Danas vam imamo čast predstaviti
Udrugu Pobjede čiji se vrijedni volonteri, osim što vode
Azil za pse, bave promicanjem i zaštitom prava svih životinja! Njihov rad je zaista hvale vrijedan i svima nam treba poslužiti kao uzor i podsjetnik na to kako se velike stvari mogu postići kada se male ruke slože! Neizmjerno smo im zahvalne za sve ono što čine, ne samo zato što je i jedan član naših malih obitelji bivši stanovnik upravo ovog azila, već zato što smatramo da stvaraju svijet u kojem želimo da naša djeca jednog dana uživaju. Na pitanja nam je odgovarala naša prijateljica i dugogodišnja volonterka Martina!
Recite nam nešto o Udruzi Pobjede! Kako je cijela ta priča počela i što vas je motiviralo, koliko vas ima i kako to sve funkcionira?
Sve je počelo u jesen 2007. godine, slučajnim dolaskom Zrinke, Ivane i Dalibora u već postojeći Azil i njihovim šokom i nevjericom zatečenim stanjem. Slike kojih se oni sjećaju su krv i blato i nepoznat (ali velik) broj pasa u užasnim i nehumanim uvjetima. Niti su bili hranjeni svaki dan, niti su imali zdjele s vodom, niti im se pružala veterinarska pomoć, a mnogima je bila prijeko potrebna. Dvorišta i boksevi natrpani psima, malim, velikim, muškim, ženskim, štenci su izvirali iz rupa pod zemljom, kućica možda jedna na 10 pasa... Nakon tog posjeta, nakon što su isplakali dušu, znali su da su oni sada kad su posvjedočili tom užasu jedina nada tim psima. I tako je počelo. Krenili su zvati prijatelje da im se pridruže i tjedan po tjedan, mjesec po mjesec, spašavali život po život kako god su mogli. Skupljali su novac među sobom, žicali od rodbine i poznanika za hranu, za sterilizacije, za liječenja. Krčili raslinje i smeće kako bi sami dizali bokseve za izolaciju bolesnih, za majke sa štencima, za one najslabije i najugroženije u čoporu (čitaj: čoporu nesretnih i gladnih pasa). Tako je iz građanske inicijative nekolicine prijatelja 2009. godine nastala Udruga Pobjede, a od 2010. naš angažman dobiva profesionalne okvire, jer smo i službeno preuzeli Azil od udruge koja je prethodno bila odgovorna za živote i dobrobit tih pasa, ali po svemu sudeći bez imalo suosjećajnosti i volje da brine o njima. Danas smo čitava jedna mala "vojska" koja broji 40-ak aktivnih volonterki i volontera (žene su daleko brojno nadmoćnije ;)) i svakim danom rastemo, jer podrška javnosti, koja je prepoznala našu azilsku priču, svakodnevno donosi nove ljude u živote tih pasa koji su ne svojom krivicom završili na cesti i koji zaslužuju šansu. Brojka volonterskih sati mislim da je sada blizu 100 000, a o motivaciji ne moram posebno niti govoriti, jer motivacija su oni. Životinje općenito. One su te koje otvaraju srca i koje te kroz smijeh i suze na kraju krajeva učine boljom osobom i pokrenu te da prvo promijeniš sebe, a onda i svijet oko sebe.
Koje su vaše osnovne djelatnosti i ciljevi u okviru udruge?
Udruga Pobjede je, osim što skrbi o psima u Azilu, udruga registrirana za zaštitu i promicanje prava SVIH životinja. Većini ljudi, ako slušaju svoje srce i razum, kada se toliko zbliže s neljudskom životinjom postaje nelagodno zbog odnosa kakav naš sustav ima prema nekim drugim životinjama, koje se pak smatraju hranom, obućom, odjećom, objektima na kojima se vrše testiranja ili nekakvim izvorom profita. Tako se događalo i s nama i vrlo brzo stvari su postale jasne, tako da su promocija veganstva kao održivog načina suživota i prava životinja kroz nespecističke oblike mišljenja važne djelatnosti udruge. Edukacijom o zaštiti i pravima životinja trudimo se razvijati toleranciju i aktivno sudjelovanje u društvu.
Naše djelatnosti su najvećim dijelom usmjerene na svakodnevnu brigu o 200-tinjak pasa u Azilu i brigu o mačkama i psima s ulica Grada i okolice kojima je potrebna pomoć ili smještanje u skloništa i druga sigurna mjesta. Ostalo su: zaštita životinja od pojedinačnih slučajeva okrutnosti, organizacija različitih društvenih događanja (sajmovi, partyji, projekcije filmova, izložbe, ...), organizacija mirnih prosvjeda s ciljem osvješćivanja po pitanju zaštite i prava životinja, edukacija djece i mladih po vrtićima, osnovnim i srednjim školama, fakultetima i suradnja s drugim organizacijama sličnih ciljeva i područja djelatnosti (lokalnim, nacionalnim i međunarodnim). Raznim promocijama, organiziranjem info štandova, potpisivanjem i uručivanjem peticija lokalnim vlastima, izravnom komunikacijom s ljudima, vlastitim primjerom i medijskom pozornošću želimo pozitivno utjecati na promjene koje su nužne – prestanak usmrćivanja nedužnih životinja koje su se ljudskom neodgovornošću našle na ulicama te postroženje i primjenu zakonskih odredbi.
Na koji način osiguravate financijska sredstva za potrebe udruge?
no po čemu je specifična situacija s našom udrugom i opstankom Azila je ogromna podrška javnosti bez čijih donacija, ma i one 1 kune koju je netko odvojio i ubacio u našu kasicu ili uplatio na račun, mi ne bismo mogli raditi to što radimo. I to je dokaz koliko ima dobrih ljudi.
Grad Osijek pomaže Udrugu sa 8.333 kn mjesečno, što pokrije tek mali dio azilskih troškova.
Budući da u udruzi imamo nekoliko kreativki koje izrađuju
strašno simpatične stvarčice, na našim štandovima ljudi mogu u zamjenu za donaciju odnijeti sa sobom i svakojake rukotvorine te bedževe, majice s logom Udruge, prišivke i sl. Ovo je već četvrta godina kako smo pravili kalendar za koji poziraju psi iz našeg Azila i upravo nam taj kalendar, koji srećom jako puno ljudi želi imati na svom zidu, osigurava većinu veterinarskih troškova za tu godinu. Ako netko nije u mogućnosti posjetiti naše štandove, na našem Facebook profilu
„Azil Osijek-volonteri“ imamo i
on line prodaju kao i
grupu s aukcijama gdje svatko može ponuditi nešto svoje, a netko drugi to kupiti i na taj način doprinijeti i pomoći.
Tu je i naš popularni second hand sajam „Posh Store“, koji organiziramo jednom mjesečno, i koji je već postao brend za sebe. Osječanke i Osječani ga rado posjećuju, tim više jer znaju da pomažu.
Kako ste došli na ideju POSH STORE-a?
Sve je počelo daleke 2005. godine kao jedan projekt Zrinke i Ivane u okviru dvogodišnjeg studija u PRONI Centru za socijalno podučavanje, a sve s ciljem promicanja „second hand“ kulture.
Mjesto održavanja bio je klub Posh u Tvrđi pa otud i ime.
Posh Store kakav je danas datira od zime 2007. g. kada je sajam preusmjeren u humanitarne svrhe kako bi se psima život u Azilu bar donekle olakšao. Od te se zime Posh Store održavao u prostorijama Kluba mladih, zatim u Mini Teatru na Bosutskom, a unazad dvije godine održava se na dvije lokacije koje su jedna do druge, u samom centru grada. Zimska lokacija: predvorje bivšeg Kina „Urania“ i ljetna lokacija: vrt Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Održava se jednom mjesečno i to sredinom mjeseca i svaki put je odlično posjećen i obogaćen novim stvarima koje ljudi doniraju. Osim brda (bolje reći planina) odjeće, ima i puno knjiga, stripova, LP ploča, unikatnog nakita, torbi, raznih pomagala i aparata, figurica, igračaka, ma nema čega nema! A MajeZmaje nam često pomognu donacijom nekih od svojih rukotvorina koje sve jako brzo odu.
A sad malo o Azilu! Gdje se nalazi, koliko štićenika imate, na koji način osiguravate hranu i zdravstvenu njegu za njih?
Sklonište za napuštene pse, naš „Azil-Grad“, nalazi se u prigradskom naselju Nemetin i u prosincu 2011. godine postalo je 23. pri Ministarstvu registrirano sklonište, ali tek šesto koje pse nakon 60 dana ne usmrćuje, što je svakom skloništu po zakonu dano na izbor. U našim očima, to ne da nije stvar izbora već je nepravedno i neprihvatljivo. Jer kakav je to sustav koji kažnjava žrtvu, i to smrću?
Pasa je kod nas u Azilu uvijek oko 200, koliko kapacitetno uspijevamo primiti, ali to je približno i brojka godišnje udomljenih. Udomljenjem psa iz Azila otvara se mjesto za novog napuštenog psa s ulice, tako da je cirkulacija konstantna. Ali pošto je Azil uglavnom pun, pse smještaju kod sebe i ljudi koji imaju uvjete za to i pomažu nam tako da budu privremeni udomitelji psu (ili mački, jer za mace nemamo sklonište) do udomljenja. To su posebno divni ljudi kojima treba skinuti kapu, jer nema svatko, iako možda i ima uvjete, tu vrlinu i hrabrost otvoriti svoj dom napuštenoj životinji.
Psi se hrane iz donacija građana i to je zaista blagoslov, jer kad god nam se prostorija s hranom isprazni, dovoljan je apel na Facebooku da se ista u samo par dana ponovno napuni. Od velike nam je pomoći i hrana koju studenti u menzi osječkog Campusa ne pojedu, jer sve što ostane također jako kvalitetno napuni stomačiće azilanata.
Zdravstvenu njegu im osiguravamo zahvaljujući veterinarskim uslugama dviju veterinarskih ambulanti koje nam nesebično pomažu pružajući svoje usluge napuštenim psima i mačkama na našoj skrbi po povoljnijim cijenama. U zadnje vrijeme sve češće pronalazimo teško stradale životinje i za svakog od njih smo spremni učiniti sve samo da se oporave. Nerijetko se pse znalo voziti i u Zagreb na Veterinarski Fakultet i sve smo troškove uspjeli podmiriti zahvaljujući ljudima koji su, pročitavši priču o unesrećenom psu ili mački, odlučili ne popiti baš taj dan kavu u gradu, već uplatiti na naš račun svoj doprinos za taj život. Jedan, ali vrijedan.
Tako kod nas sve i funkcionira. Svaki pas u Azilu prvo što dobije kad prođe azilsku kapiju je ime. Imamo i Ružu, i Jelenu, i Sabinu, i Perišu, i Anku, i Igora, i Hendrixa, i Pavu, ... ma svatko ima samo svoje ime, svoju kućicu sa slamicom, svoju zdjelicu, kanticu s vodom, svoje cimerice i cimere, svoje susjede. Ljudi često dolaze prošetati ih malo van Azila, što je posebno lijepo iskustvo, jer iza Azila su šuma i Drava, a između njih puteljak savršen za šetnju.
Mnogi psi imaju i svoje kume/ove koji financijski pomažu određenome psu.
Svi su psi čipirani i cijepljeni protiv bjesnoće kako Zakon i nalaže, a ono što je nama od posebne važnosti je da su svi psi stariji od 7,8 mjeseci i sterilizirani/kastrirani. Isti uvjet postavljamo i udomiteljima ukoliko udomljuju štene iz Azila, mi čak pokrijemo i sav trošak, jer jedino tako možemo sanirati već učinjenu štetu prekobrojne populacije neželjenih pasa i mačaka koji stradavaju na ulici ili bivaju usmrćeni u šinterajima.
Svakodnevni osnovni poslovi u Azilu su čišćenje prostora u kojima psi borave (dva puta dnevno), pranje zdjelica iz kojih jedu, mijenjanje vode, hranjenje, a ostatak vremena se uvijek ima nešto za popraviti, zakrpati koja ograda, pofarbati štogod (o da, naš Azil je živo šarenilo), a čim vrijeme da zeleno svjetlo organiziramo veće radne akcije na koje se nekad odazove i do 100 ljudi. Radovi na poboljšanju infrastrukture Azila stalno su aktualni.
Što smatrate da je vaše najveće postignuće?
Definitivno stotine sretnih udomljenja i to što svaki napušteni pas u Azilu ima svoje ime, zdjelicu, kućicu i sliku u albumu
UDOMI ME.
Što vam je u planu za budućnost?
Postati službeno sklonište Grada Osijeka (trenutno je to sklonište u Belom Manastiru koje usmrćuje napuštene pse nakon 60 dana), promocija udomljavanja nasuprot kupovine/uzgoja pasa, tj. tretiranja istih kao robe, predstavljanje veganstva kao održivoga i suosjećajnoga načina suživota.
Gdje vas sve možemo naći i kako ljudi koji nisu u udruzi mogu pomoći udruzi i napuštenim životinjama općenito?
U
Azilu svaki dan od 9 do 18 sati,
na fejsbuku: Azil Osijek-volonteri, na mejlu:
pobjede@gmail.com, na broju: 095/872 30 87, a kako bilo tko može pomoći napuštenoj životinji - tako da ne okrene glavu na drugu stranu, već da ju nahrani, napoji, skloni na sigurno i udomljava. A ako vam je potrebna pomoć - tu smo ;).
*****************
Hvala još jednom Martini i svim volonterima što su odvojili vrijeme i odgovorili nam na pitanja! Nadamo se da smo vas potakli da se pokrenete i podržite rad
Udruge Pobjede, ali i svih ostalih udruga koje se bave zaštitom prava naših četveronožnih prijatelja! Kao što je Martina napisala, ako ste u mogućnosti svratite u Azil i nađite si vjernog prijatelja ili bar prošetajte pse i pomozite u radovima! Ako imate koju kunu viška, uplatite na njihov žiro račun, donirajte hranu, kupite kalendar udruge ili neku sitnicu u Posh Store-u, na njihovim štandovima ili
on line! Možete skupiti stare deke, posude za vodu, povodce, slamu ili građevinski materijal, a odjeću koja vam više ne treba, a u dobrom je stanju, možete pokloniti za Posh Store! Ako ništa drugo, uvijek možete dijeliti njihove slike na fejsu! Puno je načina da se pomogne, potrebna je samo volja! :)
Do čitanja,
Maje & Martina
