Iako smo u zadnjem 'Skitamo' postu pisale o tome koliko je bitno ponekad otvoriti oči i uživati u lijepom koje je svakodnevno oko nas i koje obično uzimamo zdravo za gotovo, lagale bi kada bi rekle da nam je to dovoljno! Volimo skitati i upoznavati nova mjesta, a kada to nismo u mogućnosti, zadovoljimo se uživanjem u Nininim pričama o egzotičnim destinacijama koje je posjetila! Ne škodi ni činjenica da je Nina stvarno bila posvuda, tako da priča nikada ne nedostaje! Iako je ona jedna vrlo zaposlena mlada žena, uspjele smo je nagovoriti da svoja iskustva s putovanja podijeli i sa Vama! Uživajte! :)
************
Moji prijatelji znaju da
sam zaljubljenik u putovanja pa zato veliki dio svog (zasluženog) godišnjeg
odmora volim koristiti otkrivajući nove prostore.
Posljedni me godišnji
odmor odveo u tri zemlje jugoistočne Azije – Vijetnam, Kambodžu i Tajland. Sve
tri zemlje imaju jako puno kulturnih i prirodnih bogatstava koji bi smo mogli
istraživati mjesecima, tako da smo u turi od samo 18 dana jedva zagrebali
površinu i posjetili tek neka od „must-see“ mjesta.
Južni Vijetnam
Nakon dugačkog leta slijećemo
u Ho Chi Minh – najveći grad Socijalističke Republike Vjetnam koji broji oko
8,000,000 ljudi. To je ujedno i nekadašnji glavni grad Republike Južni
Vijetnam, koji je i dalje poznat pod nazivom Saigon (kako se zvao do 1976.g.
kada je nakon kraja Vijetnamskog rata preimenovan u čast premijera i
predsjednika). Kako mi ovo nije bio prvi posjet tom dijelu svijeta, znala sam
što očekivati pa se prilagodba svela na klimatsku i (ponovno) učenje kako
prelaziti cestu. Zvuči trivijalno, ali kada se susretnete s 4,000,000 mopeda i motocikala
koji su svakodnevno na ulicama grada, i ne poštuju prometnu signalizaciju, treba
vam vremena da uđete u štos. Tajna je u tome da trebate održavati eye-contact s
vozačima i kretati se istom putanjom. Nevjerovatno, ali vozači će vas jednostavno
zaobilaziti i nećete imati nikavih problema ako ne činite nagle i nepredviđene
radnje. Vidjeli smo jednu turisticu koja je punih 15 minuta stajala na zebri
čekajući da pređe cestu nakon čega je stražar iz obližnje palače došao i preveo
ju preko.
Vijetnam je inače
socijalistička država po uređenju što se može vidjeti i osjetiti na svakom
ćošku. Zastave sa srpom i čekićem, spomenici s komunističkim motivima, školarci
u uniformama, ali i neka lakoća i osmjeh na licu ljudi na ulicama. Jednostavno
ljudi djeluju potpuno neopterećeno i bezbrižno, iako im standard i nije baš
visok, nasmijani su i vedri. Za vrijeme našeg posjeta su trajale pripreme za
veliku obljetnicu – 40 godina od završetka Vijenamskog rata. To je dio
povijesti koji se čini dosta dalek, a opet je itekako aktualan pa smo dio našeg
vremena u Saigonu posvetili i tome. Posjet Muzeju ratnih ostataka (ranije
zvanog Muzej američke okupacije), koji je posvećen Vijetnamskom ratu, dosta je
mučan i ostavlja duboki trag na posjetitelje. Vrlo jasno nam daje do znanja
koliko mi u našem dijelu svijeta zapravo malo znamo o svim strahotama koje su
se ondje događale, a neke još uvijek imaju posljedice na tamošnje ljude i zemlju
(prirodu). Zanimljivo je čuti i drugu stranu priče koja rijetko dolazi do nas.
Osim muzeja, posjećujemo i Cu Chi tunele, 40-ak km od Ho Chi Minha, gdje su se
vodili gerilski ratovi između Vietkonga i postrojbi SAD-a. Zanimljivo je
vidjeti kako „starinske“ metode zamki, kamuflaža i diverzija mogu biti pogubne
i za najjaču vojsku na svijetu, kao što je bila ona SAD-a. Za one malo
odvažnije, tu je i streljana gdje možete pucati iz oružja po vašem izboru: M16,
M30, Carabine, AK-47, M60, M1. I da, svi koriste prave metke!
Nakon ratno-povijesnog
dijela, krećemo u malo ležernijem tonu na 3-dnevnu turu po rijeci Mekong –
najvećoj rijeci u ovom dijelu Azije koja se u more ulijeva u velikoj delti. U
ta smo tri dana prošli rijekom i njenim rukavcima u autentičnim čamcima te noćili
u 2 veća grada, My Tho i Can Tho, gdje smo navečer ležerno ispijali pivo
(lokalno pivo Saigon je oko 3-5 kuna) na improviziranim terasama kafića.
Jako zanimljive su tzv
plutajuće tržnice (floating market) gdje se robom trguje direktno na rijeci i
svaki čamac ima „izlog“ s robom koju prodaje u obliku visokog štapa na čijem
vrhu je zavezan artikl koji se prodaje. Većinom je to sezonsko voće i povrće kao
npr. ananas, mango, rambutan, liči itd, a za dosta voća nismo ni čuli niti ga
znamo jesti. U manjim čamcima imaju hladne napitke i očišćeno voće spremno za
prodaju turistima, koji se tope na vrućini dok se vozaju po rijeci. Izvrsno
osvježenje na žarkom tropskom suncu.
Posjećujemo još plutajuće kuće ispod kojih su kavezi za uzgoj ribe, te kušamo raznu lokalnu hranu, uključujući i zmije i štakore koje pripremaju pred vama na grilu. Moram priznati da je štakor dosta ukusan, jedino što ima puno malih košćica pa je dosta teško jesti ga. Odlazimo i na framu krokodila gdje ručamo svježe pripremeljene delicije od krokodilsog mesa na razne načine. Vrlo fino i svim oblicima koje smo probali.
Nakon upoznavanja s
lokalnim načinom života na delti, nastavljamo dalje čamcima prema granici s
Kambodžom, gdje se iskrcavamo iz čamaca i prebacujemo na kopno.
**********
Moramo priznati da Vijetnam nama dvjema ne bi bio na listi prioriteta, ali smo sigurne da je to zemlja koju stvarno vrijedi vidjeti!
Nadamo se da vam se svidio prvi u nizu Nininih postova, a ako volite putopise, na oznaci 'Gost post' naći ćete i 14 Bojanovih postova o Japanu!
Da li ste već posjetili Vijetnam? Kakva su vaša iskustva?
Ako niste, privlače li vas ovakve destinacije?
Pišite nam o zemljama u koje ste putovali i uživajte u vikendu gdje god da ste! ;)
Pozdrav od Maja
Oh Ninočka je otišla baš baš daleko, stvarno destinacija o kojoj još nisam puno razmišljala.Mislim, htela bih videti sve, kada bih mogla, tako da gde god bi me put naveo ja bih uživala punim plućima.
OdgovoriIzbrišiDivna rečenica, zanimljivo je čuti i drugu stranu priće.Mi uvek čujemo kako nam neko drugi prenosi, a to je zaista tužno, jer smo i mi sami uvek sudionici i svedoci mnogih globalnih laži.
Šteta kako zbog nečijih interesa pate mnogi narodi sveta i da baš zbog politike neko trpi loše uslove života.
Ali evo, radost i sreća uvek mogu biti prisutni,gde god se čovek pojavi, a to je ponekad tako divno i sasvim dovoljno.
Lep pozdrav za Ninu i Olju :)
:) Nina stalno skita, više ne možemo ni pohvatati gdje je! Trenutno je u Čikagu i naredile smo joj da pripremi post! ;) Kao što kažeš, teško je znati što je istina i nikako ne bi trebali vjerovati svemu što čujemo iz medija! Pozdravit ću ih čim se čujemo! ;) <3
IzbrišiBaš sam uživala u ovom malom putopisu i totalno me iznenadilo ovo s prelaženjem ceste - već vidim da bi ja završila kao ta jadna turistica koja 15 min zbunjeno stoji i čeka i ne usudi se pomaknuti haha :))
OdgovoriIzbrišiI svaki put kad za sebe pomislim da imam avanturističkog duha, onda me ovakve priče o hrani uvjere da sam zapravo miljama daleko od toga jer sam sto posto uvjerena da me se nikako ne bi dalo nagovoriti da probam štakora ili nešto slično, ali svaka čast na hrabrosti! :)
Bome, ja bi mozda izginila na cesti, a i od gladi! ;)
IzbrišiNisam bio u tim krajevima, ali to mi je velika želja, naročito Kambodža. Samo ne znam kako bih izašao na kraj s njihovom hranom, mislim da bi mi pola kofera zauzele paštete.
OdgovoriIzbrišiHahaha! Kao sto sam vec rekla, ni mene ne bi natjerali da jedem tamo! ;)
Izbriši