INSPIRACIJA: Zero Waste po putu / Što mi je u torbi?

Biti obazriv prema prirodi podrazumijeva niz malih koraka koje radimo u svom svakodnevnom životu kako bi izbjegli proizvodnju nepotrebnog otpada. To se prvenstveno odnosi na predmete za jednokratnu uporabu od kojih je većina plastična. Ovakav način života zahtjeva trud i planiranje, ali nije nužno zahtjevan kao što mnogi misle. Sve što je potrebno za početak je razmisliti o tome gdje postoji prilika za napredak i zatim potražiti ekološki prihvatljiviju alternativu. Nakon toga preostaje samo stvaranje navike što nekima ide brže, a nekima sporije. Generalno, većini nam lakše ide izbjegavanje plastičnih boca s vodom, plastičnog pribora za jelo, plastičnih slamki, papirnatih ubrusa, najlonskih vrećica i sličnog u nekom svakodnevnom životu, ali što kada smo na putovanju, u nekoj novoj sredini? Ista stvar! Malo razmišljanja unaprijed i bit ćete spremni uživati komfor bez negativnog utjecaja na okoliš!

Za nedavni i neplanirani vikend u Budimpešti, svoj omiljeni Sitolab ruksak sam opremila svim neophodnim, vodeći računa da ga ne pretovarim kako si ne bi pokvarila razgledavanje i skitanje! Kada se spremate za put, bitno je pripremiti osnovni set, koji će uvijek biti s vama. To može varirati ovisno o tome gdje idete i što tamo planirate raditi. 

Mi smo recimo imali u planu posjetiti Karavan food i ondje jesti pa sam znala da će mi trebati:

• pribor za jelo, 
• platneni ubrusi i
• boca za vodu,

kako bih izbjegla jednokratne plastične i papirnate predmete.

Kako na radnom mjestu većinu vremena, od ranog proljeća do kasne jeseni, provodim vani gdje i užinam, davno sam si napravila etui u kojem stoje žlica, vilica, nož, mala žličica i metalna slamka. Iskreno, metalnu slamku slabo koristim, ali imam je za svaki slučaj, ako M.-u zatreba kada smo vani. Etui je izvana napravljen od komadića umjetne kože koji sam našla kod bake, a iznutra od nekog starog plastificiranog stolnjaka. Nešto slično možete napraviti od bilo kakvog materijala kojeg imate kod kuće ili jednostavno pribor spremite u čistu kuhinjsku krpu, zarolajte i zavežite špagicom. Također, ako mislite da je obični pribor pretežak da ga nosate okolo nabavite si pribor od bambusa i problem riješen! Osim pribora u torbi imam i jedan preklopni oštriji nož, koji mi je često dobro došao.

Iako će vam brzu hranu obično servirati u papirnatom ubrusu, ako imate svoje platnene, nećete morati uzimati dodatne što je često nužno ako jedete neki fini, sočni (vegan) burger ili kurtoš kolač punjen sladoledom (na fotkama ispod)! Da nisam imala svoje ubruse, potrošila bi cijelu hrpu papirnatih da sredim nered koji sam napravila! ;) Zbog toga u torbi uvijek, ne samo kada sam na putu, imam stare bandana marame spremljene u mali neseseru u kojem sam na poklon dobila narukvicu za jedan rođendan. Osim ovih marama koristim i male tetra ubruse koji sam dobila kada se M. rodio i oni su vrlo zgodni jer jako dobro upijaju pa ih koristim i nakon pranja ruku ako u toaletu nema aparata za sušenje. 

Uz pribor i ubruse, neizostavan dio svake moje torbe je Dora's staklena boca. Svi znamo koliko je važno biti hidriran pa ako želite izbjeći kupovinu vode u plastičnim bocama, imati bocu uz sebe je neophodno. I u ovom slučaju, ako mislite da je staklena boca preteška, izaberite neku od plemenitog čelika, plastike bez bpa ili od tritana koje su lakše. Možda ne bi bilo loše niti uložiti u termosicu koja će vašu vodu čuvati hladnom tijekom vrućih dana, a čajeve toplim tijekom zime. 

Kako kavu nismo planirali piti 's nogu', svoju putnu šalicu sam ostavila u apartmanu. Ako imate naviku uzimati coffee to go svakako u torbu spremite šalicu za kavu iako, kada ste cijeli dan na nogama, nije loše malo sjesti i na miru uživati uz šalicu omiljenog napitka. Ipak, ako idete u gradove gdje je standard znatno viši od našeg, plaćanje kave u kafiću može bespotrebno opteretiti vaš budžet. U tom slučaju najbolje će vam odgovarati putna termos šalica koja se može dobro zatvoriti da vam napitak ne iscuri po torbi, nešto poput ove. Prije nego izađete iz smještaja skuhajte si napitak po želji i kasnije u njemu uživajte u nekom parku na klupici. :)

Osim ruksaka, kada sam na putu, osnovne potrepštine i dokumente držim u second hand torbici za struk. Zgodna je zato što je mogu nositi i na suknje visokog struka, tanka je pa se ne vidi ispod jakne, a ipak sve što želim da mi bude 'pri ruci' stane unutra. U njoj nosim:

• mobitel i dodatnu bateriju koju sam dobila u poklon paketu od punkufer-a,
• fisheye leću za mob koju sam također dobila u paketu od punkufer-a, a nije na fotki jer ju nisam mogla naći, nadam se da nije nestala zauvijek :(,
• A6 bilju tankih korica s diy držačem za olovku u koju bilježim što sve želimo vidjeti i kojim redom, sitnice koje želim zapamtiti i slično,
• Handmade by Buč maslac za suhe ruke, lice i usne, pogotovo preko zime,
• stari djedin novčanik.

I to je sve što mi je trebalo za komforan i low waste turizam! :) Tj. imala sam i fotić, ali ako imate dobru kameru na mobu, on vam i ne treba. Ja nemam, tako da fotić uvijek nosam sa sobom, unatoč njegovoj težini. 

Kada sastavite svoj osnovni set, zapišite sve u planer ili mobitel, a tijekom puta dodajte zabilješku o tome što vam je nedostajalo ili što vam je bilo viška. Idući put kada budete išli na put, spremanje će proći puno lakše i bez stresa! :)

Što vi nosite u torbi kada ste na putu?

Što vam je najvažnije imati uz sebe?

Da li ste volite biti spremni za različite situacije ili ste spontani?

Imate li neke savjete i trikove kako olakšati spremanje za put?

Voljela bih čuti! :)

Ako vas zanimaju slični, zero waste/low waste postovi, naći ćete ih pod oznakom 'Čuvamo okoliš', a postove o putovanjima potražite na oznaci 'Skitamo'!

Hvala što ste svratili! <3

Pozdrav od Maje

PREDSTAVLJAMO: Ovo-Ono by Mila

Ako pratite blog znate da se trudim smanjiti svoj negativan utjecaj na okoliš. Od kada biram što ću nositi, veliku većinu odjeću kupujem iz druge ruke i o tome sam više pisala ovdje. Kako u second hand trgovinama ne možete uvijek naći nešto što vam savršeno paše, potrudila sam se naučiti kako popravljati i prepravljati odjeću koju sam kupila ili onu koju već imam, ali mi zbog nekog razloga više ne paše. Na taj način dajete novi život neželjenim predmetima ili predmetima koji su izgubili svoju prvotnu funkciju. I upravo je to ono što moja današnja gošća radi bolje od većine! Super kreativna duša, umjetnica sa iglom i koncem, transformirati će naoko neugledne komade odjeće u prava mala čuda koja ćete sa ponosom nositi! S veseljem vam predstavljam Milu, glavnu i odgovornu za Ovo-Ono brend!

Kako bi ukratko predstavila svoj brend nekome tko nema pojma o čemu se radi? Što ga najbolje opisuje?

Ovo – Ono brend nastao je sasvim spontano. Kao što sam naziv kaže radim sve i svašta, a najveći mi je izazov reciklirati stare stvari...Bilo da su tekstilne ili od nekog drugog materijala.

Znači reciklaža mi je na prvom mjestu. Od igle do lokomotive...Sve mi je izazov, iako mi je tekstil trenutno najinteresantniji.

Pokušavam složiti nosive predmete od starih odbačenih stvari i povratiti ih u život, znači složiti unikatnu torbicu, pernicu, kapicu, kaputić, ruksak, tuniku itd.

Također, svoje vještine u crtanju i slikanju primjenjujem u slaganju predmeta koje radim...Bilo da je to crtanje koncem šivaćom mašinom, kolažiranjem slike od tekstila ili samo kombiniranje boja...Nadograđujem i kombiniram sve što vidim oko sebe. Stvaram svoj svijet. Netko se u njemu nađe, netko ne. Ono što je najbitnije, stvaram srcem. Stvaram po osjećaju i po tome već neki prepoznaju moj rad.

Reci nam nešto o sebi! Tko stoji iza brenda Ovo-Ono?

Iza brenda Ovo – Ono stoji jedna mala Mila koja vjeruje u život, ljubav, lijepu riječ i zagrljaj prije svega. Za mene ovo je sve igra. Svijet odraslih nisam tako zamišljala, ali evo me u njemu. Unatoč različitim okolnostima, ljudima, samom životu još uvijek često maštam. Mašta je nešto što me čuva od surova svijeta..I ne dam da ju se sruši.

Od malena se razvijam kao kreativac. Uz mamu slikaricu, tatu tekstilnog inženjera ništa mi nije bilo strano u tom svijetu. Uvijek bih nešto čačkala...Tražila po tavanima, podrumu i sl. Maštanje me odvelo do ovoga gdje jesam danas...Danas znam da mogu biti sve što poželim. Batman, King Kong, mama, curica...Pa evo...najbolje da zaključite sami tko se krije...Kriješ se ti, on,  mi, vi, oni...Nema definicije...Mala radoznala curica.

Kako si se odlučila na ovakav kreativni smjer? 

Kao što rekoh...od malena imam ljubav prema slikarstvu i stvaranju. Nakon osnovne škole krenula sam u primijenjenu...Sreća, taman se otvorio smjer dizajner odjeće. Tamo sam stekla osnovu za kvalitetnije napredovanje na polju kreativnosti. Uz sve poslove koje sam radila, uvijek sam stvarala koliko sam mogla...I eto, jednoga dana se ljubav prema svemu tome, upornost, rad i samo rad pokazao kao nešto bez čega sigurno ne želim i od čega danas mogu živjeti i biti slobodna od široke mase, politike i svih ljudskih drama koje um može smisliti.

Odrasla sam i sretna.

U izradi većinom kao materijal koristiš reciklirane tkanine, zašto?

Većinom koristim reciklirane materijale. Iskreno, kad sam kretala punom parom i imala viziju koju još ostvarujem nije bilo toliko novaca koliko sam ja imala slika u glavi. Onda sam dobila ideju...Raditi ću stvari od odbačenih stvari...Time također radim nešto dobro našoj planeti, to me je motiviralo da i dalje recikliram. Do danas sam naučila puno. Naučila sam da svaki predmet ima svoju priču. Svaki komadić svoju energiju. Sve to daje dodatan poseban štih, a na kraju dobijem poseban i unikatan komad, a to me dodatno veseli. Nitko nije isti, zašto bi onda nosili isto?

Što te inspirira? Da li vizija kreće od komada tkanine koju treba prenamijeniti ili prvo dolazi ideja, a potom izbor tkanine?

Ideje dolaze kako kada...Nekada me vani inspirira nešto, pa trčim kući i gledam po sobi šta je najpribližnije onome što mi je u glavi da se napravi komad kakav želim...

Nekada me inspirira film. Nekada čovjek. Nekad priroda...Kako kada. Dok me nekada jednostavno vikne neki materijal i kaže mi ej, daj me napravi u ovo-ono...

Što ti je najvažnije pri izradi? O čemu najviše vodiš računa? 

Najvažnije je da uživam dok stvaram.To je sigurno najvažnije. Tada predmet dobije na jakosti i prenese čaroliju koju sam i željela prikazati. Prednost dajem svakako slikama na torbama. Dovršavanje torbe tipa šav ovdje, šlic tamo, ručka ovakva...to su stvari koje su naučene u koraku i nikako same po sebi ne prezentiraju moj rad. Trudim se da sve bude kvaliteno i ne isfušareno. Još uvijek iz dana u dan učim te šnajderske stvari.

U čemu najviše uživaš? Što najviše voliš praviti?

Najviše uživam u kolažiranju slika i crtanju na mašini. Nema u biti ništa baš da je na prvom mjestu...Kako me ponese u tome najviše uživam. Nekada je to kaputić, nekada tunika, nekada torba ili nešto novo što smislim.

Prema tvom mišljenju, što je najvažnije za uspjeh malog handmade brenda?

Najvažnije je ne odustajati! Jednako važno je vjerovati u sebe i svoj rad. Kao i svaki uspjeh ništa ne dolazi preko noći. Ništa ne dolazi samo od sebe i ništa ne pada sa neba.

Kakvi su planovi za budućnost? 

Hmm...Planovi za budućnost nisu još skroz definirani. Nekako vjerujem da Svemir pazi na nas i vodi nas u prvom smjeru. Tako da sam ja više fokusirana da njegove znakove prepoznam i pratim, nego da već vidim sam kraj. Uživam na putu za budućnost. Bitno mi je da sam zdrava i da me oči i ruke služe, pa dokle stignem. Svakako se nazire mala handmade tvornica sa ljudima sličnih vizija.

I za kraj nam reci gdje možemo pronaći i kupiti Ovo-Ono by Mila komade?

Proizvode možete pogledati na Facebook stranici Ovo – OnoBy Mila i direktno u mojoj radnoj sobi odakle izlaze svi Ovo – Ono komadi. Možete se javiti privatno (Mila Loncar) ili na navedenoj stranici. Tamo dogovorimo sve.

MTFBWY Majeeeee Zmaaaaje <3

*************

Treba imati na umu da je industrija brze mode jedan od najvećih zagađivača okoliša te da svojim odlukama možemo odabrati biti dio problema ili rješenja! :) Zbog toga se nadam se da vas je Mila inspirirala da zavirite u svoje ormare i pogledate odjeću iz nekog drugog kuta. Ove godine preskočite kupovinu novog, odaberite nešto što već imate, nešto u čemu vidite potencijal i javite se Mili da isčarobira svoje. Zauzvrat ćete dobiti unikatan komad koji će upotpuniti vaš stil i izdvojiti vas iz mase. 

Što kažete na ovakav kreativan način prenamjene?

Sviđa li vam se ono što ste vidjeli?

Da li nosite second hand ili ipak radije kupujete u trgovinama? 

Što vam je najbitnije kada kupujete odjeću, obuću i modne dodatke?

Ovo-Ono osim na Facebook-u možete pratiti i na Instagramu-u pa odvojite malo vremena, pregledajte fotke i podržite! :)

Hvala na čitanju i veliki pozdrav od Mile i Maje

U KUHINJI: Veganski kimchi

Kimchi je naziv za fermentirano povrće koje se tradicionalno priprema i u velikim količinama jede u Koreji. U svijetu je najpoznatiji kimchi od kineskog kupusa, daikona i mladog luka iako se može koristiti razno sezonsko povrće. Za razliku od kiselog kupusa koji se priprema u našim krajevima, u ovaj idu i razni začini te riblji umak. Pošto riblji umak nemam naviku koristiti, probala sam pronaći alternativu i tako naišla na recept za vegansku zamjenu! Osim što je ukusan, kimchi je izrazito zdrav. Sadrži brojne vitamine, vlakna, minerale i vrlo je dobar za probavu zbog svojih probiotskih svojstava. Iako postoje razne varijante, ja sam se odlučila za ovu jednostavnu oko koje nema puno posla, a sa rezultatom sa stvarno zadovoljna!

Veganski kimchi

Sastojci - priprema povrća:

1 kg kineskog kupusa
2 mlada luka ili manji poriluk
1 mrkva
130 g soli
voda
+
cca 4 staklenke od 0,5 l

Sastojci - pasta:

2 žlice rižinog brašna
1 žlica smeđeg šećera
1 dl vode

Sastojci - dresing:

2 češnja češnjaka
2 žlice ljuskica chilli paprike
komadić đumbira (cca 2-3 cm)
2-3 lista lovora
žličica bibera u zrnu

Sastojci - veganski 'riblji umak':

2 žlice soja sosa
2 žlice smeđeg šećera
60 ml soka od ananasa
60 ml vode

Postupak:

Prerežite kineski kupus uzduž na četvrtine i izrežite srž, a zatim izrežite četvrtine na komade od cca 5 cm. Dobro operite narezani kupus stavite ga u posudu pa dodajte sol i dobro ju utrljajte. Kupus pritisnite uz pomoć čistog tanjurića manjeg promjera od promjera zdjele i staklenke koju ste napunili vodom pa ostavite da odstoji sat vremena. Dok čekate nasjeckajte mladi luk zajedno sa zelenim dijelom, a mrkvu narežite na trakice pomoću gulilice ili na štapiće nožem.

Kod pripreme fermentiranog povrća je, kao i kod ostale zimnice, važno da vam radne površine, pribor, staklenke i ruke budu potpuno čisti, ali nemojte da vas to plaši. Ne morate sve dezinficirati, dovoljno je da očistite površine, a staklenke sterilizirajte na uobičajen način, iskuhavanjem ili u pećnici.

Dok kupus stoji, pripremite pastu koja će biti hrana za bakterije mliječnog vrenja. U maloj šerpici skuhajte 1 dl vode, 2 žlice rižinog brašna i 1 žlicu smeđeg šećera uz stalno miješanje pjenjačom dok se ne zgusne. Skinite sa vatre i ostavite da se malo ohladi. U posebnu zdjelicu dodajte sastojke za veganski 'riblji umak' i dobro izmiješajte.

U blender ili sjeckalicu dodajte chilli ljuskice, naribani đumbir, češnjak, skuhanu pastu od brašna i šećera i veganski 'riblji umak'pa sve izblendajte.

Kupus ocjedite, isperite pa ponovo ocjedite, dodajte mu ostalo povrće, lovor i zrnca bibera pa prelijte umakom. Umak dobro utrljajte u povrće za što će vam dobro doći rukavice, jer je umak ljut pa bi vas koža mogla peći! Ako nemate rukavice, sve sastojke stavite u veću vrećicu za zamrzivač koja se može zatvoriti i na taj način pomiješajte sastojke!

Pripremljeni kimchi prebacite u čiste staklenke pritišćući masu do punite kako bi što više zraka izašlo van. Pri vrhu ostavite 3-4 cm do otvora prazno, zatvorite staklenke i ostavite 24 sata da odstoje na sobnoj temperaturi. Nakon tog vremena svakako otvorite staklenke kako bi ispustili plin nastao fermentacijom, probajte kimchi i ako je dovoljno kiseo, zatvorite te stavite staklenke u hladnjak ili na tamno i hladno mjesto. Ako kimchi nije dovoljno kiseo, ostavite ga još 24 sata na sobnoj temperaturi. Kimchi je najbolje ostaviti da fermentira oko tjedan dana prije konzumiranja, a otvorena staklenka u hladnjaku može stajati oko mjesec dana.

Pikantan i kiseo okus kimchi-a savršeno paše u sendvičima ili uz popečke od povrća (na fotkama je meni omiljeni popečak od crvene leće)! Odličan je u kombinaciji sa slanutkom pa ga često stavljam u 'obrok' salate ili u 'kinesku tjesteninu' sa staklenim rezancima. Čak će i najobičniji burek učiniti pravom delikatesom! ;)

Da li ste imali priliku probati kimchi? Da li vam se sviđa?

Uz što vam najbolje paše?

Ako ste ga i sami pravili, koji recept koristite?

Voljela bih 'čuti' vaše savjete i ideje!

Hvala što ste svratili i dobar tek!:)

Maja

RECENZIJA: Panasonic ES-WS24 brijač i depilator

Vjerujem da sam već pisala o tome kako ne volim ljeto. Prvo što mi je na crnoj listi su grozne vrućine, drugo komarci, a treće brijanje nogu. Lista je podugačka i neću vas dalje zamarati, a ako se pitate zašto vas sad po ovoj hladnoći gnjavim sa ljetom te većini normalne populacije koja uživa u tom groznom godišnjem dobu trljam sol na ranu, je to što sam jedan razlog zbog kojeg mi je ljeto bilo posebno iritantno uspjela prekrižiti sa popisa - brijanje nogu! Prije nego pomislite da sam ful hrabro odustala od uklanjanja dlačica uopće, morat ću vas razočarati - nisam, samo sam pronašla puno efikasniji način da to obavim!  

Negdje u lipnju ove godine iz hrvatskog Panasonic zastupništva sam dobila ponudu da isprobam novi ES-WS24 brijač i depilator. Depilator sam imala u srednjoj školi i, iako me je oslobodio brijanja doslovno svaki drugi dan, imala sam znatan problem sa urastanjem dlačica. Koristila sam ga sve dok moje noge nisu bile prepune rana od čeprkanja i čupanja pincetom i na kraju odustala. Spakovala sam aparat, poklonila ga mami i pomirila se sa činjenicom da nikada neću više od dva dana moći uživati u glatkim nogama. Nastavila sam koristiti britvice sa izmjenjivom glavom, a od nedavno i britvice kojima se mijenjaju žileti, što mi unatoč opasnostima od ozljeda, o čemu su mi svi pričali, nije pričinjavalo nikakav problem s tehničke strane, ali sa strane potrebnog uloženog vremena jest.

Kada mi se ponovo ukazala prilika da isprobam depilator, pomislila sam zašto ne, možda ovaj put bude drugačije! Iako možda zvuči kao klišej, što sam starija više cijenim svoje vrijeme i stvarno ga ne želim trošiti na skoro svakodnevnu borbu sa dlačicama. Ovdje treba napomenuti da za mene odlazak u salone, kako bih si skratila muke, jednostavno nije opcija jer ne volim ići ni kod frizera, a kamoli na ovakve zahvate. Plus, vjerujem da je to dosta skup sport. Svakako važna stavka uklanjanja dlačica epilatorom je činjenica da je to za okoliš manje štetno od uporabe jednokratnih britvica, raznih krema za depilaciju ili pripravaka na bazi voska. Iako sam aparat treba na kraju negdje i zbrinuti, trajati će vam stvarno dugi niz godina (npr. onaj o kojem sam vam pričala moja mama redovito koristi već više od 15 godina!) za koje vrijeme nećete ništa morati poslati na odlagalište! 

Depilator mi je stigao taman kad smo se vratili s mora i isti dan sam ga isprobala. Panasonic ES-WS24 ima četiri različita nastavka što znači da se njime možete depilirati i brijati! Za razliku od mog prethodnog depilatora, ovaj uklanja i super male dlačice pa ne morate čekati da vam izrastu da bi ih se riješili! Osnovnoj glavi za depilaciju, koja ima 24 pincete, možete staviti štitnik koji će pokriti dio pinceta i tako omogućiti  čupanje dlačica na osjetljivijim područjima kao što su ruke, pazusi ili bikini zona. Ako ipak niste dovoljno hrabri da na tim dijelovima dlačice čupate, jednostavno zamijenite glavu depilatora za onu brijaću na kojoj možete podešavati i dužinu reza! Meni je ova glava super za pazuhe i brije stvarno skroz uz kožu, kao britvica, a za tren oka ste gotovi! Nema rastavljanja britvice, pranja, sušenja, sastavljanja...Jednostavno uzmete četkicu koju ste dobili u paketu i očistite! Vjerujem čak da ovaj brijaći aparat mogu koristiti i muškarci za bradu, ali kako nismo isprobali ne mogu tvrditi sa sigurnošću.

Panasonic ES-WS24 je aparat koji se koristi isključivo na suhu kožu i mora biti uključen u struju prilikom uporabe. Koliko sam istraživala, prednosti takozvanih wet-dry aparata za uklanjanje dlačica su to što uporaba na mokroj koži smanjuje osjećaj boli, a aparat koristite bežično. Iako je bol relativna stvar i teško je međusobno se uspoređivati, moram napomenuti da meni depilacija na suho sa ES-WS24 aparatom ne uzrokuje nikakvu nelagodu, a aparati koji su bežični se moraju puniti što bi, poznavajući sebe, redovito zaboravljala, iako je ova opcija zgodna jer omogućava uklanjanje dlačica vani ako vam, recimo, u kupaonici rasvjeta nije dovoljno dobra!

Nakon prve uporabe, prošlo je tjedan dana do pojave dlačica. Moje početno oduševljenje je bilo kratkog vijeka jer sam skužila da dlačice ipak urastaju, ali nisam se dala obeshrabriti! Malo sam istraživala i saznala da redoviti piling i uporaba shea maslaca mogu pomoći pa sam odlučila dati si truda. Za piling sam jednom tjedno koristila šećerne pločice koje vrlo lako možete napraviti i sami, a za njegu kože čisti shea maslac ili Handmade by Buč maslac za tijelo. Nisam bila nešto pretjerano uvjerena da će to pomoći, ali stvarno jest. Pilingom sam redovito uklanjala mrtve stanice, a maslac je omekšao kožu što je sve zajedno olakšalo izbijanje dlačica na pravom mjestu! Nakon tri mjeseca dlačice i dalje urastaju, ali samo ponegdje koja što je mala cijena s obzirom na količinu ušteđenog vremena. Vjerujem da će s vremenom biti i bolje, ali sada sam već jako zadovoljna. 

Na kraju mogu reći da mi je stvarno drago što mi je Panasonic Hrvatska dao priliku da isprobam ES-WS24 brijač i depilator jer se sama vjerojatno ne bih odvažila uložiti u takav aparatić s obzirom na prethodno negativno iskustvo. Sada nedjeljom odvojim maksimalno 20ak minuta da se sredim i do iduće nedjelje sam mirna!

Za slučaj da i sami imate problema sa urastanjem dlačica zbog čega izbjegavate koristiti depilator, savjetujem vam da budete strpljivi i isprobate kombinaciju redovitog pilinga i njege shea maslacem. S vremenom će dlačice oslabjeti pa neće imati snagu potrebnu za urastanje u kožu!

Koristite li depilatore? Da li ste isprobali ovaj?

Kakva su vam iskustva?

Kako se borite sa uraslim dlačicama?

Voljela bih čuti vaša iskustva, savjete i trikove!

Ako vas zanima gdje kupiti ES-WS24 brijač i epilator najbolje bi bilo da na Panasonic službenoj web stranici potražite najbliže distributere, a više o proizvodu potražite na linkovima u tekstu! ;) 

Hvala na čitanju i ugodan dan vam želim.

Maja

ČITAMO: Zog

Nedavno sam vam predstavila slikovnicu Ružna petorka, a danas ćemo uživati u njenoj prethodnici, slikovnici o malom vrijednom zmaju Zogu, čiji autori su također Julie Donaldson i Axel Scheffler. M. ju je ljetos dobio od frenda za rođendan i od tada nam je redovito na rasporedu čitanja! Kao što je to slučaj sa većinom slikovnica ovog dvojca, priču o Zogu smo vrlo brzo naučili napamet, jer i ovdje su rime super zabavne i lako pamtljive! Volim kada M. završava stihove koje sam počela čitati i pri tome se oboje uvijek dobro zabavimo! U početku slikovnicu doživljavamo kao cjelinu, uzimajući u obzir tekst i ilustracije, a zatim, svakim čitanjem ulazimo dublje u detalje, u smisao. Raspravljamo o svakoj rečenici i svakom crtežu što jednako veseli mene i njega. 

Kod slikovnica Julie Donaldson i Axela Schefflera posebno me se  dojmilo što svaka obrađuje neku važnu temu na zabavan način. Isti je slučaj i sa ovim izdanjem Ibis grafike. Kroz priču o, isprva nespretnom, zmaju Zogu koji je čvrsto odlučio biti najbolji u razredu i zavrijediti zlatnu zvjezdu te njegovom prijateljstvu sa princezom koja ne želi nositi krinoline i posjećivati plesne dvorane već pomagati i liječiti, mališani će uvidjeti da zmajevi ne moraju biti negativni likovi neprijateljski nastrojeni prema princezama, a princeze ne moraju biti bespomoćne. Nađe se tu i jedan hrabri vitez koji se ne želi boriti već također biti liječnik.

Ova slikovnica nas uči da je važno truditi se i ustrajati kad nešto želiš postići te da je u redu biti drugačiji i ne priklanjati se nametnutim normama. Uči nas da ostvarenje naših želja i snova uvelike ovisi o tome koliko ćemo energije uložiti u ostvarenje istih. Samim time pokazuje djeci da i oni imaju moć odlučivanja te sposobnost da upravljaju svojom budućnosti, da budu ono što žele i rade ono što vole.

Iako mi odrasli često mislimo da želja i volja nisu dovoljni te da ishod često ovisi o brojnim drugim čimbenicima, djeci ne smijemo rezati krila. Moramo ih naučiti da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti, da vjeruju da se trud isplati i da neuspjeh nije nešto od čega treba strahovati. Kroz život će nebrojeno puta naići na prepreke, na ljude koji će im govoriti da nisu dovoljno dobri ili da nešto ne mogu, a ako im od malena usadimo osjećaj samopouzdanja, preko takvih će riječi puno lakše preći.

Kao što sam već ranije napisala, slikovnice su pravo malo, šareno i veselo, ali moćno oruđe koje nam može biti od velike pomoći na našem putu da budemo što bolji roditelji. Kada dođete u situaciju da ne znate kako bi vašim mališanima približili neku temu, sve što trebate je pronaći odgovarajuću slikovnicu i pustiti neka ona bude prevoditelj između svijeta velikih i malih. Kao što je Irena sa bloga HelloHome napisala u komentaru u postu o Ružnoj petorci, kroz zajedničko čitanje dječjih knjiga i slikovnica posebno rastemo, djeca uče temeljnim vrijednostima, a roditelji se podsjećaju na isto i dobrobit je obostrana!

Za slučaj da sam vas ovim postom nagovorila, ili vam je Zog na popisu želja od prije, a ovaj vikend ste u blizini Zagreba, predlažem vam da posjetite Međunarodni sajam knjiga i učila - Interliber i obiđete štand Ibis grafike u paviljonu 6. na štandu broj 9D gdje vas osim Zoga čekaju i ostali naslovi popularnog dvojca Julie Donaldson i Axela Schefflera.

Da li ste već čitali Zoga? Kako vam se sviđa?

Koju slikovnicu najradije čitate u posljednje vrijeme?

Koje naslove bi nam preporučili?

Voljela bih čuti vaše mišljenje!

Hvala što ste svratili i ugodan vikend vam želim, uz neko dobro štivo! :)

Pozdrav od Maje

SKITAMO: Lokve

Već nam je nekako postala tradicija da svake godine poslije mora, usput svratimo na vikend negdje. Nikada to ne planiramo unaprijed, već se nekako zadesi da nam prognoza za zadnje dane kampiranja bude loša pa na brzinu odlučimo gdje ćemo i odmah bukiramo smještaj. Ove godine smo se odlučili za Lokve jer smo htjeli pobjeći od ljetnih vrućina i osvježiti se prije povratka kući. U odabiru nam je pomogla i želja da posjetimo Golubinjak, o kojem je Maja prošle godine pisala, ali i spilju Lokvarku.  Lokve su specifične jer su malo mjestašce koje pruža brojne prilike za različite zabavne aktivnosti u kojima će posebno uživati klinci. Dogovor je pao i nakon par poziva imali smo smještaj!

Kućica koju smo rezervirali je bila na brdu iznad Lokvi i iz dvorišta smo imali pogled na prekrasan krajolik u kojem smo mogli uživati dok smo pili kavu ili doručkovali, čak i dok je padala kiša jer u vrtu ima mala natkrivena sjenica sa stolom i klupicama. Naša mala planinska kućica nalazi se u dvorištu obiteljske kuće čiji su vlasnici simpatičan stariji bračni par s kojima smo stvarno ugodno razgovarali. Kućica je u prizemlju imala prostoriju u kojoj je kuhinja i blagovaona te kauč i tv, a na katu su dvije sobice. Mi smo koristili samo jednu u kojoj je bio bračni krevet i dva obična kreveta, a druga je pretpostavljam jednake veličine tako da u ovdje može odsjesti i veći broj ljudi čime se i troškovi smanjuju.

Za prvi dan boravka smo odabrali posjet Muzeju žaba po kojima je ovo područje i poznato! Dočekala nas je prostorijica u koju se ulazi iz kafića, puna različitih žabljih figura. Na jednom od zidova možete pročitati o povijesti Muzeja, a za stolom odigrati neku od žabljih društvenih igara sa vašim mališanima. Iako smo očekivali neku vrstu prirodoslovnog muzeja, koji prvenstveno ima edukativni karakter, čemu se M. jako veselio, ne mogu reći da nas je ovaj simpatični, kičasti muzej razočarao.

Nakon obilaska Muzeja uputili smo se u park šumu Golubinjak, popiti kavu i prošetati. Park je bio u potpunosti prazan pa nas je iznenadilo da je kuhinja restorana radila pa smo na kraju ondje i večerali. Klopa u restoranu je bila ukusna, porcije obilne, a cijene vrlo pristojne, čak štoviše, nakon cijena na moru, ovdje nam se sve činilo jako povoljno. Kako je Maja već sve rekla u svom postu o Golubinjaku, ja vas neću gnjaviti, samo ću još reći kako je park uistinu prekrasan i gotovo možete osjetiti kako vam puni baterije čim prođete natpis na ulazu. Za uživanje u parku smo odvojili i cijelo prijepodne našeg drugog dana boravka, a da nas je vrijeme poslužilo, mislim da bi se teško natjerali otići.

Popodne je bilo rezervirano za obilazak spilje Lokvark koju je još 1911. godine slučajno otkrio Jakov Bolf Talijanetov. Geolog Josip Poljak koji ju je prvi istražio, smatrao je da je to jedna od najljepših spilja hrvatskog krša, a 1961. godine Lokvarka je proglašena spomenikom prirode. Spilja ima 6 razina ukupne dubine 275 m, ali samo su 4 dostupne posjetiteljima. Iako staza kroz spilju ima brojne uspone i spustove, a trajanje ture je oko sat vremena, M. je bez problema prošao ovaj put dok mu je na moru, recimo, problem bio prehodati par metara do bazena. Pripisali smo to ugodnoj svježini spilje i temperaturi koja je ondje oko 8˚C tijekom cijele godine što znači da morate voditi računa o tome da imate prikladnu odjeću, ali i obuću jer je u spilji dosta sklisko. Osim spilje Lokvarke u blizini možete obići brojne druge spilje koje se nalaze na tzv. stazi spilja, ali mi na žalost za to nismo imali vremena.

Nakon obilaska špilje, kratko smo svratili na Lokvarsko jezero, umjetno jezero koje se još naziva Omladinskim jer su ga izgradili omladinci dobrovoljci u radnim akcijama koje su bile uobičajene u bivšoj državi. Kako je kišica počela padati, a M. je zaspao u autu, ja sam samo kratko prošetala i uživala u pogledu s vidikovca na brani visine 48 m. Iako Lokvarsko jezero nije uređeno kao npr. jezero Bajer u susjednim Fužinama koje ima izgrađenu šetnicu i brojna mjesta za izlete,  pogodno je za ribički turizam, ali i pješačnje i biciklizam, a krajolik je uistinu divan pa svakako svratite bar na kratko. Ako imate vremena, skrovita mjesta na jezeru možete obići u edukativnoj turi Ćaćinom splavi izgrađenom u spomen čuvenom partizanskom borcu i splavaru Viktoru Crnkoviću.

U Lokvama još možete posjetiti i Zavičajnu zbirku etnološkog sadržaja i Kuću prirode galeriju Lujzijana posvećenu okusima i mirisima lokvarskog kraja gdje možete degustirati autohtone likere i slastice te poslušati priču o prometnici staroj 200 godina koja je povezivala Rijeku i Karlovac i krojila povijest ovog područja. Više o tome možete pročitati na stranicama TZ Lokve preko koje smo mi i našli smještaj kod obitelji Kontić!

Da li ste već posjetili ovaj prekrasan kraj?

Ako jeste, što vam se najviše svidjelo?

Što bi nam preporučili posjetiti?

Ako imate bilo kakvih pitanja o boravku u Lokvama i mislite da bi vam mogla pomoći slobodno se javite, bilo bi mi drago! Također, Lokve su popularne u svim godišnjim dobima i čest izbor za doček Nove pa ako planirate tamo na praznike, svakako rezervirajte smještaj što prije! ;)

Nadam se da uživate bilo da ste kod kuće ili negdje u skitnji!

Hvala na čitanju i pozdrav od Maje