GOST POST: Bojanov Japan XIV

Nastavljamo sa upoznavanjem Japana kroz praznike i festivale! I u ovom tekstu će vam Bojan približiti neke uvezene i neke tradicionalne običaje na njemu svojstven način!

********

Valentinovo! Praznik ljubavi. Dan zaljubljenih. Dan kada svojoj voljenoj osobi možete iskazati ljubav u obliku poklona plaćenog krvavo zarađenim novcem jer je to, naravno, nemoguće učiniti ni jedan drugi dan. Dan na koji u osnovnim školama diljem Hrvatske učenici međusobno razmjenjuju čestitke. Dan na koji se nepopularne učenike podsjeća koliko su ustvari nepopularni. Dok su moje popularne osnovnoškolske kolege dobivale 40 ili 50 čestitki, ja sam pokisao išao kući sa svojih 4 ili 5. No to me nije ubilo, samo me učinilo jačim. Uostalom, čujem da je onaj Marinković koji je najbolje igrao nogomet i sve djevojčice su ga obožavale sada blagajnik u Pevecu.

Najraniji pisani tragovi obilježavanja Valentinova dolaze iz 15. stoljeća, a moderni običaji kakve danas prakticiramo su nastali u Engleskoj u 19. stoljeću iz koje su se proširili prvo na ostatak anglofonog svijeta, a kasnije u druge kršćanske zemlje. Urbana legenda da su Valentinovo iz ničega izmislile gramzljive tvrtke kako bi napaćenom narodu oduzele još malo novaca nije u potpunosti točna, iako su definitivno zaslužne za nemilosrdnu komercijalizaciju, kako ovoga, tako i svih drugih blagdana. Velike tvrtke nisu Valentinovo izmislile iz ničega u zapadnom svijetu. U Japanu definitivno jesu.

Tvrtka Morozoff koja se bavi proizvodnjom slatkiša i svoje sjedište ima u Kobeu je 1936. godine pokrenula marketinšku kampanju u kojoj se prvi puta spominje Valentinovo. Ciljna skupina su bili prvenstveno stranci kojima je Valentinovo bilo dobro poznato. U pedesetim godinama su druge slične tvrtke također odlučile promovirati Valentinovo jer su u tome vidjele dobar način poboljšanja prodaje. Za razliku od naše verzije gdje prvenstveno muškarci daju poklone ženama, na Valentinovo u Japanu žene daju uglavnom čokoladu muškarcima. Do greške u prijevodu je došlo doslovno zbog greške u prijevodu engleskog teksta vezanog za Valentinovo za vrijeme jedne od prvih kampanja u pedesetima i tako je ostalo do danas. Druge vrste poklona nisu uobičajene i sve se svodi na davanje prave količine čokolade određenoj osobi. Proizvođači čokolade u to vrijeme bilježe gotovo polovicu svoje prodaje. Mnoge žene osjećaju obvezu svim kolegama na poslu pokloniti čokoladu, što može biti vrlo skupo i potrebno je racionalizirati. Stoga nepopularne kolege dobivaju najjeftinije čokolade (Na što me to podsjeća?), dok potajne simpatije dobivaju puno raskošnije, nakon čega simpatija više nije toliko potajna. Ženama je veliko olakšanje kada praznik padne na nedjelju koju ne provode na poslu i poklone daju samo onima za koje smatraju da to uistinu zaslužuju.

Onaj mišičavi slatkiš iz skladišta će dobiti najskuplje slatkiše.

Takav običaj se prakticirao nekoliko desetljeća kada je japanska udruga proizvođača slatkiša 1980. godine odlučila da nisu dovoljno novaca oduzeli naivnim ljudima i započela je kampanju u kojoj je promovirala dan engleskog naziva White Day. Obilježava se točno 30 dana nakon Valentinova i zamišljen je kao dan kada muškarci ženama odgovaraju na valentinovske poklone s darovima koji su najmanje tri puta vrjedniji. Ako daju poklon iste vrijednosti ili, ne daj Bože, ništa ne poklone, smatra se da se stavljaju u superioran položaj ili da žele prekinuti odnos s dotičnom ženskom osobom. Ovaj bespredmetni primjer manipulacije naroda od strane pohlepnih industrijalaca u svrhu daljnjeg bogaćenja je bio potpuno uspješan i danas je White Day dio japanske tradicije kao što su i svi drugi blagdani i festivali o kojima sam do sada pisao. Izvorni naziv je bio „Ai ni Kotaeru White Day“ što znači „Odgovori ljubavi White Day“ i na ovaj dan su prihvatljivi svi pokloni; cvijeće, nakit, odjeća – što skuplje, to bolje. Jedini običaj koje nije ustaljen je odlazak na večeru s voljenom osobom. Taj običaj je ovdje rezerviran za Božić, koji također nema veze s japanskom tradicijom i proizvod je reklamne kampanje koja je imala za cilj oduzimanje što više novaca blesavom narodu, ali o japanskom Božiću sam već pisao u jednom od prvih tekstova pa sada nećemo dublje razglabati o ovoj temi.

Valentinovo je najpopularniji dan vezan uz ljubav, ali nije jedini. Tanabata ili Festival zvijezda ima korijene u kineskom Qixi festivalu i na taj dan se slavi susret božanstava Orihime i Hikoboshi koja na nebu predstavljaju sazviježđa Vega i Altair. Legenda kaže da Mliječna staza razdvaja ovo dvoje ljubavnika i mogu se sastati samo jednom godišnje na dan obilježavanja festivala koji se razlikuje od regije do regije. Prva slavlja obično započinju sedmog srpnja. Dan se obilježava velikim i šarenim festivalima diljem Japana. Želje se pišu na papir koji se veže na komad bambusa zajedno s drugim dekoracijama. U ponoć zadnjeg dana festivala se želje pale i puštaju niz rijeku kako bi se ostvarile. Najpoznatiji Tanabata festival se održava u gradu Sendai između  šestog i osmog kolovoza i uz tradicionalne dekoracije podrazumijeva sve što drugi japanski festivali imaju: more ljudi, nebrojeni štandovi s raznim jelima i pićima, razne koncerte i druga događanja te pokojeg neizostavnog mrtvog pijanog Japanca.

Tradicionalna Tanabata dekoracija

Pomalo mi je muka od ove teme i ne želim u idućem tekstu ponovno pisati o istome, stoga ću u nastavku samo kratko navesti i opisati ostale prigode za slavlje kako bi u idućem tekstu mogao napokon pisati o nečem drugome.

Bon festival

Održava se između 13. i 16. kolovoza i njime se odaje poštovanje duhovima predaka. Ima korijene u budističkoj tradiciji i obitelji prije festivala čiste grobove predaka. Prvog dana festivala se pali tzv. vatra dobrodošlice (mukaebi), a zadnjeg dana vatra rastanka.

Mukaebi

7-5-3 festival

Festival se doslovno tako zove (七五三 Shichi-go-san) i održava se 15. studenog. Na taj dan se petogodišnji dječaci i djevojčice stare sedam i tri godine vode u hramove kako bi se molilo za njihovu sigurnost i zdravlje. Festival je nastao zbog vjerovanja da su djeca određene dobi osobito podložna nesreći. Djeca se oblače u tradicionalnu odjeću, a nakon molitve u hramu se kupuje chitose-ame ili tisućugodišnji slatkiš.

Je li se ne boji trovanja tisuću godina starim slatkišima?

Sapporo festival snijega

Lokalni festival koji je započeo 1950. godine u Sapporu, najvećem gradu na sjevernom otoku Hokkaido, kada su lokalni srednjoškolci u parku Odori napravili nekoliko skulptura od snijega. Danas je to jedan od najpoznatijih festivala i velika turistička atrakcija koja svake godine privlači oko dva milijuna posjetitelja. U sklopu festivala se održava međunarodno natjecanje u pravljenju skulptura od snijega i leda i svake godine se možete diviti oko 400 različitih skulptura od kojih su mnoge uistinu spektakularne. Održava se u veljači i iduće godine ću ga svakako posjetiti.

U zadnja tri teksta sam pokušao obuhvatiti sve najvažnije praznike i festivale koji se svake godine obilježavaju u Japanu, ali nisam ni približno uspio opisati tisuće manjih i većih lokalnih festivala koji se gotovo svakodnevno održavaju i od kojih svaki ima svoje tradicijsko naslijeđe i značenje. Kao što vidite, u ovoj državi u kojoj se životi ljudi uglavnom vrte oko posla, postoji dovoljno prigoda za opustiti se i zaboraviti na sivi ured, šefa diktatora i iritantnu kučku iz računovodstva koja vas terorizira zbog svake sitnice i ogovara vas svakom prilikom. Njenu ružnu frizuru bolje da ne spominjem. Work hard, play hard!

Matane

**********

Koji od ovih običaja vam je najzanimljiviji?

Znate li za neke slične interesantne praznike ili festivale u zemljama koje ste posjetili?

Nama se najviše sviđa Sapporo festival snijega i skulpture stvarno izgledaju veličanstveno!

Ostale Bojanove postove o Japanu možete naći pod oznakom 'Gost Post', a ako vam se ovaj svidio, sigurne smo da ćete se odlično zabaviti čitajući i prethodne! ;)

Uživajte u ostatku vikenda, sutra smo ponovo sa vama!

Pozdrav od Bojana i Maja