GOST POST: Nina u Južnom Vijetnamu

Iako smo u zadnjem 'Skitamo' postu pisale o tome koliko je bitno ponekad otvoriti oči i uživati u lijepom koje je svakodnevno oko nas i koje obično uzimamo zdravo za gotovo, lagale bi kada bi rekle da nam je to dovoljno! Volimo skitati i upoznavati nova mjesta, a kada to nismo u mogućnosti, zadovoljimo se uživanjem u Nininim pričama o egzotičnim destinacijama koje je posjetila! Ne škodi ni činjenica da je Nina stvarno bila posvuda, tako da priča nikada ne nedostaje! Iako je ona jedna vrlo zaposlena mlada žena, uspjele smo je nagovoriti da svoja iskustva s putovanja podijeli i sa Vama! Uživajte! :)

************

Moji prijatelji znaju da sam zaljubljenik u putovanja pa zato veliki dio svog (zasluženog) godišnjeg odmora volim koristiti otkrivajući nove prostore.

Posljedni me godišnji odmor odveo u tri zemlje jugoistočne Azije – Vijetnam, Kambodžu i Tajland. Sve tri zemlje imaju jako puno kulturnih i prirodnih bogatstava koji bi smo mogli istraživati mjesecima, tako da smo u turi od samo 18 dana jedva zagrebali površinu i posjetili tek neka od „must-see“ mjesta.

Južni Vijetnam

Nakon dugačkog leta slijećemo u Ho Chi Minh – najveći grad Socijalističke Republike Vjetnam koji broji oko 8,000,000 ljudi. To je ujedno i nekadašnji glavni grad Republike Južni Vijetnam, koji je i dalje poznat pod nazivom Saigon (kako se zvao do 1976.g. kada je nakon kraja Vijetnamskog rata preimenovan u čast premijera i predsjednika). Kako mi ovo nije bio prvi posjet tom dijelu svijeta, znala sam što očekivati pa se prilagodba svela na klimatsku i (ponovno) učenje kako prelaziti cestu. Zvuči trivijalno, ali kada se susretnete s 4,000,000 mopeda i motocikala koji su svakodnevno na ulicama grada, i ne poštuju prometnu signalizaciju, treba vam vremena da uđete u štos. Tajna je u tome da trebate održavati eye-contact s vozačima i kretati se istom putanjom. Nevjerovatno, ali vozači će vas jednostavno zaobilaziti i nećete imati nikavih problema ako ne činite nagle i nepredviđene radnje. Vidjeli smo jednu turisticu koja je punih 15 minuta stajala na zebri čekajući da pređe cestu nakon čega je stražar iz obližnje palače došao i preveo ju preko.

Vijetnam je inače socijalistička država po uređenju što se može vidjeti i osjetiti na svakom ćošku. Zastave sa srpom i čekićem, spomenici s komunističkim motivima, školarci u uniformama, ali i neka lakoća i osmjeh na licu ljudi na ulicama. Jednostavno ljudi djeluju potpuno neopterećeno i bezbrižno, iako im standard i nije baš visok, nasmijani su i vedri. Za vrijeme našeg posjeta su trajale pripreme za veliku obljetnicu – 40 godina od završetka Vijenamskog rata. To je dio povijesti koji se čini dosta dalek, a opet je itekako aktualan pa smo dio našeg vremena u Saigonu posvetili i tome. Posjet Muzeju ratnih ostataka (ranije zvanog Muzej američke okupacije), koji je posvećen Vijetnamskom ratu, dosta je mučan i ostavlja duboki trag na posjetitelje. Vrlo jasno nam daje do znanja koliko mi u našem dijelu svijeta zapravo malo znamo o svim strahotama koje su se ondje događale, a neke još uvijek imaju posljedice na tamošnje ljude i zemlju (prirodu). Zanimljivo je čuti i drugu stranu priče koja rijetko dolazi do nas. 

Osim muzeja, posjećujemo i Cu Chi tunele, 40-ak km od Ho Chi Minha, gdje su se vodili gerilski ratovi između Vietkonga i postrojbi SAD-a. Zanimljivo je vidjeti kako „starinske“ metode zamki, kamuflaža i diverzija mogu biti pogubne i za najjaču vojsku na svijetu, kao što je bila ona SAD-a. Za one malo odvažnije, tu je i streljana gdje možete pucati iz oružja po vašem izboru: M16, M30, Carabine, AK-47, M60, M1. I da, svi koriste prave metke!

Nakon ratno-povijesnog dijela, krećemo u malo ležernijem tonu na 3-dnevnu turu po rijeci Mekong – najvećoj rijeci u ovom dijelu Azije koja se u more ulijeva u velikoj delti. U ta smo tri dana prošli rijekom i njenim rukavcima u autentičnim čamcima te noćili u 2 veća grada, My Tho i Can Tho, gdje smo navečer ležerno ispijali pivo (lokalno pivo Saigon je oko 3-5 kuna) na improviziranim terasama kafića.

Jako zanimljive su tzv plutajuće tržnice (floating market) gdje se robom trguje direktno na rijeci i svaki čamac ima „izlog“ s robom koju prodaje u obliku visokog štapa na čijem vrhu je zavezan artikl koji se prodaje. Većinom je to sezonsko voće i povrće kao npr. ananas, mango, rambutan, liči itd, a za dosta voća nismo ni čuli niti ga znamo jesti. U manjim čamcima imaju hladne napitke i očišćeno voće spremno za prodaju turistima, koji se tope na vrućini dok se vozaju po rijeci. Izvrsno osvježenje na žarkom tropskom suncu.

 Posjećujemo još plutajuće kuće ispod kojih su kavezi za uzgoj ribe, te kušamo raznu lokalnu hranu, uključujući i zmije i štakore koje pripremaju pred vama na grilu. Moram priznati da je štakor dosta ukusan, jedino što ima puno malih košćica pa je dosta teško jesti ga. Odlazimo i na framu krokodila gdje ručamo svježe pripremeljene delicije od krokodilsog mesa na razne načine.  Vrlo fino i svim oblicima koje smo probali.

Nakon upoznavanja s lokalnim načinom života na delti, nastavljamo dalje čamcima prema granici s Kambodžom, gdje se iskrcavamo iz čamaca i prebacujemo na kopno. 

**********

Moramo priznati da Vijetnam nama dvjema ne bi bio na listi prioriteta, ali smo sigurne da je to zemlja koju stvarno vrijedi vidjeti! 

Nadamo se da vam se svidio prvi u nizu Nininih postova, a ako volite putopise, na oznaci 'Gost post' naći ćete i 14 Bojanovih postova o Japanu!

Da li ste već posjetili Vijetnam? Kakva su vaša iskustva?

Ako niste, privlače li vas ovakve destinacije?

Pišite nam o zemljama u koje ste putovali i uživajte u vikendu gdje god da ste! ;)

Pozdrav od Maja