srijeda, 29. travnja 2015.

DIY: Viseća posuda za cvijeće


Od nedavno na blogu možete naći oznaku 'vrtlarenje' koja je rezultat naše čvrste odluke da svoje domove i okućnice oplemenimo biljkama! Uspjeh sa uzgojem čuvarkuća (za koje smo napravile betonske i kaliće od limenih posuda za kavu) ohrabrio nas je na idući korak i kupnju mrvicu zahtjevnijeg bića! Znale smo da želimo viseću posudu i u njoj paprat za koju smo imale savršeno mjesto u dnevnoj sobi! Trebalo je samo pregledati po kući i naći nešto od čega ćemo napraviti dom za ovu čupavu biljku! Nekako u to vrijeme smo dobile i poziv da napravimo tutorial za travanjski 'Dom & Dizajn' u kojem je ovaj naš diy i objavljen, a za one koji su propustili donosimo ga ponovo i detaljnije u nastavku!


Potreban materijal:
stara staklena plafonjerka
čvrsta špaga
drvene perlice
selotejp
škare
(kuka za plafon, tipla, bušilica)

Postupak:

1. Izmjerite visinu na kojoj želite da vam bude biljka, od plafona prema dolje.Tu mjeru pomnožite sa dva i dodajte još 2 m - dobili ste mjeru za špagu, izrežite četiri! Špage poredajte jednu pokraj druge i zavežite sve zajedno na sredini! Čvor postavite na dno plafonjerke koju ste okrenuli naopako i učvrstite selotejpom pa podijelite špage tako da su po dvije na četiri strane (kao na slici). Parove špage zavežite međusobno u čvor pazeći da su svi novi čvorići na jednakoj udaljenosti od središnjeg!


























2.  Uzmite jednu špagu sa jednog čvora i drugu špagu sa čvora pokraj pa ih zavežite. Napravite isto sa preostala četiri para špagi pazeći da su čvorići na jednakoj udaljenosti od čvora ispod!





















3. Nastavite vezati idući krug čvorića na isti način. Broj krugova ovisit će o veličini plafonjerke koju koristite za posudu pa nakon svakog završenog kruga okrenite i provjerite da li posuda stoji stabilno unutar mreže! 

4. Uzmite špage koje dijele isti čvor i provucite ih kroz drvenu perlicu. Perlicu spustite do čvora pa iznad nje zavežite novi čvor i špage provucite kroz novu perlicu! Isto ponovite sa ostalim parovima špage, a broj perlica odredite po želji ili ih izostavite jer imaju samo estetsku ulogu! 



























5. Stavite posudu u mreži na pod i podignite krajeve špaga kako bi mogli izmjeriti visinu i napraviti omču o koju ćete okačiti viseću posudu. Dok vežete omču vodite računa da posuda stoji ravno! Okačite posudu o kuku u plafonu ili na karnišu, a u nju usadite biljku direktno ili unutra stavite manji (plastični) kalić.
Ako planirate biljku zasaditi direktno u plafonjerku, na dno posude stavite kamenčiće ili komadiće stiropora kako bi se voda imala gdje ocjediti! I to je sva mudrost! :)



Kako vam se sviđa naša 'reciklirana' posuda?

Mi smo baš zadovoljne! U njoj biljka super izgleda, uklopila se savršeno u interijer, a što je najbitnije posudu je vrlo lako izvaditi iz mreže kada biljku želite presaditi, prihraniti ili otuširati! :)

Da li ste već pravili sami kaliće za biljke?
Volite li uopće držati biljke u domu? Koje su vam omiljene?

Nadamo se da smo vas ovim makeover-om inspirirale za vrtlarenje, ali i za kreativnu prenamjenu stvari koje već imate kod kuće!:)

Šaljite nam svoje uratke (na mail majezmaje@gmail.com, fejs ili nas tegajte na instagramu!) i savjete o uzgoju biljaka, voljele bi vidjeti i čuti vaše mišljenje! :)

Uživajte u ostatku tjedna!

Pozdrav od Maja

ponedjeljak, 27. travnja 2015.

U KUHINJI: Salata sa slanutkom


Na redu je još jedna prava proljetna salata! Prošli put smo pravili krumpir salatu, a danas sa slanutkom, jednom nam od omiljenih namirnica. I ova salata je dosta zasitna pa ju možete napraviti kao samostalno jelo kada vam se jede nešto lagano  i osvježavajuće ili kao prilog uz nešto.

Evo što vam je potrebno:
slanutak (suhi ili u konzervi)
rukola
feta sir
mladi luk
češnjak
maslinovo ulje
ocat
papar
žličica senfa


Slanutak namočite preko noći i skuhajte ga pazeći da se ne raskuha. Ostavite ga da se ohladi dok pripremate ostale sastojke. Ako nemate vremena možete koristiti i slanutak u konzervi koji je potrebno nakon otvaranja isprati pod mlazom vode od tekućine u kojoj stoji i ostaviti da se iscijedi.

Rukolu operite, narežite na sitnije ako su listovi veći, i dodajte slanutku. Feta sir narežite na kockice jednake veličine i također dodajte slanutku. Najbolje bi bilo da izaberete neki tvrđi tip fete da se previše ne raspadne kad budete miješali salatu. Ali i ako se to dogodi nije neki problem, svejedno će biti fina!

Dresing napravite slično kao i za krumpir salatu  - mladi luk narežite na sitne kolutiće, a češnjak protisnite. Prelijte ih maslinovim uljem (ili nekim drugim uljem po želji), octom, dodajte žličicu senfa i sve dobro izmiješajte. Salatu prelijte dresingom i popaprite pa opet dobro izmiješajte. Salatu nemojte dodatno soliti jer će biti dovoljno slana od fete!



Vrijeme je roštilja, a s ovom salatom sigurno nećete pogriješiti ako ju napravite kao prilog!

Do čitanja,
Maje

nedjelja, 26. travnja 2015.

TOP 5: Street style # 44

Na redu je nedjeljna modna inspiracija! Evo koje su nam proljetne kombinacije zapele za oko ovaj tjedan:

The Clothes Horse
The Locals
Flashes of Style
Stockholm Streetstyle
Stockholm Streetstyle

Nadamo se da uživate u ovom prekrasnom proljetnom vikendu! Mi smo ga iskoristili na najbolji mogući način - bilo je druženja u prirodi, roštiljanja, bicikliranja i obilazaka sajmova i buvljaka!

Kako ste vi proveli vikend? Nadamo se da ste napunili baterije za novi radni tjedan!

Čitamo se sutra,
Maje

subota, 25. travnja 2015.

GOST POST: Bojanov Japan XII

Ovu sunčanu subotu iskoristile smo za druženje na ReArt festivalu i skitanje, pa post kasni iako je tekst iz Japana dostavljen na vrijeme! Kao što je i obećao u prethodnom postu, Bojan nas danas upoznaje sa jednim od najvažnijih japanskih praznika! 

**********

U povijesti Republike Hrvatske vrlo je rijetko viđeno da netko od zaposlenih na šalteru u pošti ili nekom od nebrojenih vladinih ureda ostaje do 22:00 sati na poslu, iako mu je radno vrijeme do 16:00. Vjerojatno to nećemo ni u budućnosti često viđati. S time ne želim reći da su Hrvati nešto pretjerano lijeni, nego je shvaćanje posla i radna etika bitno drugačije od japanske. Ovdje se takav prizor događa barem jednom tjedno, a ako ste te nesreće i zaposleni su privatnoj tvrtki, tako vam može izgledati svaki dan. Ljudi se identificiraju sa svojim poslom i dio je njihovog identiteta te ga većina pokušava obaviti što bolje i savjesnije može, koliko god malo ili puno bili plaćeni. Isto se u još većoj mjeri odnosi na šefove koji  svoje zaposlenike gone da rade ponekad doslovno do smrti. Fenomen koji u Japanu stvarno postoji i naziva se karoshi. Međutim, sve više ljudi odbija biti dio takvog izrabljivačkog sustava i u medijima možete pročitati nazive freeter, NEET ili parasite single koji svi označavaju razne kategorije zgubidana, danguba, jebivjetara ili kako god ih želite nazvati čiji broj se iz godine u godinu povećava. Godišnjeg odmora također imaju za nas Hrvate šokantno malo (U prosjeku 10 dana godišnje) i nikada se ne uzima više od nekoliko dana u komadu. Ipak, nije sve tako crno. Japan je pri svjetskom vrhu po broju neradnih dana. Gotovo svaki drugi tjedan je nekakav Dan oceana ili Dan poštovanja prema starijima koji su državni praznici. Danas ću vam predstaviti neke od najvažnijih  praznika i festivala i na koji se način obilježavaju.

Tužne li sudbine
Najveći i najvažniji praznik je nova godina ili Shōgatsu. Tjedan oko 1.1. cijeli Japan ide na kolektivni godišnji odmor (Osim prodavačica u obližnjoj MaxValu trgovini koje moraju raditi i za vrijeme nuklearne katastrofe.) kako bi vrijeme mogli provesti s obiteljima. Prvenstveno je to obiteljski blagdan i novogodišnji tulumi kakve mi poznamo su rijetki, ali pod utjecajem zapadne kulture u zadnje vrijeme sve češći. Proslavu prati cijeli niz ceremonija i običaja. Nekoliko dana prije proslave svaka obitelj temeljito čisti kuću i otplaćuje sve dugove kako bi u novu godinu ušli čistih računa. Običaj koji ne bi bilo loše uvesti kod nas, iako bi bio vrlo teško provediv. Mnoge domaćice provode dane pripremajući novogodišnju hranu koja se zove Osechi. Sastoji se od lakiranih drvenih kutija koje su ispunjene raznim vrstama jela posebno odabranih zbog svoje boje, oblika ili imena koji bi trebali donositi sreću.  Kutije za osechi su vrlo vrijedne i obično se nasljeđuju s koljena na koljeno. Imućnije obitelji osechi jednostavno kupe za, za naše pojmove, astronomske cijene. Najjeftiniji kompleti koštaju oko 600 kuna, ali njima ne možete nahraniti baš puno ljudi, a skuplje možete pronaći za čak 6000 kuna. Osim što donose sreću, velike količine osechi hrane koju obitelji pripremaju im omogućava da poštuju tradiciju i tri dana nakon nove godine ne kuhaju.

Osechi set koji bi vas po mojoj slobodnoj procjeni mogao koštati dvije tisuće kuna
Priprema osechija je vrlo zahtjevna. Potrebno je skuhati desetke različitih jela od kojih su neka napravljena sa skupocjenim sastojcima. Svako jela mora biti pripremljeno na poseban način i ima posebno značenje koje se uglavnom odnosi na razne aspekte sreće u nadolazećoj godini. Jedno jelo donosi novac, drugo zdravlje, treće sreću u ljubavi... U svoj toj simbolici je netko zaboravio jednu od osnovnih funkcija hrane – da bude ukusna. Meni osobno su većina tih jela bezukusna i sarmi, prasetini i francuskoj salati nisu ni do gležnjeva.

Kraj svakog prosinca obitelji provode pišući ponekad na stotine novogodišnjih čestitki. Običaj je vrlo važan i poštanski uredi postavljaju posebne poštanske sandučiće za novogodišnje čestitke. Pošta također garantira da će sve čestitke poslane do 26.12. biti dostavljene prvog dana nove godine. Prošle godine je prodano 3,41 milijardi čestitki. Ne mora se posebno naglasiti da poštari također nemaju slobodnih dana oko nove godine. Naravno, postoji cijeli niz pravila i običaja vezanih uz slanje čestitki o kojima sada neću govoriti jer bi se tekst poprilično odužio.

Svi budistički hramovi 31.12. zvone ceremonijalna zvona 108 puta kako bi simbolizirali 108 ljudskih grijeha po budizmu. Vjeruje se da vas slušanje zvona može osloboditi grijeha počinjenih prošle godine. Nova godina je za većinu Japanaca jedini dan kada posjećuju hramove. Dvije najveće religije su shinto koji je izvorno japansko vjerovanje i budizam koji je kasnije uvezen iz Kine. Većina prakticira obje religije i mnogi Japanci ne razlikuju kojim religijama pripadaju koji obredi. Rođenja djece se obilježavaju shinto ritualom, vjenčanja su shinto ili zapadnjačka sekularna, sahrane se vrše po budističkom ritualu. Iako velika većina Japanaca prakticira različite tradicionalne vjerske rituale, oni su samo tradicija. Kao što su meni Uskrs i Božić isključivo gurmanski blagdani, tako i Japanci obilježavaju razne vjerske prigode da bi se dobro najeli, proveli vrijeme s obitelji ili jednostavno zato što su tako od malena naučili. Više od 60% populacije se izjašnjava kao nereligioznima i društvo je uvelike sekularno.

Ceremonijalno novogodišnje zvonjene zvona u Kyotu
Zanimljivo je bilo saznati da se nova godina tradicionalno smatra rođendanom svima. Proslava rođendana na dan rođenja je došla sa zapada i sada mnogi mladi slave na taj način, ali to nije dio tradicije i rođendanskim proslavama se ne pridodaje ni približno tolika važnost koliko se pridodaje u zapadnim kulturama. Nedavno sam slavio svoj rođendan i ostao ugodno iznenađen. Rođendanski običaji su potpuno suprotni od hrvatskih. Kod kuće je slavlje podrazumijevalo sveobuhvatno čašćenje hranom i pićem od strane slavljenika. Svake godine su me rođendanske proslave dovodile do ruba bankrota. Jedino što sam ovdje morao učiniti je odabrati lokaciju proslave i goste koje želim na proslavi. Sve drugo su odradili prijatelji. Uredno su sve rezervirali i otišli smo u moju omiljenu  izakayu. Dobio sam tortu i poklone, a na kraju su svi međusobno podijelili moj račun za hranu i piće. Nisam potrošio ni yena. Još jedan običaj koji treba proširiti kod kuće.

Kako sam ja i ljudi s kojima provodim slobodno vrijeme ovdje stranci, nismo novu godinu slavili na lokalni način, nego smo, čuvši da će se održati organizirani doček, oboružani toplom odjećom krenuli prema gradu. Ispred Mito Art Towera nas je dočekala pozornica, nekoliko štandova s hranom i pićem i šačica uglavnom mladih ljudi koji, pretpostavljam kao i mi, nisu odavde. Program je započeo s gospodinom koji je svirao japanski žičani instrument sličan gitari, dugačkog imena koje nikako ne mogu zapamtiti, praćen taiko bubnjarima. Nakon njih se na pozornicu popelo pet djevojaka i započele su pjevati sladunjave pop pjesmice za male curice koje su kod mene izazivale kombinaciju smijeha i mučnine, ali kod većine domaćih, pretežito muškaraca, su izazivale oduševljenje. U ovom kratkom videu možete vidjeti kako je to točno izgledalo. Nešto prije ponoći smo za balone punjene helijem vezali papiriće na koje smo napisali naše želje za novu godinu i pustili ih u zrak da ih vjetar odnese. Nakon toga su održani nekakvi govori koje nisam razumio, djevojke su otpjevale još nekoliko kiselo-sladunjavih pjesama i program je završio. Nekoliko stotinjaka ljudi koji su se skupili su se razišli kućama, ali ne prije nego što su se slikali s čudnom skupinom stranaca koja je uključivala i mene. Nikome nije  bilo jasno što radimo tamo i bili smo zvijezde večeri. Tijekom cijele večeri su nam prilazili polu pijani Japanci pokušavajući s nama razgovarati na iznimno lošem engleskom. Sva sreća, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja slaganja suvisle rečenice, vrlo brzo su odustajali. Nije to bilo proslava na kakvu sam navikao koja podrazumijeva velike količine alkohola do ranih jutarnjih, ali ništa ovdje nije onako kako sam navikao.

Puštanje balona ispred tokijskog Senso-ji hrama
Nova godina je jedini praznik koji je Japancima i Hrvatima zajednički. Svi drugi su bitno različiti i dok su kod nas većinom religiozni ili domoljubni, ovdje se većinom slavi sadašnji ili neki bivši car ili priroda. Kako se tekst o novoj godini neplanirano odužio, ostale važne praznike i festivale ću morati ostaviti za idući tekst.

Matane

 ************

Da li ste znali za ove japanske običaje?
Kako vam se sviđa ovakav način obilježavanja nove godine?

Ako ste propustili, Bojanove ostale postove možete naći na oznaci 'Gost post' pa zavirite i upoznajte ovu zanimljivu zemlju!

Laku noć i ugodnu nedjelju žele vam,
Bojan i Maje


petak, 24. travnja 2015.

PREDSTAVLJAMO: Berry Bright Factory

Danas za Vas imamo pravu šarenu poslasticu! Na Berry Bright Factory smo naišle sasvim slučajno na Instagramu i bila je to ljubav na prvi pogled! Oduševile su nas fotografije originalnih i veselih lampi- visilica na njihovom profilu, a dodatno nas je obradovalo kada smo vidjele da ispod imena piše 'Zagreb'! Odmah smo ugovorile predstavljanje jer se o dobrim stvarima treba širiti riječ! Na pitanja nam je odgovarala Jagoda, glavna i odgovorna za dizajn Berry Bright Factory lampica!


1. Krećemo s upoznavanjem. Reci nam tko stoji iza Berry Bright Factory brenda?
Berry Bright Factory je kućna radionica iza koje stoje mama, tata i dijete, a Vesele Visilice naš su najveći projekt dosad. Namjerno izbjegavam riječ brend. Sve što radimo nastaje spontano, motivirano stvarnom potrebom u datom trenutku. Dijete inspirira, mama stvara, a tata je tehnička podrška! :)




2. Koje riječi najbolje opisuju Vesele Visilice?

One su maštovite, razigrane i unikatne jer ih dovršavamo ručno pa dvije iste ne postoje. Zbog prikladnog izbora materijala i pažljive izrade, kvalitetne su i trajne (po struci sam dizajnerica i veelik perfekcionist). I na kraju, Vesele Visilice su i originalne jer na cijelom internetu nismo pronašli ništa slično pa vas pozivamo da nas obavijestite ako sami nađete.



3. Kako ste se odlučili baš za izradu lampica i opiši nam proces od ideje do realizacije?
Sve je započelo kao 'uradi sam' projekt , a onda preraslo u nešto puno ambicioznije. Na porodiljnom sam dopustu uređivala dječju sobu i trebala jednostavnu visilicu pa sam je odlučila napraviti sama. Tada sam puno vremena provodila na internetu i otkrila meni dotad nepoznat svijet dječjih interijera i najmaštovitijih dekoracija. Želim vjerovati da su Vesele Visilice tek početak inventivne priče inspirirane odrastanjem i da tu nećemo stati jer sam uz dijete ponovo osjetila kreativni zanos. 
Kao kod svakog rođenja i s visilicama je bilo muke, trebalo je proizvesti silikonske 'kapice' za grla da bi lampice bile šarene, a zatim pronaći i prikladan materijal za zastavice. Strujni kabel svake visilice krasi trideset zastavica koje nisu fiksirane već mogu rotirati oko kabla, mijenjajući izgled lampice. Zastavice i pismo s pričom koje dolazi uz svaku, posebnost je ovih lampica i zato su odličan dar. 
Cijeli proces proizvodnje do nastanka prve visilice trajao je oko pola godine.




4. Kakvi su vam planovi za budućnost?
Kao što sam spomenula, želimo nastaviti proizvoditi vesele i originalne predmete namijenjene najmlađima. Trenutno razvijamo viseće ukrase i mobile pa kad ih odobri naše dijete, nadam se da ćete nas ponovo ugostiti :)




5. Imaš li kakav feedback vezano za lampice, mogu li se gdje kupiti ili vidjeti?


Kroz proces izrade i nakon njega, konzultirala sam kolege dizajnere i feedback je samo pozitivan. 
Najčešći je komentar da lampice bolje izgledaju uživo nego na fotkama. 
Svjesna sam koliko je danas teško biti zamijećen u moru ponude na internetu, i zato sam neizmjerno zahvalna jer nas je već u prvom tjednu od pojavljivanja na društvenim mrežama kontaktirala buduća mama koja je za sobu svoje nerođene kćeri naručila čak 3 visilice. Planira ih objesiti u nizu, kako ih i mi zamišljamo u idealnim uvjetima.
Zasad ih možete kupiti na Etsyju ili nam pišite na BerryBrightFactory@gmail.com ako nemate PayPal :) Sve novosti objavljujemo na instagramu ili facebooku pa ćete nas i tamo naći.

Linkovi:



********

Kao što smo već rekle, mi smo oduševljene i jedva čekamo vidjeti što će još stvoriti ovaj kreativan trio! A sad iznenađenje! :)

Naši novi prijatelji, uz to što izrađuju ove divne Vesele Visilice, super su kul pa će jednu osobu darovati Berry Bright Factory lampom po izboru! :) Zaozbilje! ;)


Što trebate napraviti?
Darivanje je otvoreno za sudionike iz Hrvatske, a sretnu dobitnicu ili dobitnika odabrat ćemo i obradovati 4.5.2015. uz pomoć Random.org-a, dakle sudjelovati možete do ponoći 3.5.2014.! :)

Jagodi i ekipi puno hvala, a vi, ako nemate vremena čekati izvlačenje i mislite da niste sretne ruke, svratite do njih odmah i počastite se! :) Sigurne smo da će vaš dom sa ovim šarenim lampama izgledati još ljepše! :)


Pozdrav od Jagode i Maja!

srijeda, 22. travnja 2015.

DIY: Vrtlarski piling


Ozbiljno smo se uhvatile vrtlarenja, a s obzirom da nismo navikle raditi u rukavicama (jednokratne rukavice pogotovo ne koristimo!), ruke su nam stalno zamrljane zemljom koja se zavlači u pore i teško ju je očistiti! Kako volimo same praviti kozmetičke pripravke, odlučile smo riješiti taj problem na prirodan način! Vrtlarski piling za ruke je vrlo lako napraviti od sastojaka koje već imate u kuhinji, a osim što blago, ali temeljito čisti, kožu će vam nahraniti i omekšati! Uz to, znat ćete da na ovaj način čuvate svoje zdravlje, a smanjujući količinu ambalaže od kozmetičkih preparata koje će završiti u smeću čuvate i zdravlje okoliša! Odličan projekt baš za današnji Dan planete Zemlje! :)

Potrebno vam je:
kokosovo ulje
šećer
par kapi ulja čajevca
ružmarin
mlinac za kavu
posudica



Postupak:

Omjer kokosovog ulja i šećera neka bude 1:1, a količina listića ružmarina otprilike 1/2 količine šećera. Kokosovo ulje ostavite na toplom mjestu da omekša, dodajte par kapi ulja čajevca, pa umutite mikserom dok ne postane pjenasto! U mlincu za kavu sameljite šećer i listiće ružmarina do praškaste strukture. Ako nemate mlinac za kavu koristite šećer u prahu, a ružmarin usitnite nožem. Šećer i ružmarin dodajte u kokosovo ulje i dobro promješajte! Vrtlarski piling prebacite u čistu posudu i gotovi ste! :)


Piling koristite nakon što ste ruke oprali sapunom, dobro ga utrljajte u ruke i isperite mlakom vodom pa sačekajte da koža upije kokosovo ulje!


Vrtlarite li ovih dana?
Kako rješavate problem musavih ruku?
Sviđa li vam se ova ideja?

Ako ste kao mi, ovaj piling će vam sigurno pomoći, a ako ga budete pravili sebi, ne zaboravite da je Majčin dan uskoro pa smutite jednu posudicu i za mamu! Uz njega spakujte nekoliko vrećica sjemena, simpatičnu posudicu za biljke od limenke koju ste sami napravili ili nekoliko 'uradi sam' betonskih kalića i uz malo truda dobili ste super handmade dar!:)

Ideje za uređenje vrta naći ćete u postu 'Proljetne okućnice', a recepte za prirodnu kozmetiku pod oznakom 'kozmetika'!

Uživajte u uzgoju biljaka, čuvajte ruke i prirodu! ;)

Pozdrav od Maja


ponedjeljak, 20. travnja 2015.

U KUHINJI: Proljetna krumpir salata


Krumpir salata se obično smatra 'zimskom' salatom i mi ju volimo i često pravimo kao prilog ili samostalno jelo. Preko zime ju pravimo s kuhanim jajima i crvenim lukom, a sada je napokon došlo vrijeme za proljetnu zeleniju verziju!
U proljetnu krumpir salatu umjesto crvenog luka stavljamo mladi i dodamo još svježeg matovilca da se sve zazeleni!

Sastojci za salatu:
krumpir
jaja
matovilac

Sastojci za dresing:
mladi luk
maslinovo ulje (ili neko drugo po izboru)
vinski ocat (ili neki drugi po izboru)
senf
sol
papar








1. Krumpir skuhamo u ljusci, pazeći da se ne prekuha, i kad se malo ohladi ogulimo ga i narežemo na ploške jednake veličine. Jaja tvrdo skuhamo i također narežemo na ploške. Matovilac operemo i pomiješamo s krumpirom i jajima.

2. Za dresing narežemo mladi luk na što manje kolutiće i prelijemo ga uljem i octom, posolimo i popaprimo. Dodamo žličicu senfa i sve dobro izmiješamo da se senf stopi s ostalim sastojcima.

3. Salatu prelijemo dresingom i ostavimo u hladnjaku da se rashladi.


Volimo proljetnu kuhinju!

Do čitanja,
Maje

nedjelja, 19. travnja 2015.

TOP 5: Tutoriali # 34

Ovu nedjelju smo planirale provesti u prirodi, možda na nekom pikniku ili u vožnji bicom! Kako su nam klimatske (ne)prilike pokvarile planove, slobodno vrijeme ćemo iskoristiti za kreativnost! Ideja je puno, a neke koje su nam se najviše svidjele Vam donosimo u današnjem postu! Krenimo!

1. Na prvom mjestu, zasluženo, je ova prekrasna slika sa porukom, a kako je napraviti pokazat će Vam Ema sa bloga Hi, Amlee! Emin blog smo Vam nedavno pokazale na fejsu i ako do sad već niste, svakako svratite, vjerujemo da će Vas oduševiti!
hi amlee
2.  Kako je vrijeme uređivanja vrtova i okućnica, neće škoditi ako naučimo kako praviti ove šarene ploče! Zar nisu divne?
ohdeardrea
3. Kiša ne mora biti dosadna i ne treba Vas spriječiti da uživate, pogotovo ako imate ovakve vesele kišobrane! Napraviti ih je vrlo lako pa to možete već ovog popodneva!
designlovefest
4. Kišno vrijeme možete iskoristiti i za pravljenje cvjetnih kruna! Ova od filca nam se posebno svidjela! Na linku ćete naći uputstvo kako napraviti svaki od cvjetova koje možete iskoristiti i za šnalice ako niste tip za krunu!
delia creates
5. I za kraj nešto za najmlađe! Iskoristite kartonska pakovanja od soka ili mlijeka i napravite ove simpatične kućice za ptice! Mi smo od kartonske ambalaže već pravile nešto slično, i vjerujte nam da je super zabavno!
handmade charlotte

Kako vam se sviđa naš današnji odabir? 
Hoćete li nešto od predloženog probati napraviti?
Kako vi provodite kišno vrijeme?

Ako vam fali ideja provjerite naše postove pod oznakama 'diy' ili 'tutoriali', a ako ne znate kako zabaviti klince kad ne mogu van, u postu 'Dječje aktivnosti u zatvorenom' naći ćete hrpu zanimljivih aktivnosti! :)


Hvala na posjeti i ugodno popodne žele vam
Maje

subota, 18. travnja 2015.

GOST POST: Bojanov Japan - XI dio

Uskrs je prošao, gosti se vratili u Hrvatsku, a Bojan je ponovo sa nama! Danas će vam ispričati jednu prekrasnu priču i odvesti vas na vrlo zanimljiv festival! 

********

Demon zubiju oštrih poput noževa lutao je ulicama Kawasakija i promatrao ljude kako prolaze zaokupljeni vlastitim životima, problemima i sitnim svakodnevnim stvarima. Promatrao je tužna lica, sretna lica, bezizražajna lica, lijepa lica, ružna lica. Među rijekom lica koja se slijevala niz ulicu jedno od njih je u njemu probudilo nešto što nikada nije osjetio. Demon zubiju oštrih poput noževa se zaljubio u djevojku snježno bijelog lica koja se vraćala kući noseći svježu vodu s izvora. Sve je pokušao kako bi ju pridobio, ali ružni demoni s ogromnim oštrim zubima nisu baš najpopularniji među damama i pokušaji su mu bili uzaludni. Djevojka se odlučila za stasitog mladića iz dobre obitelji koji ima dobro plaćen posao i ugovor na neodređeno. Demon je kipio od ljubomore i nije mogao podnijeti gledati svoju odabranicu s drugim. Na njihovoj prvoj bračnoj sakrio se u vaginu svoje nesuđene ljubavi i kada su novopečeni mladenci krenuli konzumirati brak, demon je mladoženji svojim oštrim zubima odgrizao muškost. Zbog tehničkih problema koje je uzrokovao zli demon mlada djevojka se odlučila ponovno udati, no ni ovaj puta nije odabrala demona. Odabrala vrlo naočitog gospodina koji je bio puno stariji od nje, ali je zato bio ugledan i uspješan poduzetnik s čvrstim vezama u lokalnoj politici. Demon je i dalje bio skriven u njenoj vagini gdje se do sada već udomaćio i na isti način je presudio novom mužu svoje nesuđene ljubavi. Nakon već drugog braka koji je propao iz tehničkih razloga mlada djevojka je shvatila što je uzrok njenih jada i odlučila je demonu stati na kraj. Za to je angažirala lokalnog kovača koji je po njenoj narudžbi dizajnirao i napravio čelični falus. S njim je mlada ljepotica odlučila simulirati prvu bračnu noć i prevariti zlotvora koji nastanjuje jedan od njenih tjelesnih otvora. Plan joj je uspio. Naivni demon zagrizao je čelični falus, slomio zube koji su bili njegov najveći ponos. Posramljen je pobjegao i više nikada nije viđen, a mlada ljepotica se napokon mogla udati za trećeg po redu odabranika njenog srca, gospodina puno starijeg od nje, lokalnog mafijaša, seljačinu s dobrim vezama u politici.

Tako otprilike, uz malo pjesničke slobode koju sam si dozvolio, glasi legenda o čeličnom penisu koja je nastala na području današnjeg Kawasakija u 16. stoljeću. Legenda je izvor Kanamara Matsuri ili festivala čeličnog falusa koji je počeo 1977. godine i od tada se održava svake prve nedjelje u travnju.
Kawasaki od Tokija dijeli samo rijeka Tama i nalazi se na pola puta do Yokohame. Yokohama i Kawasaki, iako zasebni gradovi, su zapravo predgrađa Tokija. Kao Čepin od nekoliko milijuna stanovnika. Tipičan japanski grad ispunjen betonom, uskim ulicama, hramovima i novim zgradama, ističe se jedino po velikoj koncentraciji teške industrije koja se nalazi većinom uz obalu. Ipak, unazad 10 godina, prvenstveno zahvaljujući internetu, među turistima grad postaje sve poznatiji po festivalu koji slavi čelični falus iz prepričane legende.
Kawasaki city
Nedjelja je bila kišna i hladna. Prijatelj koji me došao posjetiti iz dalekog Osijeka i ja smo se ustali u nehumano rano jutro i zajedno s ostatkom internacionalnog društva unatoč kiši i s osmijehom na licu smo sjeli u autobus za Tokio. Putem smo pjevali razne planinarske pjesme koje umirovljenici pjevaju u planinarskim društvima dok se penju na Papuk, veselo se ljuljuškajući uzdignutih laktova ne skidajući osmijeh s lica.Ne mogu se sada sjetiti teksta, ali ima nekakve veze s gojzericama. Kiša je padala sve jače. Iz autobusa smo izašli na glavnoj tokijskoj stanici i nakon dva presjedanja smo napokon sjeli na treći vlak koji nas je vodio do odredišta. U vlaku smo upoznali veselu Talijanku koja je u 09:30 ujutro uspjela biti mrtva pijana i na japanskom, razvlačeći riječi nam je objašnjavala kako je za doručak jela/pila pivo. Nije da nismo to sami uspjeli zaključiti, ali je svejedno imala potrebu to naglasiti. To i još milijardu drugih stvari koje nas ni malo nisu zanimale. Kada je talijanski pijani udav rekao da isto ide na festival me oblio hladan znoj pri pomisli da ću ju stalno morati slušati ili ne daj bože nositi ili zvati hitnu kada se neizbježno sruši od alkohola. Na sreću se prvo morala naći s prijateljicom i putovi su nam se na izlazu iz stanice razišli. Kiša je nemilosrdno udarala o moju kapuljaču. Zadovoljno sam se sjetio kako sam prije 7 mjeseci kupovao jaknu u osječkom Pull & Bearu i pitao prodavačicu je li jakna vodootporna. On je odlučno i čak pomalo uvrijeđena pitanjem odgovorila: „Naravno da je jakna vodootporna!“ Ohrabren tim riječima samouvjereno sam nastavio koračati sada ne samo kroz kišu, nego i kroz more kišobrana koji su se svi kretali u jednom smjeru i pokušavali mi iskopati oči. Nakon nekoliko minuta hoda smo stigli do Kanayama hrama koji se veličinom svrstava u male hramove. Prvo što smo ugledali su tri vrlo zanimljiva mikoshija ili 
prijenosna svetišta.
Zvijezda festivala


Ne moram ih previše opisivati. Slike govore za sebe. Najveći i najfebjulus mikoshi je donirala lokalna udruga transvestita čiji članovi ga i nose u procesiji kroz grad. Iako je festival teško ozbiljno shvatiti, ne radi se o šali ili nekakvoj parodiji, nego o pravom japanskom religioznom festivalu koji uključuje sve što drugi slični festivali imaju. Kanayama hram je dugo vremena bio mjesto gdje su se prostitutke molile za zaštitu od spolnih bolesti, a danas ljudi dolaze kako bi se molili za lak porod, harmoniju u braku i uspjeh u poslu. Započinje molitvom svećenika te se nastavlja s procesijom mikoshija po gradu.


George je našao nove prijateljice
Ipak na ovom festivalu je atmosfera opuštenija i svećenici su jedini koji nose tradicionalnu odjeću. Vrlo brzo sam zamijetio velik broj transvestita koji su obukli svoju najsvečaniju odjeću i nanijeli dupli sloj šminke što je pogotovo primjetljivo kod starijih gospođa/gospodina. Kada ste 60-godišnji podeblji muškarac potrebne su kante šminke da bi donekle podsjećali na ženu. Razgledavajući štandove vrlo brzo uočite lajtmotiv manifestacije. Lizala, svijeće, mochi i sve drugo što možete kupiti je u obliku penisa. Jedino su limenke piva uspjele zadržati klasični oblik. Ispred hrama su postavljena dva drvena spolovila kako bi se posjetitelji mogli s njima slikati. Bili su vrlo popularni i bilo im je gotovo nemoguće prići tako da vas nažalost neću razveseliti slikom sebe kako jašem veliki drveni falus.

Slika je pronađena na internetu, ali nije ni malo neobičan prizor na Kanamara festivalu

svijeće

lizala
Nebo je i dalje slinilo po nama, meni je postajalo neobično hladno na ramenima te sam počeo sumnjati u istinitost tvrdnji prodavačice iz Pull & Beara. „Nije valjda lagala? Ma nemoguće!“ pomislio sam i zajedno s ostatkom društva krenuo se probijati do glavnog dijela hrama gdje se nalazi izvorni metalni falus na kojem je demon navodno polomio zube. Na putu sam ugledao malu djevojčicu anđeosko plave kose kako bezbrižno liže lizalo u obliku penisa držeći tatu za ruku. Činilo se da nitko osim nas u tome ne vidi ništa sporno te smo se nastavili probijati kroz gužvu pokušavajući taj uznemirujući prizor što prije izbrisati iz glave. Ljudi je ipak bilo previše i koliko god smo se trudili nismo uspjeli vidjeti najveću zvijezdu festivala. Još prije sat vremena mi je raspoloženje progresivno počelo opadati zbog neumorne kiše, sve veće gužve i sve jačeg osjećaja hladnoće. Počeo sam ozbiljno sumnjati u istinitost tvrdnje prodavačice. Otkopčao sam jaknu i rukom ustanovio da su mi ramena potpuno mokra. Lažljiva bezobraznica! U oči me gledala i lagala bez da je trepnula. Ovo je bila zadnja kap koja je prelila poslovičnu čašu i nisam bio jedini koji se tako osjećao. Odlučili smo napustiti festival prije nego što je počela procesija i glavni dio festivala. Jedva smo se uspjeli probiti kroz gomilu ljudi i zlih kišobrana koji vam pokušavaju iskopati oči do izlaza gdje smo ustanovili da smo pobjegli na vrijeme. Red turista koji su čekali na ulazak u prostor festivala je sezao sve do ulaza u stanicu koja je bila 5 minuta hoda od hrama. Mokri i mrzovoljni smo otišli pronaći toplo mjesto gdje se možemo dobro natrpati hranom koja nije u obliku penisa.

Što sam naučio iz ove male avanture? Svirepe prodavačice u Pull & Bearu lažu čim zinu; što je muškarac stariji, sve mu je teže izgledati kao uvjerljiva žena; nema ništa čudno kada mala nevina djevojčica liže lizalo u obliku penisa. Za ovo zadnje nisam baš siguran. Također sam saznao da je Kanamara Matsuri poznat prvenstveno među turistima i da malo koji Japanac, čak i ako je stanovnik Kawasakija, zna za njega. Festivali, bili religiozni ili sekularni, su vrlo važan dio japanske tradicije i idući puta ćemo govoriti o najvećim i najvažnijim festivalima koji se svake godine održavaju diljem Japana. Možda sam prvo trebao pisati o ozbiljnim festivalima, ali sam doživljaje iz Kawasakija htio što prije staviti na papir dok su još svježi.


Matane

************

Jeste uživali? ;)

Pozdrav od Bojana i Maja

petak, 17. travnja 2015.

STILSKE IKONE: Iris Apfel

stories
Naša rubrika stilske ikone ne može proći bez modne legende Iris Apfel koja će ove godine proslaviti 94. rođendan! Ova rođena Njujorčanka se cijeli život bavila poslovima vezanim uz uređenje interijera i modu, a poznata je po svom odvažnom, živopisnom i ekscentričnom modnom stilu kojemu je vjerna cijeli život. Njen stil temelji se na haljinama odvažnih printova i brojnim modnim dodacima kao što su ogrlice i narukvice, a sigurno najupečatljiviji modni dodatak su njene naočale ogromnih okruglih okvira bez kojih se nigdje ne pojavljuje.

another mag
Edgify Me

stylecaster

pinterest

Live Love Create Inspire

Live Love Create Inspire

mimi moore uk
Lady Like
Iris je pravi primjer žene koja se oduvijek odijevala za sebe, a ne da zadovolji druge. Iako je mnogima njen stil pretjeran i pomalo zastrašujuć, Iris se nikada nije obazirala na zle komentare i ostala je vjerna svojem stilu postavši jedan od prepoznatljivih simbola njujorške modne scene.
Poznata je njena izjava: More is more and less is a bore. Slažemo se ;)

Coolhunt

Trendland
The Muse
Nadamo se da vam se svidjela modna i životna filozofija ove dame koja samu sebe naziva najstarijim živućim tinejdžerom! :) 

Nadamo se da ćemo i mi u takvom duhu dočekati svoje poznije godine pa ćemo još jednom njenom legendarnom izjavom završiti ovaj post:

Getting older ain't for sissies, I'll tell you.


Pozdrav od Maja!