Filipu većina zna iz kulinarskog TV show-a 'Tri, dva, jedan - kuhaj!' u kojem je sudjelovala sa svojom sestričnom Petrom. Mnogi ju znaju i kao začetnicu projekta '
Secret dinner party by Filipa', a neki i kao autoricu bloga '
Made by Filipa'. Ja sam ju prvi puta
srela u jednom broju
Dom&Dizajn časopisa u kojem su me oduševile fotografije '
Vintage vrtnog vjenčanja i boemskog babinjaka u bašti' za koje je pripremila scenografiju. Odmah sam znala da je ova simpatična djevojka
sa tako istančanim osjećajem za lijepo uistinu vrijedna pažnje pa sam nastavila pratiti njen rad! Posebno me obradovalo kada smo Maja i ja bile pozvane na prvu tajnu večeru koju je organizirala, iako, na žalost, na kraju ipak nismo uspjele prisustvovati! Nedugo nakon poziva na večeru, negdje (ne sjećam se više gdje) sam slučajno naišla na fotografije Filipinog obiteljskog doma i ostala zatečena koliko taj prostor vjerno ocrtava svoju vlasnicu! Šaren, prožet svjetlom i prepun detalja, dom je to u kojem su u cjelinu savršeno isprepleteni brojni stilovi. Što nam je o svom domu rekla Filipa, pročitajte u nastavku!
'Jako volim svoju roditeljsku kuću u Vinkovcima. Još više
volim taj efekt iznenađenja i oduševljenja koji izaziva svaki puta kada nam
netko novi dođe u goste. Ja sam se na taj prostor, stvari i namještaj u njemu, te na
njegovu arhitektonsku i dizajnersku eklektičnost naviknula, te iako znam da
nema puno prostora i kuća uređenih na ovakav jedinstveni način, još uvijek mi to iznenađenje nije u potpunosti jasno!
Mi živimo i dišemo skupa sa našom kućom, napunili smo ju stvarima koje volimo. Stvarima koje su nam lijepe ali nisu nimalo funkcionalne, stvarima koje pričaju povijest naše obitelji, stvarima koje smo donijeli sa raznih putovanja, stvarima koje i nisu tako lijepe ali su neophodne i funkcionalne, umjetničkim djelima naših dragih prijatelja…
Sam prostor kuće je jako zanimljivo zamišljen i izveden. Ima dosta otvorenog i povezanog prostora, staklenih površina, ciglenih pregrada, krovnih prozora, francuskih balkona, uzidanih polica, staklenih niša, različitih nivoa i kosih plafona… Arhitekt kuće, iako smo imali onog službenog, je ipak na kraju bila moja mama, koja je odlučila ignorirati nacrte koje je dobila i sama se poigrati prostorom, što nije bilo nimalo lagano, jer kuću nismo gradili iz temelja nego smo odlučili prilagoditi si kat kuće bake i djeda.
Naša kuća prošla je toliko transformacija, uspjela je preživjeti svaku našu umjetnički fazu, dosta stvari se mijenjalo, razbijalo, pa ponovo gradilo, a opet ima i stvari koje već 10 godina stoje na jednom mjestu, kao što je npr. komoda u hodniku, koja se tako savršeno uklopila tu gdje je, da ne ide nigdje.Oduvijek volim boje i srce mi zaigra na uzorke - boje i uzorci me čine sretnom. Tako smo nastojali urediti i našu kuću, punu detalja, uzoraka, boja i svijetla.
Nikada nismo planski kupovali namještaj i stvari za kuću. Većinu vremena bilo je to dosta impulzivno. Ili kupimo zato što nam to treba, ili zato što je jeftino, ili odlučimo to nekako uklopiti u naš prostor jer eto, to već imamo pa zašto ne? Zato se ponekad nađemo sa novom, jako lijepom, policom u ruci, koja je bila, eto, jeftina, i nikako se nije smjela propustiti, ali nemamo niti jedan jedini zid slobodan za nju. Zabavlja me uređivanje prostora sa malim budžetom i pronalaženje raznih jeftinijih rješenja, obilaženje buvljaka, podruma i tavana u potrazi za nečim što će me malo koštati. Ja sam onaj tip osobe koja voli često kupovati i gomilati stvari, te onaj tip koji osjeća neizmjernu sreću i zadovoljstvo kada pronađe nešto dobro, a jeftino, ili nešto potpuno besplatno, odbačeno i podcijenjeno. Tako ćete kod nas naći i dizajnerske stolice, i stari bakin stolić koji je dobio novo ruho kada smo ga prebojali u kričavo rozu boju, i crni veliki kauč kojeg bi ja, iako je velik i mekan i udoban, vrlo rado već promjenila, i Ikein stol i jastučiće koje smo naručivali sa web trgovine etsy.com. Sve smo to nekako uspjeli spojiti u jednu, vrlo neobičnu i zanimljivu cijelinu. Po zidovima kod nas obješeni su i reprodukcije i originali, jedni pored drugih, i slike koje smo sami naslikali, i posteri koje smo isprintali ili pak našli na buvljacima u Berlinu. Na zide smo objesili i kompozicije praznih rama, te drage nam obiteljske fotografije. Mislim da u našoj kući svaka prostorija ima bar jedan komad namještaja kojeg smo preselili iz starog stana, ili naslijedili od bake i djeda, tako da smo imali neku bazu što se tiče uređenja, nismo krenuli skroz od nule, nego smo nove komade namještaja morali uklopiti sa onima koje smo imali, što je ponekad puno teže.
Kada je kuća tek izgrađena, svaka soba je bila ofarbana u drugačiju boju, što je vrlo brzo promijenjeno, a dnevni boravak, iako je do sada promijenio jedno najmanje 10 različitih nijansi i boja, danas je toliko napunjen šarenim detaljima, da smo se ipak odlučili za klasičnu bijelu. Zadnju veću adaptaciju u kući imali smo prije godinu dana, kada sam odlučila iznenaditi sestru i urediti joj spavaću sobu. Soba koja je do tada bila nježno roze boje, postala je tamno siva, i to vrlo hrabro tamno siva, potpuno tamno siva. Te napunjena knjigama i perzijskim tepisima. Ispalo je genijalno.
Osobno, najdraži dio kuće mi je povezani prostor kuhinje, blagovaonice,
radne sobe i dnevnog boravka, u kojem provodimo i najviše vremena, te naša
terasa na koju se izlazi iz blagovaonice i koja nije velika, ali za
vrijeme ljeta i toplog vremena uvijek
bude puna ljudi. Kada nam dođu gosti
svi se uvijek rado skupe oko šanka u kuhinji, jer ja uvijek nešto kuham i
pripremam, pa se prirodno nekako uvijek tamo okupimo. Tako da naš dnevni
boravak, nepravedno, više, manje, ostane prazan.
Nama je naša kuća i sve što se nalazi u njoj refleksija naših karaktera i života i smatram da bi uvijek i svugdje tako trebalo biti pa se rastužim kada vidim da ljudi žive u dosadnim i monotonim prostorima. Meni su, osobno, puno zanimljiviji prostori sa sitnicama i detaljima, knjigama i biljkama, prostori u kojima se osjećam kao u galeriji i ne znam gdje bi prvo pogledala. Vlasnici takvih prostora obično imaju puno više interesa, hobija, ideja... Treba biti hrabar i ne bojati se boja i uzoraka, nekada i nije problem pretjerati, sve to uvijek dođe na svoje, treba se opustiti i zabavljati. Bitno je jedino da se osjećamo ugodno u prostoru u kojem živimo, pa bio on uređen minimalistički ili pak pretrpan kreativnim neredom. Nemamo svi uvijek genijalne ideje i rješenja, ali zato su tu Internet, časopisi, Instagram, Pinterest itd. gdje možemo uvijek pronaći inspiraciju!'
************
Vjerujem da ste se, kao i ja, gledajući ove fotografije osjećali kao da listate časopise o uređenju interijera ili, u najmanju ruku, kao da scroll-ate po '
Design Sponge' ili '
Apartment Therapy' stranicama. Kakav god vaš stil bio, morate cijeniti estetiku ovog prostora, njegovo šarenilo, prozračnost i eklektičnost koji opet nikako nisu ugrozili udobnost i funkcionalnost neophodne za svakodnevni život. I, što je najbolje, za sve je u potpunosti zaslužna Filipina obitelj pa je to prostor koji ih u potpunosti odražava!
Što kažete, kako vam se sviđa Filipin dom?
Što vam se najviše svidjelo?
Da li ste dobili inspiraciju da i sami krenete uređivati svoje životne prostore?
Svratite, podržite i pišite, a ako i sami imate ovako zanimljive interijere, slobodno mi se javite! ;)
Ugodan ostatak dana žele vam Filipa i Maja!
P.S. Sve fotografije su preuzete sa bloga '
Copy paste' uz Filipino odobrenje!
