Iako sam na otoku Lošinju već ranije ljetovala, ove godine sam prvi put posjetila Veli. Malo, pitoreskno mjesto osvojilo me čim smo se spustili do lučice. Za razliku od Malog Lošinja, koji me se nije posebno dojmio (dok je mom suprugu divan), Veli Lošinj mi je djelovao smireno, dražesno i onako domaćinski. Nakon svih onih rijeka turista koji su preplavili Jadran ove godine, Veli Lošinj je bio pravo osvježenje. Znate onaj osjećaj kada ste negdje na moru i poželite da svi nestanu kako bi mogli doživjeti pravu ljepotu mjesta i sve one sitne detalje koji vam promaknu zbog gužve? E baš to je ovdje i moguće! Prazne uličice u kasno popodne omogućile su nam da se opustimo i uistinu uživamo u trenutku.
O Velom nisam ništa znala. Nisam gledala fotke na internetu niti istraživala što tamo treba vidjeti. Imala sam samo preporuke ljudi koje je očarao. Otišli smo na blef i dopustili da nas iznenadi. Kao što sam napisala ranije, prvo što me je oduševilo su prazne ulice, mir i tišina. Nakon gužve koja je vladala u kampu Čikat i u Malom Lošinju, ovdje smo imali dojam kao da smo sami na svijetu. Spustili smo se do samog centra mjesta koje se nalazi u lučici i bez problema našli mjesto u kafiću. Posluženi smo odmah, a ne pet minuta nakon što smo već zaboravili zašto smo sjeli i što smo htjeli naručiti. Kavu smo pili na rivi koju krase šarene, uske kuće s pogledom na brodice i u tih 20ak minuta se konačno nismo osjećali kao turisti na nekom stranoj planeti.
Da obiđemo ovo mjestašce nije nas spriječilo ni 201 '...mene tako bole noge, zašto opet moram hodati...'. Popeli smo se do župne crkve sv. Antuna Opata i krenuli stazom koja je vodila uz rt Leva sve do lukobrana Rovenska. Plaža uz šetnicu je bila divna, more čisto, a na šetnici nije bilo skoro nikoga. Pomislili smo kako bi ovakva plaža bila idealna za potpuni užitak ljetovanja jednom kad mali gospodin bude malo stariji i stabilniji. Bilo je toliko lijepo šetati i gledati u more da sam jedva što i fotkala zbog čega vam i ne mogu najbolje dočarati Veli.
A što još vidjeti u Velom, ako vam bijeg od turističke vreve nije dovoljan? U uskim uličicama kriju se brojne raskošne vile i crkvice koje pričaju povijest ovog malog mjesta nastalog već krajem 13. stoljeća. Brojnost bogatih vila posljedica je proglašenja Velog Lošinja državnim klimatskim lječilištem krajem 19og stoljeća zbog čega je postao okupljalištem aristokracije i bogatog građanstva. Zbog povoljne mikroklime, u vrtovima vila uspjevale su brojne biljne vrste koje i danas krase Veli Lošinj. Povijest mjesta možete saznati ne samo lutajući uličicama već i ako posjetite Kulu čija je prvotna namjena bila štititi stanovništvo od učestalih gusarskih napada. Danas ona služi kao muzej i galerija sa stalnom izložbom koja prikazuje najvažnije dijelove iz života Velog Lošinja posebno ističući slavnu pomorsku i turističku tradiciju dok je dio izložbe posvećen i pronalasku antičke brončane statue Apoksiomena.
Mi nismo posjetili Kulu, niti smo razgledali vile i crkve. Bilo nam je dovoljno uživati u ozračju i doživjeti ovo malo mjesto bez pritiska da vidimo što više turističkih atrakcija. Ponekad stvarno treba usporiti, ostaviti fotoaparat i mobitele bar na kratko i doživjeti trenutak, jer osjećaji su ono što će obojati sjećanja.
Da li ste već bili u Velom Lošinju? Kako Vam se svidio?
Što bi nam preporučili da posjetimo?
Da li se trudite obići što više kad ste prvi puta negdje ili vam to nije toliko bitno?
Voljela bih čuti, a ako vas zanima koja smo sve mjesta posjetili i kako smo ih doživjeli, skoknite na oznaku 'Skitamo'! :)
Hvala što ste svratili i ugodan ostatak dana vam želim! <3
Maja
Nisam bila, ali nakon ovog posta želim! Baš mi odiše smirenošću :)
OdgovoriIzbrišiDrago mi je da je ovaj post na tebe tako djelovao! :) Hvala ti! <3
Izbrišimeni najdraži gradić na svijetu :) kako ga ove godine nisam posjetila, veliko hvala na lijepim slikama
OdgovoriIzbriši:) Jako mi je drago što su ti se svidjele fotke! :) Gradić je stvarno divan i nadam se da ćeš uskoro opet uživati u njemu! Hvala što si svratila! <3
Izbriši