subota, 31. siječnja 2015.

GOST POST: Bojanov Japan - II dio

S Bojanom ste se imali prilike upoznati u prošlom postu o Japanu, a danas je ponovo sa nama i upoznat će nas sa svojim novim, privremenim domom - gradom Mito u prefekturi Ibaraki! Uživajte!

*******


Nikada se nisam osjećao toliko  stranac kao Japanu. Gdje god idem osjetim poglede na sebi. Od običnog buljenja, srdačnog smješkanja do prezirnog odmjeravanja. Nekoliko puta sam doživio da starice na ulici, kada primijete da sam stranac, stanu sa strane i ne ispuštajući me iz pogleda čekaju dok ne prođe zli, svirepi stranac kako bi mogle u miru nastaviti šetnju. Jedna gospođa koja mi je prišla s leđa i htjela me upitati da ispunim nekakvu anketu je doslovno odskočila dva metra unazad kada sam se okrenuo i pokazao svoje groteskno, vanzemaljsko, bradato lice.


U svim, pretežito europskim državama, u kojima sam bio postoji određena razina multikulturalnosti i stranci, iako ponegdje nisu česti, nisu neobični. 98,5% populacije u Japanu čine Japanci, dok su od 1,5% stranaca velika većina Kinezi i Koreanci i prvenstveno žive u najvećim urbanim centrima. Vidjeti zapadnjačko lice je vrlo rijedak prizor, pogotovo izvan velikih gradova. Stoga mogu razumjeti stalne poglede. Čak i ja začuđeno blejim kada vidim stranca na ulici, ali neke reakcije lokalaca koje sam doživio mi se čine malo pretjeranim. Ipak, takve situacije se događaju vrlo rijetko i Japanci su općenito iznimno pristojni, uvijek s vama razgovaraju sa smiješkom na licu i spremni su pomoći na koji god način mogu, što ne mogu tvrditi za npr. Hrvate. Nekoliko puta sam požalio što sam pitao za pomoć jer su se rješavanja mojeg problema prihvatili previše revno. Kao kada sam gospodina na ulici mješavinom krajnje rudimentarnog japanskog i engleskog upitao gdje mogu promijeniti stranu valutu. On je to shvatio kao osobnu misiju i odlučio me otpratiti do 15 minuta hoda udaljene banke. 15 minuta neugodne tišine s osobom s kojom jedino možeš komunicirati rukama!

Nije to jedini razlog zbog kojih se prvih par tjedana nisam odvažio sam krenuti u istraživanje grada. Potpuno nepoznavanje jezika i pisma su također doprinijeli, ali nakon nekoliko tjedana kretanja isključivo u čoporima s ostalim strancima koji dijele moju okrutnu sudbinu, sam skupio hrabrosti i nakon pola sata odgonetavanja čudnih simbola na stanici sjeo na autobus i krenuo prema centru grada. Nekim čudom sam sjeo na pravi autobus.

To je sigurno moja stanica možda


Živim u gradu Mito koji se nalazi u prefekturi Ibaraki (prefekture su nešto kao naše županije), 100 km sjeverno od Tokija. Wikipedija kaže da ima 265,993 stanovnika, a svi znamo da Wikipedija ne laže. Za naše pojmove je velik grad, ali za visoko urbanizirani Japan ovo je provincija. Po svemu tipičan Japanski grad, sravnjen sa zemljom u Drugom Svjetskom ratu, gotovo da i nema starih povijesnih građevina. Većinom su moderne građevine, ne starije od 20 godina, između kojih se zavučen ponegdje može pronaći pokoji  shinto ili budistički hram.

Tipičan japanski grad, tipični japanski minijaturni auti pored kojih bi svaka prava rvacka muškarčina stidila uopće stati

Ulaz u shinto hram ili „đinđa“ kako bi rekli Japanci

Art Tower Mito – galerija i koncertna dvorana te naprepoznatljiviji simbol grada


Ovdje se nalazi Kairaku-en koji je jedan od tri najveća i najljepša parka u Japanu. Park je najpoznatiji po stablima šljiva kojih u parku možete pronaći preko 3000. Hanami (Doslovno prevedeno znači promatranje cvjetova.) je tradicija koju Japanci shvaćaju vrlo ozbiljno. Najpoznatiji su cvjetovi trešnje (Sakura) kojima se u većini parkova možete diviti od kraja ožujka do kraja travnja. Cvjetovima šljive (Ume) se možete diviti od kraja veljače do kraja ožujka zajedno s hordama turista koje preplavljuju park u to vrijeme.


                                                                       Pogled na park sa vrha Kobunteia; tradicionalne plemićke kuće

Ovako to nekako izgleda sredinom ožujka

Ako tragično ne skončate pod kopitima stampeda turista, možete prošetati do obližnjeg jezera Senba (vidi se u daljini na gornjoj fotografiji) koje stanovnicima Mita služi kao mjesto za rekreaciju i šetnju. Osim sportskih aktivnosti, ispijanja kave i šetanja, ovdje se se možete družiti sa zlim crnim labudovima čiji žarko crveni kljun podsjeća na vatre pakla. Ja ih osobno zaobilazim u širokom krugu jer ne vjerujem ničemu pernatom, a kamoli ovim Sotoninim kućnim ljubimcima.Također možete hraniti šarane koji čim uoče ljudsku siluetu uz obalu otvorenih usta izviruju iz vode i žicaju hranu. Toliko su pitomi i navikli na ljude da imam osjećaj kako bi ih mogao pomaziti.

Bježi od mene zla zvijeri!


Nakon obilaska glavnih znamenitosti sam krenuo u potragu za određenom trgovinom u kojoj mi je rečeno da ima pravog sira, a ne ove bezukusne imitacije koja se prodaje u prosječnim trgovinama. Naoružan adresom i mojim vjernim pametnim telefon sam krenuo u potragu. Nakon što sam ukucao adresu u navigacijski program,  naučio sam vrlo važnu lekciju. Naime, u Japanu ne postoje ulice, tj. postoje, ali nemaju posebne nazive. Adresa je uvijek samo ime gradskog naselja i kućni broj. Da stvar bude još gora kućni brojevi su kućama dodjeljivani kronološki kako su građene. To znači da zgrada broj 4 ne mora biti pored broja 3, nego može stajati pored zgrade broj 977, ako je ista puno kasnije građena. Program koji sam koristio nije znao gdje se točno nalazi meni potreban broj zgrade, nego je samo zaokružio gradsko naselje od nekih 50-ak ulica. Google Maps je u zadnjih nekoliko mjeseci napredovao i za velik broj adresa pokazuje točno gdje se nalaze, ali se ne možete 100% pouzdati u tehnologiju kao ni u taksiste, koji, ako nisu prije bili na istoj adresi, znaju samo otprilike gdje se nalazi i vožnja vas zbog toga može koštati puno više, nego što ste očekivali.
Nisam ni pokušao navigirati kroz labirint ulica, nego sam pognute glave razočarano sjeo u autobus (Opet sam iz prvog pokušaja pogodio pravi!). Na putu kući sam na svojem pametnom telefonu, koji taj dan baš nije bio toliko pametan, čitao o tehnologiji proizvodnje sira, izboru mlijeka, koagulaciji, obradi gruša i zrijenju. Lakše ću ga sam proizvesti.

Matane


P.S. Zahvaljujem na fotografijama mojem američkom supatniku Georgeu Northenu koji je svojim fensi fotoaparatom slikao grad i nesebično ustupio fotografije na korištenje.


*******

Kako vam se čini Mito?
Što mislite koliko je život ondje drugačiji nego kod nas?
Kad bi morali birati, gdje bi u inozemstvu voljeli živjeti na neko duže vrijeme?

Do idućeg posta, pišite i uživajte u vikendu! :)

Pozdrav od Bojana, Georgea i dvije Maje! :)


petak, 30. siječnja 2015.

U KUHINJI: Ljuto ulje i pikantne kokice


Što možemo zaljutiti, mi zaljutimo! Na chilli papričici se jednostavno ne štedi! :) Kako se naša prehrana sastoji većinom od povrća, a salate i tjesteninu jedemo u velikim količinama, stalno smišljamo načine kako ih učiniti zanimljivijim! Tu u priču dolaze ulja sa okusima! Ponekad radimo ulje sa rostanim češnjakom, ponekad sa ružmarinom, ali najdraže nam je chilli ulje i njega najviše koristimo! Kako je ovaj post trebao biti objavljen prije Noći vještica, ljuto ulje smo koristile za pravljenje pikantnih kokica koje su odlične za grickanje uz neki hororac!;)


Sastojci:
20 sušenih ljutih papričica - peperoncina
2 dcl suncokretovog ulja
staklenka
kokice

Postupak:
Dobro operite staklenku i ostavite ju da se potpuno osuši! Ako nemate strpljena čekati da se osuši na zraku, možete staklenku staviti u mikrovalnu na par minuta! Na laganoj vatri ugrijte ulje, vrlo kratko, a dok se ulje grije, probodite papričite vrhom oštrog noža ili ih zdrobite u mužaru i ubacite u ulje pa grijte još minutu do dvije! Umjesto peperonica možete koristiti i suhe chilli ljuskice pa na 2 dcl ulja stavite oko 2 žličice! Skinite ulje sa vatre i ostavite da se ohladi. Kada se ohladilo presipajte ulje u staklenku, zatvorite i ostavite da stoji nekoliko dana kako bi se okusi proželi, a povremeno malo protresite staklenku! Ulje će postajati ljuće i tamnije s vremenom, a u hladnjaku može stajati dosta dugo, pogotovo ako ga nakon što postigne odgovarajuću ljutinu procijedite! Ipak, ako ga ne planirate često koristiti bolje napravite manju količinu! Umjesto suncokretovog ulja možete koristiti maslinovo ili neko drugo ulje! Mi smo se ovog puta odlučile za suncokretovo jer smo ljuto ulje planirale koristiti za kokice! Kokice pravite kao inače, samo umjesto običnog ulja koristite ljuto ulje!


Sve što vam preostaje je da stavite omiljeni film ili pozovete ekipu na društvene igre i uživate u pikantnim kokicama! Ako vam ove kokice nisu dosta, napravite i slatke kokice (klik!), zašto ne? ;)

Ljuto ulje osim za kokice možete koristiti za salate, za jela iz wok-a ili tjestenine. Ljutinu sami prilagodite tako da ako vam nije dovoljno ljuto dodate još papričica, a ako vam je preljuto nadosipajte ulja! I to je sva mudrost! :)

Ako osim ovog ulja napravite i ulje sa ružmarinom i češnjakom ili nekim drugim omiljenim začinom i sipate ih u lijepe staklenke, sve zajedno će biti zgodan dar za dragu osobu koja voli kuhati! Chilli ulje možete  zapakovati sa vrećicom kokica i blokom za jamb i ponijeti na iduće veče društvenih igara kao poklon domaćinima!

Kako vam se sviđa ova ideja?
Da li ste već pravili začinjena ulja?
Kakve kombinacije začina ste koristili i za što ih koristite?

Pišite nam, šaljite svoje recepte i uratke i uživajte u vikendu! :)

Pozdrav od Maja

srijeda, 28. siječnja 2015.

PREDSTAVLJAMO: Okvirstagram

Znate onaj osjećaj kad vas nešto baš onako oduševi? E tako smo se mi osjećale kad smo skužile Okvirstagram, brend koji vam danas predstavljamo! O čemu se radi, pitate se? Pa radi se o super simpatičnoj trojki koja rukom izrađuje prekrasne drvene okvire i uokviruje vaše omiljene Instagram fotke! Sve što vi trebate napraviti je poslati fotke netom, iz udobnosti svoga doma i one vam ubrzo stižu na kućnu adresu! Zar to nije genijalno? Iako nas neki proizvodi na prvu totalno osvoje, često se desi da se pomalo razočaramo kad nam se nađu u rukama, ali to ovdje nikako nije slučaj! Kada dobijete svoj Okvirstagram iznova ćete se oduševiti njegovom kvalitetom izrade, elegancijom i ljepotom, i to vam garantiramo iz prve ruke! :) Više o svemu će nam reći Davor koji je naš današnji gost! 


1. Svako predstavljanje započinjemo sa upoznavanjem pa ćemo i ovo! Recite nam, tko stoji iza brenda Okvirstagram?
Mala smo obiteljska operacija! Samo nas je troje – dva brata (Damir i Davor) i Jelena, Davorova djevojka. Dijelimo stav da nije toliko bitno tko što radi, koliko da sve što možemo radimo sami i ručno. Svaki Okvirstagram tako se sastoji mahom od dijelova koje smo sami proizveli ili na neki način samostalno obradili. Naravno, neka načelna podjela zaduženja ipak postoji :)
Damir u našoj obiteljskoj radionici, koju je prije više od 20 godina pokrenuo naš tata Štef, obavlja sve stolarske zadatke. To uključuje ručnu obradu i bojanje drva – koristimo isključivo pravi, prirodni hrast – kao i rezanje stakla i lasersko graviranje podloga. Kad se ne bavi Okvirstagramom, Damir ručno proizvodi drveni namještaj, tako da je pravi majstor za sve drveno :)
Jelena se brine oko većine fotografija koje objavljujemo na našim društvenim mrežama, ali i oko obrade i dotjerivanja fotografija koje nam šalju naši kupci (ako žele da se one obrađuju).
Ja, Davor, pokrenuo sam čitav projekt, osmislio kako će izgledati naši okviri i postolja te izradio našu web stranicu. Danas se primarno bavim sklapanjem okvira, stakla, podloga i fotografija u cjelinu. Također održavam naše profile na svim društvenim mrežama na Facebooku i Instagramu. Osim toga, onaj sam tko će vam odgovoriti na narudžbu, pripremiti fotografije, napraviti montaže u sve dostupne okvire i ostalo!


2. Tko je i kako došao na ideju za Okvirstagram i kako se ona razvijala?
Da sam znao koliko će me puta pitati ovo pitanje, potrudio bih se smisliti neku zanimljiviju priču :) Nema velike filozofije. Kroz jednogodišnje korištenje Instagrama postalo mi je jasno da se radi o servisu koji praktički svakome omogućava da napravi zbilja lijepu fotku. No kad sam pokušao izraditi i uokviriti neke vlastite fotke s Instagrama, ispostavilo se da to baš i nije jednostavno. Gdje ih razviti, a da to dobro ispadne? Gdje pronaći lijepe okvire kvadratnog oblika? Puno je to nepotrebne gnjavaže za nekoga tko samo želi staviti par omiljenih fotki na zid. Ubrzo mi je sinulo da upravo ja mogu biti taj koji će maksimalno pojednostaviti stvari i omogućiti ljudima da fotke jednostavno pošalju putem Interneta i par dana kasnije ih dobiju kvalitetno ispisane, uokvirene u lijepe okvire od prirodnog drva i spremne za postavljanje na zid ili policu. Sa svakim Okvirstagramom dolazi čak i čavlić za njegovu montažu, tako da njihovi vlasnici nemaju baš nikakvu dodatnu gnjavažu. Ispostavilo se da im se to jako sviđa :)
Nakon što sam Jeleni i Damiru iznio svoju ideju i dobio njihovu podršku, preostalo je zasukati rukave i sprovesti ju u djelo. Prvo sam napravio 3D modele okvira na računalu i odredio kako će oni izgledati, a nakon toga sam pronašao digitalni fotostudio s najboljom kvalitetom ispisa. Potom sam izradio web stranicu Okvirstagrama i profile na društvenim mrežama. To je bilo to – mjesec i pol dana kasnije Okvirstagram je bio službeno pokrenut.


3. Što sve imate u ponudi?
Nudimo kvadratne okvireod prirodnog hrastovog drva, primarno namijenjene fotkama s Instagrama, ali i bilo kojim drugim fotografijama koje sami za naše kupce besplatno prilagođavamo na kvadratni format. Svaki Okvirstagram sastoji se od hrastovog okvira, fotografskog mat stakla, podloge od prerađenog drva, fotografije i čavlića potrebnog da se sve zajedno postavi na zid. Kupci dobivaju dotjerane i uokvirene fotografije sa svime potrebnim da bi ih smjesta i bez dodatne gnjavaže mogli izložiti u svojem domu (ili ih pokloniti prijateljima da oni učine isto)!
Također nudimo postolja pomoću kojih se Okvirstagrami mogu staviti na stol ili policu. Također smo ih dizajnirali sami, ručno ih radimo i bojimo te su, poput okvira, načinjena od pravog hrastovog drva. Inspirirana su štafelajima – postoljima za slikarska platna – a ideja je da je svaki Okvirstagram na ovaj način izložen poput male stolne umjetnine.
Uz okvire za fotografije i postolja, imamo i specijalnu seriju Okvirstagrama s laserski izrezanim amblemima superjunaka (Batman, Superman, Spiderman, Thor, Wonder Woman, Flash, Captain America i Green Lantern). Oni su četiri puta veći od klasičnih Okvirstagrama i rade se posebnom, nešto kompleksnijom tehnikom, no osnovni materijal je isti – naš ljubljeni hrast. Svi okviri iz ove specijalne serije su numerirani, čime im se daje nekakva zgodna kolekcionarska vrijednost.


4. Recite nam nešto o procesu izrade okvira!
Okviri nastaju postupnom ručnom obradom drva. Sirovi hrast prvo se reže na manje dijelove i zaglađuje, a potom se prilagođava na odgovarajuće dimenzije i nastavlja zaglađivati. Okvir nakon toga spajamo u cjelinu i bojamo, također ručno, u jednu od tri boje - crnu, bijelu i prozirnu (zadržava se prirodna boja drva). Boja se nanosi u tri sloja. Nakon toga u gotov okvir ugrađujemo staklo, podlogu i fotografiju i laserom graviramo naš logo na stražnju stranu i to je to - imamo gotov Okvirstagram!
Za izradu superjunačkih Okvirstagrama puno se više koristi laser, jer se svi amblemi režu iz podloge te bojaju svaki za sebe. Potom se, izrezani i obojani, vraćaju u podlogu i tako tvore amblem. Ako vlasnik superjunačkog Okvirstagrama želi izvaditi amblem iz okvira i staviti ga na policu bez samog okvira i stakla, baš ništa ga u tome ne sprečava :)


5. Kako funkcionira naručivanje?
Nakon što ljudi odaberu fotke koje žele uokviriti, jednostavno nam ih pošalju putem e-maila (hocu@okvirstagram.com) ili Facebooka. Nakon toga ih mi po potrebi dotjeramo i prilagodimo na kvadratni oblik Okvirstagrama, radimo fotomontažu fotografija u sve dostupne okvire te ih šaljemo kupcu na uvid, tako da može najlakše odabrati koji mu se okviri najviše sviđaju. Kad se utvrdi preferirana širina i boja okvira, sve što kupcu preostaje jest pričekati između jednog i dva dana da mu napravimo to što je naručio. Bitno je istaknuti da se čitav proces odvija putem Interneta, što znači da ljudi dobivaju Okvirstagrame takorekoć bez izlaženja iz udobnosti svojeg doma. Nije li to divno? :)


6. Kako su ljudi reagirali na vaš proizvod?
Reakcije naših kupaca nas još uvijek, godinu i pol dana nakon začetka Okvirstagrama, ne prestaju oduševljavati. Ljudima je super što smo entuzijastični, što dajemo sve od sebe da komunikacija bude što ugodnija, što nam nije teško ispuniti ni jedan zahtjev, a i što finalni proizvod izgleda zbilja lijepo, naravno :) Začudilo me koliko ljudi drže do uradi-sam načela koje Damir, Jelena i ja njegujemo. Mislili smo da će to biti bitno samo nama, no redovito od kupaca čujemo da su upravo taj neki osobni dodir i ručna izrada razlozi zašto su se javili baš nama, umjesto da kupe masovno producirane okvire u trgovačkim lancima. Ponosni smo i na sekciju Reviews/Osvrti na našem Facebooku, gdje nam kupci ponekad ostavljaju komentare nakon što im Okvirstagrami dospiju u ruke. Mislim da se baš tamo najbolje mogu vidjeti reakcije ljudi i općenita atmosfera koja vlada među našim kupcima :)


7. Gdje sve možemo naći Okvirstagram?
S obzirom da smo fokusirani na pojedinačnu ručnu izradu okvira i samostalno uokviravanje fotografija, nismo se ni pokušavali gurati u trgovine i slična mjesta. Okvirstagram naručite putem naše web stranice, e-maila ili Facebooka i mi vam ga napravimo tek nakon narudžbe, ručno i od nule, samo za vas. Nema hiperprodukcije, proizvodnih traka i štancanja stotina okvira unaprijed. Zbog toga, ali i zbog činjenice da svi naši okviri imaju vidljive godove drva od kojeg su nastali, ne postoje dva identična Okvirstagrama. Gotovi Okvirstagrami mogu se preuzeti osobno u Zagrebu, gdje Jelena i ja živimo, a također ih poštom šaljemo na području cijele Hrvatske.



8. I za kraj nam recite kakvi su vam planovi za budućnost brenda?
Po glavama nam se vrzmaju brojne ideje, ali naravno da ćemo realizirati samo najbolje od njih. Koje će to biti – iskreno, nemam pojma. Ne osjećamo pritisak da moramo svako malo predstaviti nešto novo, vjerojatno i jer Damir, Jelena i ja Okvirstagram doživljavamo kao hobi, nešto što radimo uz naše "obične" osam-do-četiri poslove. No čim predstavimo nešto novo, prve ćete to znati! Cure, hvala vam od srca na intervjuu i prilici da se predstavimo vašim čitateljima. Najbolje ste! :)

LINKOVI I KONTAKTI


*********

I, kako vam se sviđa Okvirstagram?
Da li već posjedujete koji?
Koristite li Instagram?

Naš Instagram možete pratiti putem ikonice sa desne strane bloga, a vi ako ga nemate, brzo napravite profil i vidjet ćete da, kako kaže naš današnji gost, svatko putem njega može napraviti lijepu fotku koja će u njihovom okviru biti divna uspomena ili dar!

Za one koji još ne znaju, svi linkovi se nalaze u tekstu i svjetlije su boje pa nemojte gubiti vrijeme i naručite svoje Okvirstagrame

Davoru hvala što nam je došao u goste i predstavio Okvirstagram, bila nam je čast i veselje!

Vama pozdrav od Davora, Jelene, Damira i 2 Maje!


p.s. Sve fotke su u vlasništvu Okvirstagrama! :)

ponedjeljak, 26. siječnja 2015.

DIY: Zimska torba

Još davno smo na sniženju našle transfer papire za tkaninu, i taj tren smo već znale bar tri 'uradi sam' projekta za koje ćemo ih koristiti! Konačno su prije Božića stigli na red! Prvi projekt je bila jedna jednostavna platnena torbica, ali kako smo bile u strci nismo stigle fotkati postupak pa smo nešto slično odlučile napraviti ponovo! Kada smo se vratile sa Vlašića, pregledavajući fotke našli smo nekoliko koje su se činile idealne za jedan zimski makeover platnene torbice! Torbicu smo dodatno ukrasile jednostavnim vezenim motivima strelica, oko slike smo napravile okvir, a po njoj bobičastim bodom (french knot) bijele pahuljice kakve smo već radile na cozy-u za šalicu!


Što vam je potrebno:
obična platnena torbica*
transfer papir za tkaninu
flizelin
crni i bijeli konac za vezenje
igla za vezenje
fotka po želji, komp, printer
ravnalo
glačalo

Postupak:

1. Pripremite fotku po želji i okrenite ju zrcalno u nekom od programa za sređivanje fotki! Mi smo odabrale jedan zimsku, šumsku uslikanu na Vlašiću! Postavite transfer papir prema uputama i isprintajte fotku! Pazite da papir dobro okrenete i ako niste sigurni, bolje provjerite na običnom papiru!

2. Opeglajte torbicu pa na nju prema uputama upeglajte sliku! Torbicu prije nego nastavite sa radom ostavite neko vrijeme da se slika potpuno ohladi!


3. Oko slike uz pomoć ravnala izmjerite i nacrtajte okvir, običnom olovkom, a zatim i željene motive!

4. Crnim koncem za vezenje izvezite nacrtane motive! Mi smo u zadnji tren skužile da crni konac za vezenje baš nemamo, ali smo imale debeli crni konac za ručno šivanje pa smo koristile njega! Kako bi šavovi bili što uredniji na prst si kemijskom možete nacrtati razmak, odnosno dužinu šava koja će vam koristiti kao šalabahter! Jednostavan tutorial za ovaj šav možete naći ovdje!

5. Preostaje vam još samo da napravite pahuljice po slici i za to smo koristile bobičasti šav koji se radi na način da sa donje strane provučete iglu, a zatim na njen vrh nekoliko puta namotate konac i provučete iglu natrag! Jednostavan tutorial za bobičasti bod možete naći ovdje!

6. Za kraj bi još bilo dobro da sa unutrašnje strane torbice zalijepite flizelin kako bi zaštitili konac od kidanja, kada to radite obavezno prekrijte sliku sa prednjice papirom koji ste odlijepili sa nje, kako se ne bi oštetila! Preokrenite torbu i postavite komad flizelina koji je dovoljno velik da pokrije sve končiće, prekrijte flizelin vlažnom krpom i peglajte!

Gotovo! Iako je za ovu torbicu trebalo nešto više truda, zadovoljne smo kako je ispala, a osim toga imamo i zanimljivu uspomenu na naše prvo zimovanje! :)


Kako vam se sviđa naša nova torba i ova ideja?
Da li ste već koristili transfer papir i za što?

Ako volite platnene torbice, u arhivi bloga možete naći i tutorial za torbicu sa printom!

Do idućeg posta želimo vam ugodan početak radnog tjedna! :)

Pozdrav od Maja!


nedjelja, 25. siječnja 2015.

TOP 5: Tutoriali # 31 (Srcoliki projekti)

Uskoro je Valentinovo i iako ga ne obilježavamo, smatrale smo da je pravo vrijeme za malo srcolike 'uradi sam' inspiracije! U ovo vrijeme sve je u znaku Dana zaljubljenih, internet je prepun tutoriala za jednokratnu dekoraciju sa srcima i romantične darove, a mi smo htjele odabrati one diy projekte koje neće nakon tog dana završiti u smeću ili u kutiji čekajući iduću godinu zaboravljeni! Krenimo!


1. Prvi na redu je Tinin srcoliki ukras za zid od naplavina i lampica! Iako zgodan kao romantična dekoracija za Valentinovo, super će izgledati u spavaćoj sobi cijele godine!
moj nakitić

2. Za one koji vole eksperimentirati sa fotografijom tu je srcoliki bokeh za super simpatične efekte!
globetrotter diaries

3. Motiv srca možete iskoristiti i da osvježite stari par rukavica...
machemag


4. ...ili cipele koje su vam već pomalo dosadile!
swellymade

5. I za kraj jedno vrlo korisno srce - srce za motanje slušalica koje će biti super znak pažnje za najbolju prijateljicu ovog Valentinova!

idle wife

Kako vam se sviđa naš odabir?
Obilježavate li Valentinovo?
Da li ste već radili neke srcolike uradi sam projekte? Koje?

Kao i uvijek, linkovi su na ključnim riječima u tekstu koje su svjetlije boje i ispod fotki pa ne gubite vrijeme, nedjelja je pred vama!

Budite kreativni i šaljite nam vaše uratke! :)

Pozdrav od Maja




subota, 24. siječnja 2015.

GOST POST: Bojanov Japan - I dio

Danas vam s veseljem predstavljamo jednog od naših najdražih prijatelja koji trenutno skita po Japanu! Kako ne bi samo uživao, dobio je zadatak da nam pokaže zemlju izlazećeg sunca iz njegovog ugla i to u nastavcima! Bojan je pametan, zgodan i šaljiv profesor i svjetski čovjek, koji vrijeme provodi ulažući u svoje znanje na stranim sveučilištima! Znamo što mislite: da, svaka majka bi ga za zeta i ne, ovaj uvodni dio nije on sam napisao! Pa da vidimo što nam Bojan ima za reći!

********

Prošlo je točno 3 mjeseca, 20 dana, 5 sati, 56 minuta i 13 sekundi od kada sam došao u Japan. Dok sam napisao rečenicu do kraja je prošlo 38 sekundi…sada već 57 minuta i 12 sekundi… 42 sekunde…uglavnom…Svakom sekundom koja prođe sam sve duže ovdje. Vrijeme prolazi, ja nisam mlađi. Idemo dalje.

U Japan me dovela stipendija japanske vlade koja mi je uz sasvim pristojnu mjesečnu količinu novaca obećala da ću se stručno usavršiti do neviđenih razmjera. Kada u ožujku 2016. završim s programom ću vas obavijestiti jesu li obećanje ispunili. Nisam nikada bio previše fasciniran japanskom kulturom, nisam manga zaluđenik niti obožavam sushi (ne mogu ga smisliti). U Hrvatskoj mi je plaća svakog mjeseca bila sve manja, ništa me nije tamo držalo i odlučio sam otići i pričekati da BDP ponovno počne rasti. Nadam se da će jednog dana početi rasti jer se prije ne vraćam.

Znao sam što me čeka ovdje. Znao sam da rijetko tko priča engleski. Znao sam da je kultura bitno drugačija i da ću puno toga morati ponovno učiti, ali ipak je jedno čitati o tome, drugo doživjeti.
Nakon 15 sati leta za vrijeme kojeg nisam ni sekunde spavao, što zbog buke motora, što zbog simpatične japanske starice koja je cijelim putem pored mene gutala smrdljive riblje bombone, sletio sam u tokijsku zračnu luku Narita. Nije me dočekala moderna, futuristička građevina već najobičnija pomalo zapuštena zračna luka kakvih ima stotine na svijetu. Nakon kratkog čekanja i iznenađujuće bezbolnog kupovanja karte za autobus jer je djelatnica na šalteru znala dovoljno engleskog da mi proda kartu, sjeo sam u autobus i krenuo prema gradu Mito u prefekturi Ibaraki koji će mi biti dom idućih 18 mjeseci. Promatrajući krajolik za vrijeme vožnje sam polako shvaćao koliko sam zapravo daleko od Balkana i Europe. Priroda, kuće, auti na cesti, psi koje ljudi šetaju po ulici – sve izgleda drugačije. Sve izgleda vrlo...kako da kažem...japanski.

Vrlo japanski
Nakon dva sata puta, što autobusom, što taksijem, sam stigao do odredišta na kojem su me dočekali dvoje širom nasmijanih Japanaca i odveli me do mojeg novog stana. Tu je učenje počelo. Iako sam znao da trebam uvijek skidati obuću kada ulazim u stan, desetljeća ulijetanja u stan u patikama jer sam samo zaboravio ključeve i brzo ću van su učinili svoje. Ne razmišljajući sam ušao u patikama. Trebalo je točno pola sekunde da me moji japanski domaćini upozore i kao malom djetetu počnu objašnjavati kako se ovdje obuća uvijek skida. U svakom japanskom domu odmah nakon što otvorite vrata ulazite u mali prostor koji se zove genkan. U tom prostoru je obavezno skidanje obuće neovisno o tome koliko kratko će te se zadržati u stanu i koliko malo vam treba da samo uzmete novčanik. Obuća se uvijek skida i obično okreće u smjeru vrata. Taj prostor se također smatra javnim te ako su vam ulazna vrata otključana svatko smije ući i zadržati se tamo. To sam naučio kada sam u jednu ranu mamurnu zoru, tek otvorivši oči, iz kreveta ugledao sijedu glavu domara zgrade kako zaviruje u sobu i nešto baljezga na japanskom. Nakon nekoliko minuta objašnjavanja i mahanja rukama sam shvatio da je došao provjeriti je li požarni alarm radi kako treba i nakon obavljenog posla je otišao, a ja sam se duboko traumatiziran vratio nazad u krevet. Kasnije su mi starosjedioci objasnili kako domar nije nevjerojatno nepristojan, nego je to potpuno uobičajeno u Japanu uz savjet da uvijek zaključavam vrata. Obuća se ne skida samo kod kuće, nego na mnogim javnim mjestima. U skoro svim muzejima i galerijama skidate obuću i nosite ju u vrećicama sa sobom. U mnogim hotelima se odmah na ulazu obuća mora staviti u ormarić i dalje hodate u čarapama. U mnogim kafićima i restoranima se također morate izuti. Također se ispred svakog wc-a, na mjestima gdje se mora izuvati, nalaze posebne wc papuče kako ne bi zle fekalne bakterije širili po ostatku prostora.

Moj mali genkan. Kakav stan takav genkan. Primjetite kako su patike okrenute u pravom smjeru.


Netko se dobro našalio kada je dizajnirao ove papuče za wc.

Nakon što smo riješili potrebnu papirologiju i nakon što su mi na iznimno lošem engleskom i uz mnogo nesporazuma, traženja riječi na mobitelu i zvanja prijatelja u pomoć objasnili sve što je potrebno, domaćini su me ostavili da u miru pronjuškam po svojim novim odajama. Prvo što sam učinio sam otvorio vrata wc-a i ugledao zvijezdu stana, moj najveći japanski blagoslov i ono zbog čega ujutro ustajem iz kreveta – Toto Washlet SS125BAKF. Sanitarna tehnologija je nešto u čemu su Japanci desetljećima ispred ostatka svijeta i Toto Washlet im služi na ponos. Prva asocijacija kada sam  ugledao moje prijestolje mi je bila stolica Jean-Luc Picarda na Enterprise-u, samo je ovo još bolja verzija koja vam nakon nužde toplom vodom nježno miluje anus dok ne bude čist (Ovdje možete pogledati kako to funkcionira). Daska je grijana i nikada ne morate osjetiti užas sjedanja na hladnu dasku u hladno rano jutro.

You have the bridge, Number One!

Injekcija adrenalina i sreće koju je proizveo mega svemirski wc iz budućnosti je bila previše za moje umorno tijelo koje sada već nije spavalo punih 25 sati. Zauvijek sam se pozdravio sa smeđim flekama na gaćama i sa smiješkom na licu utonuo u san. Ustvari, lažem. Prvo sam otišao u trgovinu, ali to je priča za sebe i o toj avanturi ćemo drugi put.

Matane


**********

Da li bi voljeli posjetiti Japan? 

Nastavak vas čeka uskoro, a do tada uživajte u ostatku vikenda!

Pozdrav od Bojana i dvije Maje! :)

petak, 23. siječnja 2015.

DIY: Kapa turban

Nosite li vunene kape? Mi smo više nekako za šešire, beretke i vunene trake, ali smo odlučile dati šansu običnoj sportskoj zimskoj kapi, uz uvjet da je malo sredimo! Htjele smo nešto jednostavno, a efektno pa smo se odlučile napraviti turban! Turbane volimo nositi i ljeti i zimi! Ljeti ih obično pravimo od marama,  a imamo i nekoliko turban traka od tkanine koje smo same pravile! Zimi nosimo vunene turban trake koje nam štrika baka ili trake od umjetnog krzna koje smo same radile! Uglavnom, volimo turbane! :) 
Ako imate kapu viška koja čuči u ormaru zaboravljena za čas posla od nje možete napraviti zgodan turban koji će vašem outfitu dati posebnu dozu sportske elegancije! ;)


Što vam treba:
kapa (vunena ili platnena), komadić tkanine u odgovarajuće boje, igla i deblji konac, mašina za šivanje (nije neophodno), škare.

Postupak:

1. Probajte kapu i na sredini odredite koliko želite da vam bude skupljeno! Skinite kapu, uštipnite ju prstima kao na slici i sašijte taj dio iglom u koju ste uvukli deblji tj. čvršći konac!


2. Izmjerite otprilike koliki vam je taj sašiveni dio, jer ćete njega prekriti tkaninom! Dužina komadića tkanine neka vam bude nešto veća od izmjerene, a širina oko 6cm!

3. Preklopite tkaninu uzduž, tako da je naličje sa vanjske strane pa sašijte uz rub i porubite cik-cak bodom kao na slici. Ovo možete napraviti mašinom ili rukom tj. iglom i koncem! Preokrenite tkaninu na lice, šav okrenite da bude na sredini donje strane, ne bočno i uvucite rubove prema unutra!



4. Okrenite trakicu od tkanine kao na slici i sašijte rub za kapu sa donje strane tj. da se sa prednje strane ne vidi šav. Presavijte trakicu prema dolje i sašijte drugi rub sa unutrašnje strane kape.



I to je to! :)



Volite li nositi turbane?
Kako vam se sviđa ova ideja?
Koji su vam omiljeni zimski modni dodaci?
Da li ste neke i sami pravili?

Ako smo vas zainteresirale za 'uradi sam' asesoare ili općenito 'uradi sam' projekte, linkove možete naći (podvučene) u tekstu ili sa desne strane na blogu! :)

Pišite nam, šaljite fotkice, budite kreativni i uživajte u vikendu!:)

Pozdrav od Maja