ponedjeljak, 30. ožujka 2015.

PREDSTAVLJAMO: Margareta

Već smo pisale o tome da su nam kvaliteta i trajnost igračaka koje biramo za naše mališane iznimno važni.Trudimo se ne zatrpavati domove hrpom loše plastike (iako to nije lako) i ako možemo uvijek biramo igračke uz koje se na zabavan način uči, koje razvijaju maštu, kognitivne i motoričke sposobnosti! Didaktičke drvene igračke Margareta su baš takve, potpuno po našoj mjeri, zabavne, lijepe i poučne! Osim toga, domaći su proizvod koje svojom rukom izrađuje naša današnja gošća od ekoloških i za djecu potpuno sigurnih materijala, tako da ćete točno znati što svojim mališanima dajete te gdje i kome idu Vaši novci, bez bojazni da kupnjom igračke podržavate izrabljivanje djece ili ljudi uopće! Upoznajmo Margaretu zajedno!


1. Za početak nam reci tko je Margareta i čim se sve bavi?
Diplomirala sam na Sveučilištu u Zagrebu, Akademiji likovnih umjetnosti, odsjek kiparstvo, a trenutno sam na poslijediplomskom umjetničkom doktorskom studiju na istoj instituciji. Oduvijek volim sve vrste slagalica, a privrženost prema njima nastavila sam iskazivati i u svom desetogodišnjem profesionalnom umjetničkom radu. Nakon završetka studija radila sam u obrazovnim ustanovama od vrtića do fakulteta, s djecom i mladima različite dobi. Spoj ljubavi prema logici, kiparstvu i pedagogiji, rezultirao je didaktičkim igračkama.
2. Kako bi ukratko predstavila svoj brend? 
Poduzetnička ideja brenda Margareta je dizajnirati, proizvesti te na tržište plasirati novu vrstu edukativnih didaktičkih dječjih igračaka izrađenih od drveta. Margaretaje novi hrvatski dizajnerski brend koji proizvodi visoko kvalitetne, ručno izrađene i ekološki prihvatljive igračke za djecu. Margareta igračke su dizajnirane kao višebojni set drvenih geometrijskih oblika koji se iz didaktičkih slagalica pretvaraju u 3D oblike poput drveća, kuća, planina i sl. Djeca od godinu dana na više uživat će u balansiranju oblika, dok će starija djeca razvijati um slažući dijelove u kartonsku kutiju prema uputama. Uz Margareta igračke razvija se logičko razmišljanje, vizualna percepcija, poboljšava se koncentracija, uče se osnovne boje, ali se i odlično zabavlja cijela obitelj.


3. Kako se rodila ideja o izrađivanju drvenih didaktičkih igračaka za djecu? 
Prije nekoliko godina prijatelji su me pitali što bi radila kad bih dobila milijune? Bez razmišljanja sam odgovorila da bi otvorila tvornicu igračaka. Prije dvije godine sam se doselila u Osijek. Promjena prebivališta donijela je i neka nova pitanja o tome što želim raditi u životu. Sjetila sam se tog dana i, bez obzira što nisam dobila milijune, odlučila krenuti ni od čega. Kao što sam spomenula, ljubav prema slagalicama je bio logičan korak prema dizajniranju i izradi didaktičkih igračka.  Nakon što sam odlučila da želim dizajnirati igračke uzela sam papir i napravila prvi nacrt te izradila prototipove. Tako je nastalo prvih pet modela, tj. setova igračaka. Nakon toga sam uzela bilježnicu i iscrtala je drugim modelima koji trenutno čekaju da se nađu na tržištu.


4. Kakve materijale koristiš i kako izrađuješ igračke? 
Margareta igračke izrađene su od laganog i kvalitetnog lipovog drva, a bojane Jubin Decor bojama i Jubin Lasur premazima na vodenoj osnovi. Riječ je o bojama i premazima tvrtke JUB koje su idealne za zaštitu dječjih igračaka jer su potpuno neškodljive za zdravlje djece, a osim toga i prihvatljive za okoliš. Igračke izrađujem ručno u  radionici koja se nalazi u Poduzetničkom inkubatoru BIOS u Osijeku.


5. Kakva  je reakcija djece i roditelja na ovakav tip igračaka? 
Moram priznati da se i djeca i odrasli odlično zabavljaju u kontaktu sa slagalicama.  Naime, Margareta igračke su setovi slagalica s kojima se djeca mogu igrati kroz tri različite razvojne faze, kroz svaku fazu razvijati logičko razmišljanje i vizualnu percepciju, poboljšati koncentraciju i sl. Najmlađi uglavnom oduševljeno slažu kule od dijelova slagalica, te ih ruše. Kako rastu shvaćaju da se tu radi o kućama, borovima, planinama… Nadalje, kako se dijete razvija sve lakše uspijeva složiti dijelove slagalice u prvotni zadani oblik. Ponekad čak i odrasli malo zastanu i razmisle na koji način ih složiti. Nažalost, djeca su danas pretrpana igračkama koje većinom ne razvijaju njihove motoričke sposobnosti, vizualnu percepciju, kreativnost i logičko razmišljanje. Didaktičke igračke su premalo zastupljenje na policama trgovina. Potražnja za takvim igračkama je velika. Roditelji žele da im se djeca kroz igru razvijaju i uče. To im moje igračke mogu pružiti.


6. Od kad postoji brend, kako se razvijao i kakvi su planovi za budućnost brenda? 
Prvo predstavljanje javnosti je bilo u prosincu 2013. godine na Artomatu u Zagrebu, sajmu nekonvencionalnih umjetničkih predmeta, mjesec dana nakon izrade prvog prototipa. Nakon toga, tijekom 2014. godine slijedio je Tjedan dizajna i Dan D, 5. međunarodni festival dizajna, oba u Zagrebu. Potom, Mjesec Dizajna u Ljubljani, Tjedan dizajna u Budimpešti, Dani kulturnih i kreativnih industrija u Dubrovniku (u sklopu Croatian Design Superstorea) i 39. Inova, izložba inovativnosti u Osijeku, na kojoj sam osvojila zlatnu medalju. Igračke su, također, bile nominirane za Eco-Excellence Awards™ Finalists in the Editor's Choice category u Kaliforniji, a osvojile su i jednu od trinaest nagrada za Najbolju poduzetničku ideju Osječko-baranjske županije. U suradnji s Hrvatskim dizajnerskim društvom igračke su izlagane i u sklopu Design Tourism Expo&Store u Dubrovniku te Croatian Design Superstoreu u Zadru, koji se ove godine otvorio i u Zagrebu. Tijekom 2014. godine registrirala sam žig i industrijski dizajn u Zavodu za intelektualno vlasništvo. Također, Margareta brend je jedan od izabranih pet start up timova na Acceleration Boot Campu u Osijeku  koji imaju mogućnost  dobiti početnu investicijsku potporu od 60 000 kn. Rezultat ću znati krajem travnja. Dakle, Margareta igračke su dokazale svoj tržišni potencijal kroz brojne domaće i inozemne sajmove i događanja na kojima su igračke kao gotov proizvod izložene i s kojima su djeca bila u neposrednom kontaktu kroz igru i učenje. Inače, otkad sam započela s ručnom proizvodnjom igračaka u najkraćem roku sam ostvarila kvalitetnu suradnju s renomiranim dobavljačima. Tako sam primjerice ostvarila sponzorsku suradnju s renomiranim proizvođačem boja, lakova i premaza, tvrtkom JUB d.o.o., čije boje i premaze za drvo koristim. Tržište iznenađujuće pozitivno reagira na moje igračke, pa mi se tako javljaju distributeri iz cijeloga svijeta. Trenutno čekam rezultate potpora na koje sam se prijavila, kako bih ostvarila plan daljnjeg razvoja ideje i potrebe za formalizacijom i širenjem proizvodnje (kroz investiranje u strojeve i opremu) te snažnijim pozicioniranjem u srednjeročnom razdoblju. Do tada nastavljam  istraživati i razvijati nove kreativne i poticajne igračake za djecu.

  
7. I za kraj nam reci gdje sve možemo naći Margareta igračke? 
Trenutno igračke se mogu kupiti u Croatian Design Superstore, Martićeva 4 u Zagrebu, te se naručiti na margaretatoys@gmail.com ili facebook.com/margaretatoys


**********

Kako Vam se sviđaju Margareta igračke?
Kakve igračke Vi najradije kupujete svojim mališanima?
Dopuštate li im da potpuno sami biraju ili se ipak trudite utjecati na njihovo mišljenje?

Margareti zahvaljujemo što je bila naša gošća, i što nas je upoznala sa svojim brendom! Ako niste još odlučili što će zeko darovati Vašim mališanima, naš prijedlog su upravo ove divne didaktičke igračke! Znate gdje ih možete nabaviti i zato nemojte gubiti vrijeme! :)

Do idućeg posta, pozdrav od Margarete i 2 Maje!

P.S. Sve fotke su u Margaretinom vlasništvu!

nedjelja, 29. ožujka 2015.

TOP 5: Street style # 43

Nedjelja je, prava proljetna, i opet je vrijeme za modu!
Koji je vaš omiljeni ovogodišnji proljetni trend? Čini nam se da su 70-e preplavile gradske ulice pa gdje god se okrenemo ugledat ćemo boho haljine, šešire i puno jeansa! Sviđaju li vam se modni povratak 70-ih?

Evo našeg ovotjednog proljetnog miksa:

The Locals
The Locals

A Fashion Nerd

Ella - La Petite Anglaise
People and Styles
Uživajte u sunčanoj i vjetrovitoj nedjelji!

Čitamo se sutra,
Maje

subota, 28. ožujka 2015.

GOST POST: Bojanov Japan - X dio

Kada pomislimo na Japan, prvo nam padnu na pamet manga stripovi i anime, a zatim specijalizirana mjesta za izlaske, o kojima je već djelomično bilo riječi u prethodnim postovima! Koja od takva mjesta su najpopularnija, pročitajte u nastavku! :)

**********

Prošli tjedan smo govorili o alkoholnim pićima, običajima i navikama vezanim uz njih. Danas ćemo govoriti o mjestima na kojima ta pića, kao i sva druga bezalkoholna, možete u ugodnom društvu popiti i provesti večer, poslijepodne ili cijelu noć. Japan je poznat po velikom broju raznih visoko specijaliziranih mjesta među kojima svatko može pronaći upravo ono što njemu odgovara.

Najrasprostranjenija vrsta je izakaya – ekvivalent naših lokalnih birtija koje možete pronaći u svakoj ulici. Mjesta su gdje se radni ljudi nakon napornog dana dolaze opustiti, a vrlo često vidite muškarce u odijelima koji sami sjede i piju jer se ne žele vratiti svojim ženama. Vrlo tužna, ali vrlo česta pojava koja nije svojstvena samo za Japan i o kojoj u japanskom jeziku postoje mnogobrojne šale i poslovice. Postoje modernija mjesta koja izgledaju vrlo slično našim kafićima i tradicionalna mjesta u kojima na ulazu skidate obuću i sjedite na podu za niskim stolovima. Kao što sam već u prošlom tekstu spomenuo, hrana i piće u Japanu uvijek idu zajedno i vrlo su rijetka mjesta gdje nema hrane. Tako i u izakayama možete pronaći širok izbor hrane, od lokalnih specijaliteta preko mješavine japanske i zapadnjačke hrane ovdje nazivane youshoku do pizza i hamburgera.

Izakaye se može pronaći svugdje, no uz njih postoje cijeli niz kafića koji ciljaju na određene skupine kao što su usamljene sredovječne žene, nesigurni muškarci željni pažnje, ljubitelje mange i anime, mačaka, sova, konzervirane hrane itd. Opisat ću nekoliko najčešćih i najpoznatijih mjesta koristeći njihove engleske nazive kako bi izbjegao čudne i nejasne prijevode. Japanci također najčešće koriste engleske nazive.

1. Maid cafe
U ovim kafićima su konobarice odjevene kao sobarice i prema posjetiteljima se odnose kao prema gospodarima. „Okaerinasai masen goshujin-sama!“ je pozdrav koji čujete kada ulazite i znači „Dobro došli nazad, gospodaru!“ Iako njihove vrlo kratke suknje impliciraju seksualne konotacije, to nije glavni cilj maid cafea. Inspirirano je ponašanjem posluge na velikim plemićkim posjedima i cilj je da se osjećate posebno, ali kratke suknjice nisu na odmet. Kavu će vam uljepšati motivom koji god poželite, na omlet će vam kečapom nacrtati srce i potpisati se, rižu ćete dobiti oblikovanu u mačku ili srce, a ako želite nešto naručiti, morate prvo savladati posebnu lozinku koja se često sastoji od mijaukanja i oblikovanja srca prstima. U nekima će vam pjevati i plesati ili baciti čari na hranu kako bi imala bolji okus. Prvi maid cafe je otvoren 2001. u Akihabari o kojoj sam već pričao i u kojoj ih se nalazi najviše, ali se fenomen počeo širiti po svijetu i navodno ih se sada već može naći u Češkoj, Njemačkoj i Mađarskoj. Ako želite svojim očima vidjeti kako to izgleda, pogledajte ovaj video koji su snimile pomalo iritantne Amerikanke. Ili dođite u Tokio.

U svima je osoblje isključivo žensko, ali to ne znači da ne postoji opcija za dame. Prvi butler cafe je otvoren 2006. u Ikebukuru. Ima ih neusporedivo manje, ali ih se može relativno lako pronaći. Kako izgledaju možete pogledati u ovom videu s također pomalo iritantnom voditeljicom. Ili možete doći u Tokio.

Dobrodošli, gospodaru!
2. Cuddle cafe
Još jedna novina koja je u zadnjih nekoliko godina proizašla iz Akihabare. Mjesto gdje možete nakon napornog radnog dana doći i za 6000 yena po satu spavati sa zgodnom djevojkom. Samo spavati. Spavati i raditi sljedeće stvari:
Spavanje u zagrljaju djevojke (3 min) – 1000 yena
Tapšanje po leđima (3 min) – 1000 yena
Maženje djevojke po glavi (3 min) – 1000 yena
Gledanje djevojke u oči (1 min) – 1000 yena
Djevojka presvlači odjeću (Jedanput) -  1000 yena
Masiranje stopala (3 min) – 1000 yena
Posjetitelj djevojci masira stopala (3 min) – 2000 yena
Spavanje u krilu djevojke  (3 min) – 1000 yena
Djevojka spava u krilu posjetitelja (3 min) – 2000 yena

Ne vjerujete da ovako nešto stvarno postoji? Pogledajte ovu reportažu CNN-a i uvjerite se svojim očima. Prvo samo mislio da ima nešto duboko uznemirujuće i tužno u činjenici da postoje mnogi koji bi platili tolike novce za spavanje pored ženske osobe, ali mi je također jasno da u ogromnoj metropoli kao što je Tokio život može biti jako usamljen i mnogima ovakav kontakt, iako kratak, može jako puno značiti. Tko sam ja da sudim? Nitko i ništa.

Za žensku inačicu ovog koncepta nisam još čuo, ali sam siguran da je pitanje je trenutka kada će izniknuti jedan cuddle cafe sa zgodnim frajerima, ako već nije.

6000 yena za ovo? Ne dam!
3. Host/hostess club
Sjedite u polu mraku otmjenog kluba u društvu nekoliko vrlo zgodnih, decentno, ali ipak izazovno odjevenih dama. Ispijate zadnju kap viskija i prije nego što uspijete spustiti čašu nazad na stol jedna od njih ju uzima i uz izazovni smiješak odlazi po novi dok vam druga pali kubansku cigaretu koju ste netom prije zataknuli među zube.
 - Where are you from? - pita treća izgovarajući slovo r kao l.
- Croatia – odgovarate mafijaški.
- Eeeeeee, Kroachia! Croatian very handsome. You very handsome. – Odlazi do karaoke uređaja i pronalazi pjesmu Maksima Mrvice, najpoznatijeg hrvatskog glazbenika u Japanu. Pjesma počinje, a ona uzalud čeka  početak pjevanja kako bi vam otpjevala pjesmu. Maksim Mrvica svira instrumentale.
Ovako bi mogla izgledati prosječna večer u jednom od brojnih hostess clubova koje možete pronaći diljem Japana. Za razliku od maid cafea, ovdje se toči alkohol, a zadatak osoblja je da vam donosi piće, sjedi s vama za stolom, razgovara i daje vam komplimente te vas nagovara da što više popijete kako bi zaradile što više jer dobivaju postotak od onoga što vi potrošite. Smatra se da su moderna verzija geisha, iako za rad u hostess clubu nisu potrebne godine školovanja kao što je potrebno za geishu. Nije potrebno nikakvo školovanje i u njima većinom rade strankinje iz drugih azijskih zemalja. Mnogi takvi klubovi plešu na rubu prostitucije. Nekada je zov novca bogatih pijanih Japanaca previše za mnoge mlade dame koje dolaze iz puno siromašnijih zemalja. Prostitucija je u Japanu ilegalna, ali to naravno, kao i u mnogim drugim državama uključujući Hrvatsku, ne sprječava mnoge da dobro zarađuju od nje. Dok god je netko spreman platiti za neku uslugu, biti će i onih koji su tu uslugu spremni pružiti. Hostess clubovi postoje dosta dugo za razliku od ostalih mjesta o kojima smo do sada razgovarali. Počeli su se otvarati prije stotinjak godina, a prvi host club za žene je otvoren 1966. i danas ih u Tokiju ima oko 200.

Ahahahahaha! Kak su ti super šale.
4. Cat cafe
Iz naziva se vrlo lako može zaključiti o čemu se ovdje radi. Tema ovakvih kafića su naravno mačke koje možete samo promatrati ili se s njima igrati. Obično se naplaćuje po satu i u cijenu vam je uključeno piće. Mačke su u zasebnoj prostoriji i prvo provedete sat vremena družeći se s njima nakon čega popijete kavu. Jedno ovakvo mjesto sam i osobno posjetio. Kao velikom ljubitelju pasa, koji je prema mačkama relativno indiferentan, mi je nakon 10 minuta postalo vrlo dosadno. Mačke su mi htjele prići dok sam imao mačje hrane koju isto dobijete uračunatu u cijenu nakon čega su me počele ignorirati, a neke su bile otvoreno neprijateljski raspoložene sikćući i pokazujući zube čim sam im se približio. Bilo je iznenađujuće puno ljudi željnih mačjeg društva i vjerojatno bi i ja bio neprijateljski raspoložen kada bi me dosadni homo sapiensi cijeli dan navlačili.

Nema hrane, nema maženja.
Inspirirani mačjim kafićima otvoreni su još mnogi drugi posvećeni različitim životinjama. Možete se družiti sa sovama, zečevima, kozama, reptilima, a nedavno sam saznao da u gradu stotinjak kilometara od Tokija postoji monkey cafe. To je sljedeće mjesto koje želim posjetiti.

Ovdje sam nabrojao  samo neke najčešće vrste među morem specijaliziranih kafića, klubova, birtija posvećenih svemu i svačemu. Vampiri, konzervirana hrana , samuraji, vlakovi, auti, kompjutorske igrice, crtići...što god vam padne na pamet, pronaći ćete neko mjesto koje je posvećeno upravo tome.

Matane

*********

Što kažete na ovo? :) Japan stvarno kao da je na totalno drugoj planeti!
Kakve specijalizirane kafiće biste Vi rado posjetili?
Da li biste voljeli da nešto slično ima kod nas?

Pišite nam i uživajte u ostatku vikenda! :)

Pozdrav od Bojana i dvije Maje




petak, 27. ožujka 2015.

U KUHINJI: Pecivo iz mikrovalne


Mikrovalnu stvarno rijetko koristimo, ali dobro dođe kada nam se jede slatko, a ne pali nam se pećnica, posebno ljeti! U takvim slučajevima pravimo razne varijante kolača iz šalice! Fini biskvit koji odlično paše uz sladoled je baš po našoj mjeri, lak za pripremit, brzo gotov i od sastojaka koje uvijek imamo u kući! E sad, da ne znamo da se u mikrovalnoj u 3 minute može ispeći kolač, ne bi vjerovale ni da se na isti način može ispeći fino zobeno pecivo, ovako, kada smo vidjele recept gospođe Jadranke sa bloga 'Varjačom kroz svet' nismo gubile vrijeme! Napravile smo pecivo i iako nam se svidjelo, okus jaja nam je bio mrvicu prejak pa smo napravile male izmjene!


Sastojci:
50 g sitnih zobenih pahuljica ili mekinja
1 žlica mljevenih lanenih sjemenki
malo vode
1 žlica čvrstog jogurta
1 žlica maslinovog ulja
1/3 žličice praška za pecivo
žlica sezama (po želji)
začini (po želji)
malo soli



Postupak:
U žlicu lanenenih sjemenki dodajte 3 žlice vode i ostavite par minuta da odstoji! Lanene sjemenke se koriste umjesto jaja da povežu smjesu i ako ne možete naći mljevene, sameljite ih u mlincu za kavu, ali nemojte pretjerivati sa količinom jer su pune Omega-3 masnih kiselina koje lako oksidiraju pa je najbolje da ih nakon mljevenja držite u hladnjaku!
Ako koristite zobene pahuljice prvo ih usitnite u mlinu za kavu, ili u slučaju da volite malo grublje, rustikalno pecivo, ostavite ih takve kakve jesu! Nama su obje varijante fine! U zobene pahuljice dodajte prašak za pecivo i kratko popržene sjemenke sezama (ako želite) pa sve dobro izmiješajte! U lanene sjemenke dodajte žlicu jogurta, maslinovo ulje, sol i začine! Mi smo dodale malo češnjaka i dimljenu papriku, a ponekad dodamo i malo parmezana!
U ovu smjesu dodajte suhe sastojke i dobro promiješajte, a ako je jako gusto i ljepljivo, razrijedite sa malo vode! Zdjelicu u kojoj ćete peći pecivo namažite sa malo maslinovog ulja ili maslaca, prebacite smjesu u nju, poravnajte i pecite u mikrovalnoj oko 3 minute na najjače! Dužina pečenja ovisi o jačini mikrovalne, ali znat ćete da je pecivo gotovo kada se počne odvajati od ruba!


I to je to! U trenu imate fino zobeno pecivo koje možete poslužiti sa, recimo, salatom od dimljene ribe, svježim sirom sa vlascem, domaćim humusom, namazom od patlidžana, ili maslacem sa začinima
Ako zamijenite žlicu jogurta sa biljnim jogurtom, pecivo će biti pogodno i za vegane, a ako smanjite količinu soli i umjesto češnjaka i paprike dodate malo sladila i cimet, dobit ćete slatku verziju odličnu uz maslac i domaći pekmez! Više stvarno ne morate brinuti ako ste zaboravili kupiti kruh! ;)

Da li ste već probali nešto slično? 
Imate li kakav zgodan recept?

Originalan recept možete naći ovdje, a Vi probajte obje varijante i javite nam kako Vam se sviđaju! ;)

Vikend je pred nama i želimo svima puno lijepog vremena!

Pozdrav od Maja


srijeda, 25. ožujka 2015.

STILSKE IKONE: Katharine Hepburn

The Red List
Filmska legenda Katharine Hepburn, koja je umrla 2003. g. u 96. godini života, u dugoj karijeri je ostvarila izvrsne kazališne i filmske uloge za koje je često bila nagrađivana (3 Oskara!), ali ostala je poznata i po svojoj buntovnoj naravi i istom takvom stavu prema modi.

Iako je bila velika holivudska zvijezda, njen je stav prema životu bio anti - holivudski. Naime, Katharine je izbjegavala novinare jer nije htjela da joj itko zadire u intimu, a takav je stav imala i prema svojim obožavateljima i općenito je izbjegavala zabave i javne događaje. Takav stav prema životu izražavala je i svojim stilom koji je bio ležeran i nesputan, često inspiriran muškom modom. Možemo reći da je bila jedna od preteča tomboy stila. Privatno je najviše voljela nositi hlače (obično širokih nogavica) i odijela u vrijeme kada je to za žene bilo vrlo neuobičajeno, a zahtijevala ih je nositi i u filmovima u kojima je glumila. Ležeran izgled odgovarao je njenim životnim navikama - voljela je boraviti u prirodi, voziti bicikl i baviti se sportom, posebno tenisom i golfom, što je također bilo neobično za žene toga doba.

The Red List
Hoot
Print & Pattern
Print & Pattern
Momokrom
Momokrom
Čak i kada je nosila suknje i haljine, to je činila na jednako ležeran način, često ih kombinirajući s oksfordicama ili vunenim sakoima.

Momokrom
The Red List
Movie Star Makeover
I u kasnijem životnom razdoblju nije odustala od sporta i prihvatila je srtarenje na dostojanstven način i dalje njegujući svoj životni i modni stil.

40 + Style
Margaret Perry

Za svoj doprinos modi bila je 1986. i nagrađena što ni ne čudi jer je pokazala da žene ne moraju izgledati dobro samo u strogo krojenim haljinama nego i u hlačama, košuljama i sakoima. Iako je u početku svojim modnim stilom izazivala zgražanja, s vremenom je sve više žena prigrlilo njen stil odijevanja i na tome joj možemo biti zahvalni!

Hlače visokog struka i širokih nogavica kakve je često nosila, ovo proljeće su se vratile na velika vrata pa pronađite svoj savršen primjerak i inspirirajte se izgledom ove pionirke  tomboy stila!

Do čitanja,
Maje



nedjelja, 22. ožujka 2015.

TOP 5: Tutoriali # 33 (Uskrs)

Uskrs je za 2 tjedna i nama je to kao mala proslava proljeća! Svoje domove ne ukrašavamo kao za Božić jer Uskrs većinom provodimo vani, na vikendici ili kod obitelji! Ipak, ne možemo odoljeti malim detaljima u veselim bojama, koji mogu krasiti i vaš uskrsni stol!


1. Obične staklene boce ukrasite komadom tkanine koju ste obojali u pastelne boje! Super lako i efektno!
i heart naptime

2. Ove godine neka uskrsna jaja čuvaju slatki mali zečići od glinamola! Klinci će biti oduševljeni!
sculpey

3. Postoji mnoštvo načina za farbanje jaja, ali nas su ove godine oduševila ova špricana!
for the love of

4. Jaja možete složiti u u ovakvu simpatičnu korpicu od tkanine koju mogu napraviti i početnici, ili na isti način napravite zekino gnijezdo!
u-create crafts

5. I za kraj, što je Uskrs bez zekana? Već smo vam pokazale kako napraviti zeku za gnijezdo od tkanine, a ovi slatki pufasti od gombica razveselit će sve! :)
ikat bag

Kako vam se sviđa naš odabir?
Kakvi su vaši planovi za Uskrs? Kako ga slavite?
Imate li kakvih 'uradi sam' ideja?

Ako vam ovo nije dosta, u arhivi bloga naći ćete uskrsnu uradi sam inspiraciju i prošlogodišnjih top 5 tutoriala, a na oznaci 'Uskrs' i sve ostale postove! Ako u planu imate svoje najmilije obradovati uradi sam darovima, mnoštvo ideja naći ćete na oznaci 'handmade darovi'!

Uživajte u ostatku vikenda i budite kreativni!:)

Pozdrav od Maja


subota, 21. ožujka 2015.

GOST POST: Bojanov Japan - IX dio

Nakon zabavnog provoda u Tokiu, od Bojana danas saznajemo par zanimljivosti o alkoholu i navikama alkoholiziranja u Japanaca! Štivo koje ne biste trebali propustiti! ;)

**********

Petak je navečer i sjedimo u obližnjem kafiću/baru/birtiji naziva “Asa made” ili “Do jutra”. Nakon inicijalnog šoka posjetitelja kada su ugledali tri stranca od kojih su dvojica čak plavi, gosti su se okrenuli svatko svom društvu. No, sa svakim novim pićem su bivali sve slobodniji i sve ih je više zanimalo tko smo i što tu radimo. Prvi nam se odvažio približiti već poprilično pijani mladić od kojeg nismo uspjeli saznati ni kako se zove ni koliko ima godina, ali nas je počastio rundom pića, pečenim rebarcima i pohanom piletinom. Cijelo vrijeme je mrmljao i s oduševljenjem dodirivao moju bradu, a kako od nas trojice samo jedan zna osrednje japanski, naš pokušaj razgovora je bio potpuno bezuspješan. Na svu sreću, vrlo brzo su nam pridružili njegovi prijatelj i prijateljica koji su bili u znatno boljem stanju i čak su znali pokoju riječ engleskog. Vrlo brzo su nas pitali odakle dolazimo. Kad je moj kolega Nijemac rekao odakle je, odmah su uslijedile geste podizanja krigle uz uzvike „Beer! Germany beer!“dok je odgovor prijatelja iz Amerike izazvao samo jedno „Eeeeee“ oduševljenja. Na kraju je došao red na mene i nastao je muk, razmjenjivanje zbunjenih pogleda uz kratko „Eee“ čuđenja nakon čega izvadili mobitele iz džepova i počeli guglati „Kroačia“ kako se naša država kaže na japanskom. Nekoliko zbunjenih „Eeeee“ kasnije je jednom od njih sinulo: „Mirko Crocop! Croatian people very strong. You very strong. You look like Mirko.“  rekavši to mi je s oduševljenjem pomilovao bradu i ispustio još jedno entuzijastično „Eeeeeeeeeeee“ (Ovako to otprilike zvuči.) Prvi puta mi je netko rekao da ličim na Mirka Filipovića i nisam znao što da na to odgovorim. Također me njegovo sve senzualnije milovanje moje brade sve više uznemiravalo i odlučio sam promijeniti temu. „I šta kažeš yen opet pao? Koliko sad dobiješ  za dolar?“
Ovakav susret s lokalcima vikendom nije ništa neobično. Druženje te večeri se nastavilo, ali kako je vrijeme prolazilo, mi smo bili potpuno normalni, ali stanje naših novih prijatelja se drastično pogoršalo i nakon dva sata nitko od njih nije više mogao pričati. Majka priroda nije Japance podarila velikom otpornosti na alkohol. Većini je granica za teturanje tri piva, ali postoje mnogi koje se nakon samo jednog mora nositi u krevet. Istom brzinom kojom se napiju se i otrijezne pa će se ista ta osoba koju ste odnijeli u krevet nakon sata vremena vratiti kao da se ništa nije dogodilo. To je osobito vidljivo kada se petkom oko 23:00 sata nađete na nekoj većoj stanici i vidite ljude u odijelima i koferima u rukama kako pokušavaju mrtvi pijani pronaći svoj put kući. Neki u grupama od troje ili četvero međusobno se pridržavajući uspijevaju pravocrtno hodati, neki ne ispuštajući zid iz ruke brzinom puža pokušavaju vratiti obitelji, neki kući idu rukama grleći dva policajca koji ih sa smiješkom nose i to smatraju dijelom svojeg posla, a uvijek postoji jedan fini gospodin u skupom odijelu koji skvrčen u kutu spava dok ne bude u stanju hodati i sjesti na vlak. Znam da sada zamišljate veliki kolodvora prepun veselih pijanaca koji padaju i povraćaju na sve strane, no ne izgleda baš tako. Velika većina ljudi nije pijana i hoda sigurno i pravocrtno, ali je opisanih prizora petkom navečer jako puno i njihova koincidentnost je neusporedivo veća od onoga što sam ja navikao vidjeti.

Jako se umorio na poslu
Odnos Japanaca prema alkoholu je bitno drugačiji od našeg. Kada nekome kažete da volite piti vino, njihova prva pomisao neće biti da ste pijanac, nego će s oduševljenjem na licu reći da je to super i početi objašnjavati gdje možete popiti najbolja vina, koja su tradicionalna alkoholna pića i na koji ih je način najbolje piti. Alkohol nije porok, već hobi. Nešto što volite i čime se bavite. Također ima veliku ulogu u vjerskim ceremonijama i povijesno se smatra sredstvom za približavanje božanstvima. Grižnja savjesti i neugoda zbog vlastitih pijanih ispada zbog kojih su se mnogi od nas zavjetovali da više nikada neće piti i već sljedeći vikend prekršili zavjet također ne postoji u tolikoj mjeri. Alkohol je isprika za glupo ponašanje i nitko se oko toga previše ne uzbuđuje. Ispijanje alkohola na javnim mjestima je također prihvatljivo i dozvoljeno što ne mogu reći za moje rodno mjesto.

Bitan aspekt poslovne kulture je nomikai. U slobodnom prijevodu riječ znači „sastanak uz piće“ i česta je pojava na svim radnim mjestima. Održava se povodom raznih događaja; završetak projekta, odlazak u mirovinu, dolazak novog zaposlenika, kraj godine itd. Dolazak nije obavezan, ali se to od vas očekuje i morate imate vrlo dobar razlog za neprisustvovanje. Nomikai nije samo opijanje s kolegama s posla već ima i ceremonijalni karakter. Obično počinje s govorima organizatora i nadređenih nakon čega se počinje jesti i piti. Vrlo brzo sam primijetio da hrana i alkohol uvijek idu zajedno i samo sam jednom bio u baru koji je nudio isključivo piće. Nomikai uvijek traje točno određeno vrijeme, obično 2 ili 3 sata, i nakon završetka se svi ustaju i plješću. Postoje i različite vrste pljeskanja koje imaju svoju simboliku. Oni kojima nije dosta idu na nijikai, kod nas popularno nazivan after. Nakon toga se još može ići na sanjikai, no samo na nomikai se od vas očekuje da dođete.

Aj sad jednu ludu.
Postoje određena pravila ophođenja na ovakvim događanjima. Obično se izbjegava punjene vlastite čaše. Kada vidite da je krigla vašeg šefa prazna, nasipate mu još, a on će zauzvrat vama natočiti. Ako ne želite ili ne možete više piti, času ostavite punu.  Nagovaranje kolega na još alkohola je u pravilu neprihvatljivo. Kao što sam već spomenuo, svaki pretjerani izljev emocija i pijani ispad se ne shvaća ozbiljno. Inače vrlo stroga poslovna etiketa između nadređenih i zaposlenika nestaje, a u ponedjeljak na poslu se svi prave kao da niste grlili šefa i govorili mu da ga volite, a nakon neuzvraćene ljubavi ga počeli gađati piletinom. Za ovaj fenomen postoji posebna riječ – bureiko.

Nomikai se ne prakticira samo u tvrtkama. Vrlo često će profesori na taj način bolje upoznavati svoje studente, naravno, ako imaju 20 godina jer je to službena dob kada mladi smiju konzumirati alkohol. Ima vrlo važnu socijalnu funkciju. Služi kao društveni lubrikant za bolje upoznavanje kolega u opuštenoj atmosferi izvan strogog, službenog uredskog okruženja, za građenje odnosa i zajedništva i kao takav se smatra dijelom posla.

Najpopularnije piće je pivo. Japanske pivovare proizvode vrhunsko pivo znatno bolje od naših, ali postoji jedan problem – skupo je. Limenka piva od 350 ml, zanimljivog naziva Yebisu, koje je moje omiljeno, u trgovini košta 250 yena ili 15 kuna. Ova cijena je i za mnoge Japance previše, ali su velike tvrtke, nanjušivši novac, smislile rješenje. Kako država porez na pivo obračunava s obzirom na količinu slada, izmišljeno je happoshu ili tzv. lažno pivo s manjom količinom slada i upola manjom cijenom. Neke vrste lažnog piva su okusom vrlo bliska pravom i isplativ su izbor za pojedince s manjim budžetom. Ako vam budžet ni za  to nije dovoljan, postoji shin janru ili još lažnije pivo. Izgledom podsjeća na pivo, u njemu nema slada, nego se kao zamjena koriste grašak, soja ili žitarice, ima okus alkoholne vodice i ne bi ga nikome preporučio.

Yebise!
U svijetu najpoznatije japansko alkoholno piće je svakako sake ili nihonshu kako ga češće ovdje zovu jer je riječ sake također naziv za sva alkoholna pića. Tradicionalno je piće koje se pije tisućama godina, ali ga je nakon drugog svjetskog rata vrijeme pomalo pregazilo. Iako su police u trgovinama pune različitih vrsta, rijetko viđam mlade Japance kako ga piju i većinom je to piće starijih generacija. Proizvodi se fermentacijom riže i ima obično do 16% alkohola. Loš sake okusom podsjeća na razvodnjenu votku dok bolji sake može biti vrlo ukusan. Jači brat sakea s postotkom alkohola između 20 i 40 posto je shochu. Također se proizvodi od riže, ali se može proizvoditi i od slatkog krumpira, pšenice ili šećerne trske. Među mladima su vrlo popularne mješavine ovog pića s raznim voćnim sokovima koje se mogu vrlo jeftino kupiti u  trgovinama i imaju oko 9% alkohola. Whiskey je također vrlo popularan i ovdje se nalaze neke od najboljih svjetskih distilerija kao što je Yamazaki.

Bez obzira koje piće volite, ako se nađete u Japanu  pozovite konobara uobičajenim ratnim pokličem Sumimasen! i opustite se bez straha da će vaše nimalo laskave fotografije osvanuti na fejsu i da kolege u ponedjeljak neće pričati s vama jer ste goli plesali na stolu trljajući se tuđim sushijem i svima govorili kako su im djeca ružna. Dobro...zbog ovog zadnjeg možda neće pričati s vama.

Kampai!

*********

Japanci nam se svakom Bojanovom pričom čine sve zanimljiviji, a nakon ove posebno! ;) Mi već vidimo da bi se tamo odlično provele! 

Sve ostale priče iz Japana možete naći na oznaci 'Gost post' pa ako ove subote niste za neku akciju, imate u čemu uživati cijelo popodne! ;)

Uživajte u vikendu!
Bojan & 2 Maje


srijeda, 18. ožujka 2015.

SLAVIMO: 2. Blog rođendanko

...
Prije nešto više od 2 godine, točnije, 1.3.2013. objavile smo naš prvi post! Sada nam se to čini kao da je bilo jako davno, možda upravo zbog činjenice da smo tijekom spomenutog perioda stvarno puno naučile i upoznale jako puno zanimljivih ljudi! Trudile smo se potaknuti vas na kreativnost sa zgodnim 'uradi sam' postovima i jednostavnim receptima za fine i zdrave slatkiše i slaniše! Predstavile smo vam puno divnih kreativaca i pokazale  zanimljiva mjestima po kojima smo skitale, a od nedavno je tu i 'Gost post' rubrika u kojoj nas Bojan upoznaje sa Japanom! Malo smo poradile na izgledu bloga i olakšale pretraživanje tako što smo na desnu stranu dodale kategorije i ikonice za društvene mreže! Tako nas, osim na Facebook-u, možete pratiti i na Instagram-uTwitter-u (koji još uvijek ne kužimo i jako slabo koristimo), i Pinterest-u!  

...
Iza nas je preko 430 postova i više od 230 000 pogleda bloga! Brojke su to kojima se i dalje čudimo, jer nismo ni sanjale da će se u tom smjeru razvijati ovaj naš mali poduhvat! Da smo iskreno zahvalne za svaki klik, da nas veseli svaki vaš komentar i upit, svaki mail podrške, pokazat ćemo vam prekrasnom, proljetnom Junk Jewellery ogrlicom! Vjerujemo da ovaj brend 'handmade' nakita ne moramo posebno predstavljati jer slike koje možete naći na Junk Jewellery facebook stranici govore više od bilo kakvih hvalospjeva. Koliko smo same oduševljene Junk Jewellery nakitom dovoljno govori i činjenica da smo baš njega odabrale za ovo rođendansko darivanje i stvarno smo sretne što nam je Ivana izašla u susret i odlučila se za suradnju (Hvala Ivana naj naj <3)!


Sve što trebate napraviti kako bi sudjelovali u Junk Jewellery darivanju je:


Oni koji nemaju facebook a voljeli bi sudjelovati neka nam u komentaru napišu koje postove i kategorije najradije čitaju i što bi voljeli vidjeti na blogu u buduće, a mi ćemo ih uvrstiti u popis!

Sretnu dobitnicu ili dobitnika odabrat ćemo uz pomoć random.org-a u petak 21.3.2015.!

Svim našim blog prijateljicama i prijateljima još jednom od srca HVALA što nas pratite i što nam se javljate! Zbog vas još više uživamo u onome što volimo raditi!

**************

DARIVANJE je završeno!:) Ispričavamo se što jučer nismo objavile sretnu dobitnicu, nadamo se da nam nećete zamjeriti! Razmišljale smo kako da ujedinimo oba popisa i na kraju smo odlučile da ćemo izvući prvo dobitnicu na blogu, zatim dobitnicu na fejsu i na kraju između te dvije osobe odabrati jednu, sve naravno uz pomoć random.org-a! :) Dakle, dobitnica prekrasne Junk Jewellery ogrlice je...

IVANA ĐURAS !!!

  


Puno, puno zahvaljujemo svima na sudjelovanju i lijepim riječima, Ivani čestitamo, a ostalima želimo više sreće idući put! :) 

Nadamo se da ćemo se u buduće još više družiti i zajedno stvarati!
Pozdrav od Maja

ponedjeljak, 16. ožujka 2015.

DIY: Posuda za cvijeće

Konačno smo dočekali Sunce! Iako jedna lasta ne čini proljeće, zadovoljne smo prognozom! Nekoliko sunčanih dana znači da ćemo moći bar malo urediti okućnice! Kako smo čvrsto odlučile ove godine ozbiljno se pozabaviti uzgojem biljaka, kišne dane smo iskoristile za pravljenje novih posudica za sadnju! Prošle godine smo pravile betonske kaliće, a danas ćemo vam pokazati kako napraviti posudu za cvijeće od limenke!

Što vam je potrebno:
limenka od kave
komadić tkanine
drvofix ili decoupage ljepilo
bezbojni lak (nije neophodno)
plastična posudica
čekić i čavao
metar
glačalo
kist
škare

Postupak:

1. Izmjerite obim limenke od kave i na tu mjeru dodajte 2 cm! Zatim izmjerite visinu limenke i na tu mjeru dodajte 2 cm! To su vam mjere za potreban komad tkaknine. Tkakninu opeglajte, izrežite, a zatim presavijte sa gornje i donje strane po 1 cm i upeglajte cijelom dužinom (duže) stranice! Isto ponovite i sa jednim rubom kraće stranice! Na taj način će vam rubovi posudice biti uredniji!
Za oblaganje tkanine možete koristiti ostatke materijala, neki stari odjevni predmet koji više nećete nositi, a sviđa vam se uzorak, stare stolnjake i slično! Bitno je da tkanina ne bude predebela i bilo bi poželjno da nije elastična. Ako se ipak odlučite za neku deblju tkaninu, nemojte presavijati rubove, već tkaninu izrežite na točnu mjeru koliko su obim i visina limenke! Prije nego počnete rezati tkaninu prvo provjerite da li se providi, jer u tom slučaju ćete morati prethodno obojati limenku (autolakom)!

2. Uz pomoć čavlića i čekića probušite dno limenke kako se voda ne bi zadržavala u posudici!

3. Drvofix ljepilo sipajte u plastičnu zdjelicu i razrijedite sa malo vode. Prvo zalijepite rub tkanine koji niste presavili i upeglali! Poravnajte tkaninu i nastavite lijepiti dio po dio tako da ljepilom namažete limenku, preklopite tkaninom i zatim pažljivo po tkanini namažete jedan sloj ljepila! Bitno je da se tkaknina dobro natopi ljepilom! Kada ste završili ostavite limenku da se osuši!

4. Kada se ljepilo osušilo namažite još jedan sloj drvofixa i ostavite da se potpuno osuši, a zatim ako želite pošpricajte bezbojnim lakom!
Gotovo! :)  Na dno posudice stavite nekoliko kamenčića, napunite zemljom pa usadite biljčicu kojoj će ova posudica odgovarati veličinom!  Ne zaboravite na tanjurić kako vam voda ne bi curila po namještaju ili prozorskoj dasci! Mi smo se ovaj put odlučile usaditi čuvarkuću, ali imamo slične posudice i za začinsko bilje koje držimo u kući! Ako ipak ne planirate vrtlariti, na isti način napravite posudu za olovke ili kistove i uveselite svoj radni stol ili obradujte male školarce!



Kako vam se sviđa ova ideja? 
Da li ste već pravili neke reciklirane posude za cvijeće?
Kakvi su vam planovi za uređenje okućnica?

Nas jako veseli kad možemo reciklirati, tj. prenamijeniti nešto što bi završilo u smeću! Ako i sami volite iskoristiti sve i svašta, u postu 'Reciklirane posude za cvijeće' pronaći ćete još ideja, a u postu 'Proljetne okućnice' naći ćete inspiraciju za uređenje vaših mini vrtova!

Pišite nam i šaljite vaše ideje i fotkice posuda za cvijeće koje ste sami napravili ili ukrasili, voljele bi vidjeti! :)

Uživajte u sunčanom početku tjedna!
Kreativan pozdrav od Maja!