjenica da mi je prija ne igra ovdje nikakvu ulogu, Adri je jednostavno majstorica u svemu što radi! Iznimno kreativna i pedantna, sve dovodi do savršenstva! Oduvijek joj zavidim na strpljenju i energiji i konstantna mi je inspiracija! Kako je prethodni post u kojem sam vam predstavila njen brend netragom nestao iz arhive bloga, odlučila sam ju ponovo ugostiti i zamoliti da nam predstavi svoj novi brend! Krenimo!




1. Za početak nam reci nešto o sebi! Tko stoji iza brenda SillyDeLux? 
Iza brenda stojim ja, Adriana i moj šašavi debeli mačak Lux, moja inspiracijai i redovni pomoćnik u izradi lutkica, zbog čega moje šivanje traje puuuuuno duže nego što bi to trajalo bez njegove pomoći. Inače sam zapravo voditeljica jedne autoškole u Osijeku i predavačica za prometne propise u istoj. Ali eto, moja kreativna Silly si mora dati malo oduška i u drugim životnim područjima, a ja joj to
dopuštam kako joj nadolaze ideje. Tko prati Maje Zmaje zna me već od prije, imala sam stranicu na fejsu pod sličnim nazivom SillyLittleBlackCat, gdje sam izrađivala nakit i koje kakve šarene sitnice. Stranica je ostala zapravo ista, samo sam ime malo korigirala, a kako je stranica već dugo godina u funkciji, nije mi strano da me već skoro svi i zovu Silly! :) 


2. Kako bi predstavila svoj brend nekome tko ne zna o čemu se radi? Koje riječi ga najbolje opisuju?
Hm... riječi koje bi opisale moj brend. Paaaa... možda kao slatko, simpatično, friendly, animalfriendly, #kupujmodomaće, #kupujmoodmalihproizvođača... nisam sigurna.
SillyDeLux su ručno šivane lutkice, lutkice životinja s ljudskim osobnostima, jer znaš mene, gdje god mogu proširujem svijest o životinjama kao o našim prijateljima i sugrađanima.
Tako se trudim svakoj lutkici dati nekakvu njenu osobnost, ne samo izradom nego i nakakvim pričicama vezanim uz svaku.

3.  Što se još stvara u SillyDeLux radionici i koja priča se krije iza imena? 
U Silly radionici se osim lutkica za bebače ili djecu (dosta često i za odrasle) stvara još i nakit od recikliranih materijala, kao što su jeans ili stare majice... ma ima tu svašta, ili se bar nadam da će biti još koječega. Evo recimo nedavno sam pravila sam par bisaga za bicikle, tj nosiljke za boce za bic, a trenutno šijem vrećice za šoping, tj. one male vrećice koje bi zamijenile plastične vrećice u koje stavljamo voće i povrće, rinfuzne namirnice i tako to. Radim svašta što mi padne na pamet i što mi moje ruke ili moja šivaća mašina dopuštaju.

4. Kao što si napisala, mnogi te znaju preko tvog prijašnjeg brenda SillyLittleBlackCat koji je bio iznimno popularan. Zašto si se odlučila promijeniti kreativni smjer?
Da, pod starim imenom imala sam, moram priznati, dosta posla, mogla bih reći da sam donekle mogla od toga i živjeti, onako nategnuto, ali bih mogla. Ovo s lutkicama je krenulo tako što je dosta mojih prijatelja dobilo djecu, pa ja kao ja za rođendane uvijek moram i nešto domaće svojim rukama izraditi (nekako mislim da je tako osobnije). I svidjelo mi se, ne to kako su lutkice izgledale, nego sam rad, otkrila sam da me šivanje totalno smiruje. Ne mislim apsolutno ni na što dok radi mašina, ima taj nekakav tempo i zvuk koji baš umiruje, barem mene.  Evo baš nedavno mi je muž rekao kako mu uopće ne smeta dok šijem i da mu je najdraže zadremati uz taj zvuk! :D
Iskreno one stvarčice koje sam nekada radila, počele su me užasno sekirati, ići na živce, i kad počneš raditi nešto preko volje, da ne znam koliko zarađuješ, nije vrijedno toga. Znala sam doslovno ne spavati, jer nešto nisam napravila onda kad sam htjela napraviti, pa jesam li svima odgovorila na poruke, čeka li netko još nešto, a da se ja ne mogu sjetiti i tako...baš me opterećivalo u zadnje vrijeme, jer sam imala stvarno puno narudžbi, a htjela ispuniti stvarno svaku sitnicu koju bi poželjeli.
I sada sam takva, samo mi je ovo puno sada draže raditi.
Zahvalna sam jako svima koji su stranicu pratili i narucivali,  zahvalila sam se svima preko stranice i ispricala što više ne radim iste stvari i zamolila ih da ne tuguju! :)
I tako sam jedan dan, uz dosta preispitivanja i muke, ugasila stari profil i ponovo ga pokrenula par mjeseci kasnije uz nove stvarčice i novo-staro ime, koje je i pod starim nazivom SillyLittleBlackCat i sad pod novim SillyDeLux imalo istu inspiraciju, mog mačka Luxa.
A kako je on kada je došao kod nas, bio jedna šašava mala crna maca (sad više nije tako crn ali je i dalje šašav) eto naravno i imena. A zašto se danas brend zove Silly DeLux, e pa zato što je gospodin Lux postao poprilicno osebujna i velika mačka s velikom „frizurom“ i velikim apetitom! :D

5.  Kakve materijale koristiš i što ti je pri izradi najvažnije?
Kako su to većinom lutkice za bebe i djecu, iako ima dosta i odraslih koji su baš za sebe naručivali, pazim da to bude čisti pamuk, a punim ih s antialergijskim punilom za jastuke.
Ima tu i nekakvih recikliranih dodataka i dijelova, ali sama lutkica je od pamuka. Trudim se da pamuk bude što više domaći, ako smijem izreklamirati, najviše materijala nabavljam u Čateksu. Imaju stvarno dugogodišnju kvalitetu, a i samo naručivanje od domaćih proizvođača smanjuje troškove i ambalažu dostave, što mi je dosta bitno! Sve više ljudi, a i ja sama, pazimo na ekologiju, pa eto nije loše gdje god je moguće smanjiti otpad.
Baš zbog toga u SillyDeLux šarenom dućanu  osim lutkica, može se naći i nakita od  muževih starih hlača ili mojih majica i haljina, a često kopam i po tuđim starim ormarima! :D
Nadam se da će toga biti još i više, ali za sad sam nekako više orjentirana na lutkice, najviše ih volim izrađivati. Iako to sve radim naravno i da zaradim, ali me veseli reakcija ljudi kad im lutkica stigne na adresu, i znam da sam šašava ali moram priznati da se dosta teško odvojim od svake, hehehe.

6. Tvoje krpene lutke možemo naći i na Etsy-u, a vjerujem da mnoge zanima kako to funkcionira. Koliko je zahtjevno voditi ovakav tip trgovine i da li je to za kreativce iz naše regije isplativo?
Pa evo ovako, nisam sigurna jesam li prava osoba za savjete oko Etsy-a, jer tek sam u začetku, tj. ove godine sam tek otvorila Etsy trgovinu, pa je to još tek u zaletu, iako se nadam naravno nakon nekog vremena da će krenuti puno bolje. Ono čime sam se ja naoružala jesu strpljenjem i novi fotić! Za Etsy posebno, jer tamo je more super proizvoda i treba doći do toga da te ljudi pronađu i da baš tebe vide i kupuju iz tvoje trgovine.
Znači, na Etsy-u pored prekrasnih, modernih fotografija proizvoda  jako su bitni i tagovi. Tagovi su ključne riječi zbog kojih će se baš tvoj proizvod izgurati na površinu hrpe drugih sličnih proizvoda i tako biti vidljiviji. Slike moraju biti tip top, nemaš šanse ako su ti slike mutne ili nabrzinu uslikane, vizualno nekoga prvo moraš privući da uopće klikne baš tvoj shop ili taj proizvod. To je već pola puta.
Ali onaj drugi dio puta je to da na Etsyu treba dosta čitati razna iskustva i kojekave pogodnosti koje ta trgovina nudi, ima tu svega što sam proizvođač uređuje na svojoj stranici da bi bolje poslovao. Jako je bitno biti sveprisutan na ostalim web lokacijama, kao što je Instagram, Pinterest, Twiter... a nije loše ni kad te neki popularan blog izreklamira! ;)
A zahtjevno je jer traži vremena, moraš stalno nešto čačkati oko svoje trgovine, tako da se stalno nešto apdejta.  Ako tamo želiš zaraditi, ne smiješ doživljavati svoju Etsy trgovinu kao hobi, već kao nastvarniji posao kao i svaki drugi. Etsy naplaćuje svoj prostor, pa ga ne treba tako samo olako doživljavati. Dobro je na početku „prošpijunirati“ slične trgovine, vidjeti od kada su na Etsyu i vidjeti koliko prodaja imaju od tada, pa od onih uspješnih, ako treba iskopirati  tagove ili barem dobiti ideju kako složiti opis svoje trgovine, te kasnije dorađivati.. Najvažnije je pitati se iskreno ili još bolje pitati poznanike i prijatelje, bi li ih ovakav proizvod i ovakva slika privukla? Bi li ja to kupila?
Ali vjerujem kad se jednom ušemiš i sve naučiš onda je to to, onda zapravo možeš i savjete dijeliti! :D E sad, koliko je isplativo...hm... pa mislim da to ovisi o tome što prodaješ. Nije isto prodavati recimo naušnice koje može praviti skoro svatko (npr ..nekakve zvjezdice od fima ili sl.) i nešto što netko drugi sam ne zna ili ne može napraviti, a uz to je još i neodoljivo, slatko, kako bih se bolje izrazila, nešto što onome koji kupuje kaže „bez ovoga nećeš moći nastaviti živjeti“! :D Teško je proizvesti tako nešto i pri tome biti donekle originalan, nema danas onoga što nije već izmišljeno, ali može se.I s mojom starom stranicom gdje sam prodavala nakit i koje kakve drangulije, na početku sam se veselila svakoj narudžbi od 30 kn jednom tjedno, a onda je krenulo tako da nisam stigla ni spavati, nadam se eto da će i sad uskoro tako. Ma samo treba biti strpljiv.

7. Po tvom mišljenju, na koji način je najlakše doći do kupaca i da li danas kod nas postoji 'tržište' za handmade?
Ja mislim da sam najbolji primjer za handmade ili čak second hand tržište, ne kao prodavač nego kao kupac. Najviše volim kupovati i za sebe i za druge od malih proizvođača, još ako je i nekakav reciklirani uradak tim bolje. A i većina mojih prijatelja isto tako. Vjerujem da postoji tržište, da. I to za skoro baš sve što postoji na ovome svijetu pa čak i zrak u limenci! Samo treba naći pukotinu kroz koju se progurati na vrh. Znamo da je situacija za bilo koga u Slavoniji dosta nepovoljna i skučena, ali zato su interneti veliki i mislim da tamo svatko nađe svoj kutak i svoju publiku, ako je uporan. Pa sam eto tako našla i ja :)


8. Koje domaće kreativce voliš i koje bi nam preporučila?
Pa evo prvo moju dragu prijateljicu Katharinu i njene super fine 100%  prirodne, veganske mackalice (kako ih i sama zove) na fejsu pod nazivom Helena Delirium prirodnakozmetika. Onda neizostavnu Petrinu cool srebrninu isto na fejsu Ornamentorium. A evo tek nedavno otkrivenu donekle meni i konkurenciju, jer su u pitanju lutkice, ali potpuno drugačije od mojih, to su UgLy ReCyCLed DoLLs. Tu me već samo ime privuklo da kliknem i vidim o čemu se radi. Nikolina i njen Orson čudnovati nakit. I naravno naše kraljica reciklaže Mila koja se krije  iza imena Ovo-Ono, a pravi torbe, bisage i tak svašta nešta ima. Oh da, skoro sam zaboravila nedavno otkrivenu djevojku na fejsu Tilly art koja pravi male ukrasne vrtove, da tako nekako opišem, s nekakvim čudnim malim biljčicama i dodacima koji se nađu usput. Treba vidjeti, jako simpatično!

9. Kakvi su planovi za budućnost brenda? Gdje se vidiš za recimo 5 godina?
Uh...znam da bi trebala vizualizirati svoju budućnost da bi se takva i ostvarila, vjerujem u to, ali još nisam načisto gdje se vidim. Što se tiče lutkica nadam se da će posao procvasti, pogotovo vani, tako da našima mogu puno povoljnije prodavati. Jel to grozno što sam sad rekla ? :D
Znam da je hrvatski džep puno plići od stranog, pa eto bilo bi dobro da našima bar ne moram nabijati cijene, niti to sad radim. Na žalost ne mogu baš raditi besplatno ili ispod nabavne cijene, pogotovo što svaku lutkicu radim u prosjeku 4 sata, ima tu dosta posla, jer ja volim da sve bude cakum pakum, ali eto trudim se da omjer cijene, kvalitete i mog utrošenog vremena bude stvarno prihvatljiv.
Uglavnom, vidim se u sličnim stvarima, ako ne i istima, iako možda to bude čak i nešto vezano uz hranu. I sad već, volim reći na našoj stranici, iako ju ne vodim ja, zove se Vegcook.net, ima mojih veganskih recepta. Znaći volim šivati i volim jesti, prema tome, mora biti nešto tako i u bliskoj budućnosti. Ne bih voljela da se puno toga promijeni, sentimentalna sam i nostalgična, pa neka bude sve nekako slično samo možda na nekoj višoj razini.

10. I za kraj nam reci gdje sve možemo naći SillyDelux? 
Silly ćete naći ili na fejsu ili na Instagramu, može i na Pinterestu (tu sam još mlada) i na Etsy-u...za sada, a uskoro se nadam i na kojekakvim štandovima ili se šmucam negdje po Osijeku! :) 


***********

Ako tražite dar za neku dragu malu osobu, SillyDelux krpene lutke su po meni idealan izbor! Možda mislite da se mališani neće puno igrati sa ovakvim igračakam, ali vjerujte, kod nas su i nakon pet godina lutke koje sam napravila M.-u kada se rodio i dalje aktualne. 

Osim što su lijepe, ove igračke su kvalitetne i unikatne te napravljene od materijala koji su reciklirani ili domaće proizvodnje. Njihovom kupnjom podržavate domaću kreativku koja je ekološki savjesna, a samim time znate da proizvod nastaje uz minimalan moguć negativan utjecaj na okoliš.

Znati gdje ide vaš novac je po meni iznimno važno, pogotovo u slučaju izbora igračaka, jer na taj način utječemo i na razvijanje svijesti kod malih ljudi. Biranje kvalitete prije kvantitete, izbjegavanje slijepog konzumerizma i kupovina lokalno proizvedenih proizvoda su možda mali koraci u nastojanju da očuvamo planetu, ali to ih ne čini ništa manje važnima!

Što kažete na SillyDelux krpene lutke? Zar nisu divne?
Kako birate igračke za vaše mališane?
Imate li naviku kupovine od domaćih kreativaca?

SillyDelux lutke vas čekaju na Etsy-u, a brend možete pratiti i putem Facebook-a, Instagram-a i Pinterest-a pa podržite rad ove iznimno kreativne dame, čak i ako nemate mališana kojima bi poklonili njene rukotvorine!

Adri hvala što mi je bila gošća, a vama hvala na čitanju! :)

Pozdrav od Adri i Maje <3