INSPIRACIJA: Zero Waste po putu / Što mi je u torbi?

Biti obazriv prema prirodi podrazumijeva niz malih koraka koje radimo u svom svakodnevnom životu kako bi izbjegli proizvodnju nepotrebnog otpada. To se prvenstveno odnosi na predmete za jednokratnu uporabu od kojih je većina plastična. Ovakav način života zahtjeva trud i planiranje, ali nije nužno zahtjevan kao što mnogi misle. Sve što je potrebno za početak je razmisliti o tome gdje postoji prilika za napredak i zatim potražiti ekološki prihvatljiviju alternativu. Nakon toga preostaje samo stvaranje navike što nekima ide brže, a nekima sporije. Generalno, većini nam lakše ide izbjegavanje plastičnih boca s vodom, plastičnog pribora za jelo, plastičnih slamki, papirnatih ubrusa, najlonskih vrećica i sličnog u nekom svakodnevnom životu, ali što kada smo na putovanju, u nekoj novoj sredini? Ista stvar! Malo razmišljanja unaprijed i bit ćete spremni uživati komfor bez negativnog utjecaja na okoliš!

Za nedavni i neplanirani vikend u Budimpešti, svoj omiljeni Sitolab ruksak sam opremila svim neophodnim, vodeći računa da ga ne pretovarim kako si ne bi pokvarila razgledavanje i skitanje! Kada se spremate za put, bitno je pripremiti osnovni set, koji će uvijek biti s vama. To može varirati ovisno o tome gdje idete i što tamo planirate raditi. 

Mi smo recimo imali u planu posjetiti Karavan food i ondje jesti pa sam znala da će mi trebati:

• pribor za jelo, 
• platneni ubrusi i
• boca za vodu,

kako bih izbjegla jednokratne plastične i papirnate predmete.

Kako na radnom mjestu većinu vremena, od ranog proljeća do kasne jeseni, provodim vani gdje i užinam, davno sam si napravila etui u kojem stoje žlica, vilica, nož, mala žličica i metalna slamka. Iskreno, metalnu slamku slabo koristim, ali imam je za svaki slučaj, ako M.-u zatreba kada smo vani. Etui je izvana napravljen od komadića umjetne kože koji sam našla kod bake, a iznutra od nekog starog plastificiranog stolnjaka. Nešto slično možete napraviti od bilo kakvog materijala kojeg imate kod kuće ili jednostavno pribor spremite u čistu kuhinjsku krpu, zarolajte i zavežite špagicom. Također, ako mislite da je obični pribor pretežak da ga nosate okolo nabavite si pribor od bambusa i problem riješen! Osim pribora u torbi imam i jedan preklopni oštriji nož, koji mi je često dobro došao.

Iako će vam brzu hranu obično servirati u papirnatom ubrusu, ako imate svoje platnene, nećete morati uzimati dodatne što je često nužno ako jedete neki fini, sočni (vegan) burger ili kurtoš kolač punjen sladoledom (na fotkama ispod)! Da nisam imala svoje ubruse, potrošila bi cijelu hrpu papirnatih da sredim nered koji sam napravila! ;) Zbog toga u torbi uvijek, ne samo kada sam na putu, imam stare bandana marame spremljene u mali neseseru u kojem sam na poklon dobila narukvicu za jedan rođendan. Osim ovih marama koristim i male tetra ubruse koji sam dobila kada se M. rodio i oni su vrlo zgodni jer jako dobro upijaju pa ih koristim i nakon pranja ruku ako u toaletu nema aparata za sušenje. 

Uz pribor i ubruse, neizostavan dio svake moje torbe je Dora's staklena boca. Svi znamo koliko je važno biti hidriran pa ako želite izbjeći kupovinu vode u plastičnim bocama, imati bocu uz sebe je neophodno. I u ovom slučaju, ako mislite da je staklena boca preteška, izaberite neku od plemenitog čelika, plastike bez bpa ili od tritana koje su lakše. Možda ne bi bilo loše niti uložiti u termosicu koja će vašu vodu čuvati hladnom tijekom vrućih dana, a čajeve toplim tijekom zime. 

Kako kavu nismo planirali piti 's nogu', svoju putnu šalicu sam ostavila u apartmanu. Ako imate naviku uzimati coffee to go svakako u torbu spremite šalicu za kavu iako, kada ste cijeli dan na nogama, nije loše malo sjesti i na miru uživati uz šalicu omiljenog napitka. Ipak, ako idete u gradove gdje je standard znatno viši od našeg, plaćanje kave u kafiću može bespotrebno opteretiti vaš budžet. U tom slučaju najbolje će vam odgovarati putna termos šalica koja se može dobro zatvoriti da vam napitak ne iscuri po torbi, nešto poput ove. Prije nego izađete iz smještaja skuhajte si napitak po želji i kasnije u njemu uživajte u nekom parku na klupici. :)

Osim ruksaka, kada sam na putu, osnovne potrepštine i dokumente držim u second hand torbici za struk. Zgodna je zato što je mogu nositi i na suknje visokog struka, tanka je pa se ne vidi ispod jakne, a ipak sve što želim da mi bude 'pri ruci' stane unutra. U njoj nosim:

• mobitel i dodatnu bateriju koju sam dobila u poklon paketu od punkufer-a,
• fisheye leću za mob koju sam također dobila u paketu od punkufer-a, a nije na fotki jer ju nisam mogla naći, nadam se da nije nestala zauvijek :(,
• A6 bilju tankih korica s diy držačem za olovku u koju bilježim što sve želimo vidjeti i kojim redom, sitnice koje želim zapamtiti i slično,
• Handmade by Buč maslac za suhe ruke, lice i usne, pogotovo preko zime,
• stari djedin novčanik.

I to je sve što mi je trebalo za komforan i low waste turizam! :) Tj. imala sam i fotić, ali ako imate dobru kameru na mobu, on vam i ne treba. Ja nemam, tako da fotić uvijek nosam sa sobom, unatoč njegovoj težini. 

Kada sastavite svoj osnovni set, zapišite sve u planer ili mobitel, a tijekom puta dodajte zabilješku o tome što vam je nedostajalo ili što vam je bilo viška. Idući put kada budete išli na put, spremanje će proći puno lakše i bez stresa! :)

Što vi nosite u torbi kada ste na putu?

Što vam je najvažnije imati uz sebe?

Da li ste volite biti spremni za različite situacije ili ste spontani?

Imate li neke savjete i trikove kako olakšati spremanje za put?

Voljela bih čuti! :)

Ako vas zanimaju slični, zero waste/low waste postovi, naći ćete ih pod oznakom 'Čuvamo okoliš', a postove o putovanjima potražite na oznaci 'Skitamo'!

Hvala što ste svratili! <3

Pozdrav od Maje

SKITAMO: Lokve

Već nam je nekako postala tradicija da svake godine poslije mora, usput svratimo na vikend negdje. Nikada to ne planiramo unaprijed, već se nekako zadesi da nam prognoza za zadnje dane kampiranja bude loša pa na brzinu odlučimo gdje ćemo i odmah bukiramo smještaj. Ove godine smo se odlučili za Lokve jer smo htjeli pobjeći od ljetnih vrućina i osvježiti se prije povratka kući. U odabiru nam je pomogla i želja da posjetimo Golubinjak, o kojem je Maja prošle godine pisala, ali i spilju Lokvarku.  Lokve su specifične jer su malo mjestašce koje pruža brojne prilike za različite zabavne aktivnosti u kojima će posebno uživati klinci. Dogovor je pao i nakon par poziva imali smo smještaj!

Kućica koju smo rezervirali je bila na brdu iznad Lokvi i iz dvorišta smo imali pogled na prekrasan krajolik u kojem smo mogli uživati dok smo pili kavu ili doručkovali, čak i dok je padala kiša jer u vrtu ima mala natkrivena sjenica sa stolom i klupicama. Naša mala planinska kućica nalazi se u dvorištu obiteljske kuće čiji su vlasnici simpatičan stariji bračni par s kojima smo stvarno ugodno razgovarali. Kućica je u prizemlju imala prostoriju u kojoj je kuhinja i blagovaona te kauč i tv, a na katu su dvije sobice. Mi smo koristili samo jednu u kojoj je bio bračni krevet i dva obična kreveta, a druga je pretpostavljam jednake veličine tako da u ovdje može odsjesti i veći broj ljudi čime se i troškovi smanjuju.

Za prvi dan boravka smo odabrali posjet Muzeju žaba po kojima je ovo područje i poznato! Dočekala nas je prostorijica u koju se ulazi iz kafića, puna različitih žabljih figura. Na jednom od zidova možete pročitati o povijesti Muzeja, a za stolom odigrati neku od žabljih društvenih igara sa vašim mališanima. Iako smo očekivali neku vrstu prirodoslovnog muzeja, koji prvenstveno ima edukativni karakter, čemu se M. jako veselio, ne mogu reći da nas je ovaj simpatični, kičasti muzej razočarao.

Nakon obilaska Muzeja uputili smo se u park šumu Golubinjak, popiti kavu i prošetati. Park je bio u potpunosti prazan pa nas je iznenadilo da je kuhinja restorana radila pa smo na kraju ondje i večerali. Klopa u restoranu je bila ukusna, porcije obilne, a cijene vrlo pristojne, čak štoviše, nakon cijena na moru, ovdje nam se sve činilo jako povoljno. Kako je Maja već sve rekla u svom postu o Golubinjaku, ja vas neću gnjaviti, samo ću još reći kako je park uistinu prekrasan i gotovo možete osjetiti kako vam puni baterije čim prođete natpis na ulazu. Za uživanje u parku smo odvojili i cijelo prijepodne našeg drugog dana boravka, a da nas je vrijeme poslužilo, mislim da bi se teško natjerali otići.

Popodne je bilo rezervirano za obilazak spilje Lokvark koju je još 1911. godine slučajno otkrio Jakov Bolf Talijanetov. Geolog Josip Poljak koji ju je prvi istražio, smatrao je da je to jedna od najljepših spilja hrvatskog krša, a 1961. godine Lokvarka je proglašena spomenikom prirode. Spilja ima 6 razina ukupne dubine 275 m, ali samo su 4 dostupne posjetiteljima. Iako staza kroz spilju ima brojne uspone i spustove, a trajanje ture je oko sat vremena, M. je bez problema prošao ovaj put dok mu je na moru, recimo, problem bio prehodati par metara do bazena. Pripisali smo to ugodnoj svježini spilje i temperaturi koja je ondje oko 8˚C tijekom cijele godine što znači da morate voditi računa o tome da imate prikladnu odjeću, ali i obuću jer je u spilji dosta sklisko. Osim spilje Lokvarke u blizini možete obići brojne druge spilje koje se nalaze na tzv. stazi spilja, ali mi na žalost za to nismo imali vremena.

Nakon obilaska špilje, kratko smo svratili na Lokvarsko jezero, umjetno jezero koje se još naziva Omladinskim jer su ga izgradili omladinci dobrovoljci u radnim akcijama koje su bile uobičajene u bivšoj državi. Kako je kišica počela padati, a M. je zaspao u autu, ja sam samo kratko prošetala i uživala u pogledu s vidikovca na brani visine 48 m. Iako Lokvarsko jezero nije uređeno kao npr. jezero Bajer u susjednim Fužinama koje ima izgrađenu šetnicu i brojna mjesta za izlete,  pogodno je za ribički turizam, ali i pješačnje i biciklizam, a krajolik je uistinu divan pa svakako svratite bar na kratko. Ako imate vremena, skrovita mjesta na jezeru možete obići u edukativnoj turi Ćaćinom splavi izgrađenom u spomen čuvenom partizanskom borcu i splavaru Viktoru Crnkoviću.

U Lokvama još možete posjetiti i Zavičajnu zbirku etnološkog sadržaja i Kuću prirode galeriju Lujzijana posvećenu okusima i mirisima lokvarskog kraja gdje možete degustirati autohtone likere i slastice te poslušati priču o prometnici staroj 200 godina koja je povezivala Rijeku i Karlovac i krojila povijest ovog područja. Više o tome možete pročitati na stranicama TZ Lokve preko koje smo mi i našli smještaj kod obitelji Kontić!

Da li ste već posjetili ovaj prekrasan kraj?

Ako jeste, što vam se najviše svidjelo?

Što bi nam preporučili posjetiti?

Ako imate bilo kakvih pitanja o boravku u Lokvama i mislite da bi vam mogla pomoći slobodno se javite, bilo bi mi drago! Također, Lokve su popularne u svim godišnjim dobima i čest izbor za doček Nove pa ako planirate tamo na praznike, svakako rezervirajte smještaj što prije! ;)

Nadam se da uživate bilo da ste kod kuće ili negdje u skitnji!

Hvala na čitanju i pozdrav od Maje

SKITAMO: Veli Lošinj

Iako sam na otoku Lošinju već ranije ljetovala, ove godine sam prvi put posjetila Veli. Malo, pitoreskno mjesto osvojilo me čim smo se spustili do lučice. Za razliku od Malog Lošinja, koji me se nije posebno dojmio (dok je mom suprugu divan), Veli Lošinj mi je djelovao smireno, dražesno i onako domaćinski. Nakon svih onih rijeka turista koji su preplavili Jadran ove godine, Veli Lošinj je bio pravo osvježenje. Znate onaj osjećaj kada ste negdje na moru i poželite da svi nestanu kako bi mogli doživjeti pravu ljepotu mjesta i sve one sitne detalje koji vam promaknu zbog gužve? E baš to je ovdje i moguće! Prazne uličice u kasno popodne omogućile su nam da se opustimo i uistinu uživamo u trenutku.

O Velom nisam ništa znala. Nisam gledala fotke na internetu niti istraživala što tamo treba vidjeti. Imala sam samo preporuke ljudi koje je očarao. Otišli smo na blef i dopustili da nas iznenadi. Kao što sam napisala ranije, prvo što me je oduševilo su prazne ulice, mir i tišina. Nakon gužve koja je vladala u kampu Čikat i u Malom Lošinju, ovdje smo imali dojam kao da smo sami na svijetu. Spustili smo se do samog centra mjesta koje se nalazi u lučici i bez problema našli mjesto u kafiću. Posluženi smo odmah, a ne pet minuta nakon što smo već zaboravili zašto smo sjeli i što smo htjeli naručiti. Kavu smo pili na rivi koju krase šarene, uske kuće s pogledom na brodice i u tih 20ak minuta se konačno nismo osjećali kao turisti na nekom stranoj planeti. 

Da obiđemo ovo mjestašce nije nas spriječilo ni 201 '...mene tako bole noge, zašto opet moram hodati...'. Popeli smo se do župne crkve sv. Antuna Opata i krenuli stazom koja je vodila uz rt Leva sve do lukobrana Rovenska. Plaža uz šetnicu je bila divna, more čisto, a na šetnici nije bilo skoro nikoga. Pomislili smo kako bi ovakva plaža bila idealna za potpuni užitak ljetovanja jednom kad mali gospodin bude malo stariji i stabilniji. Bilo je toliko lijepo šetati i gledati u more da sam jedva što i fotkala zbog čega vam i ne mogu najbolje dočarati Veli.

A što još vidjeti u Velom, ako vam bijeg od turističke vreve nije dovoljan? U uskim uličicama kriju se brojne raskošne vile i crkvice koje pričaju povijest ovog malog mjesta nastalog već krajem 13. stoljeća. Brojnost bogatih vila posljedica je proglašenja Velog Lošinja državnim klimatskim lječilištem krajem 19og stoljeća zbog čega je postao okupljalištem aristokracije i bogatog građanstva. Zbog povoljne mikroklime, u vrtovima vila uspjevale su brojne biljne vrste koje i danas krase Veli Lošinj. Povijest mjesta možete saznati ne samo lutajući uličicama već i ako posjetite Kulu čija je prvotna namjena bila štititi stanovništvo od učestalih gusarskih napada. Danas ona služi kao muzej i galerija sa stalnom izložbom koja prikazuje najvažnije dijelove iz života Velog Lošinja posebno ističući slavnu pomorsku i turističku tradiciju dok je dio izložbe posvećen i pronalasku antičke brončane statue Apoksiomena. 

Mi nismo posjetili Kulu, niti smo razgledali vile i crkve. Bilo nam je dovoljno uživati u ozračju i doživjeti ovo malo mjesto bez pritiska da vidimo što više turističkih atrakcija. Ponekad stvarno treba usporiti, ostaviti fotoaparat i mobitele bar na kratko i doživjeti trenutak, jer osjećaji su ono što će obojati sjećanja.

Da li ste već bili u Velom Lošinju? Kako Vam se svidio?

Što bi nam preporučili da posjetimo?

Da li se trudite obići što više kad ste prvi puta negdje ili vam to nije toliko bitno?

Voljela bih čuti, a ako vas zanima koja smo sve mjesta posjetili i kako smo ih doživjeli, skoknite na oznaku 'Skitamo'! :)

Hvala što ste svratili i ugodan ostatak dana vam želim! <3

Maja