GOST POST: Bojanov Japan XIII

Nastavljamo priču o Japanskim praznicima! Što još osim Nove godine Japanci slave i na koji način pogledajte u još jednom super zabavnom Bojanovom postu!

********

Vrijeme je ugodno toplo, uglavljeni ste se usred horde ljudi koja vas puževim korakom nosi prema naprijed. Slobodno možete pomicati jedino glavu i gledajući lijevo i desno pokušavate se diviti ljepoti prelijepih trešnjinih cvjetova u punom cvatu koji vas okružuju sa svih strana, no to nije lako kada ste gotovo imobilizirani u stampedu turista koji vas sve više pritišće i polako vam nestaje zraka. Događaj koji ovdje opisujem je festival Hanami koji doslovno prevedeno znači promatranje cvjetova i, iako nije neradni dan, jedan je od najvažnijih festivala u Japanu.

 Hanami je japanska tradicija divljenja ljepoti cvjetova trešnje (sakura) ili, nešto rjeđe, cvjetova šljive (ume). Početkom veljače počinje u najjužnijoj prefekturi Okinawi i kako toplije vrijeme dolazi cvjetanje stabala trešnje i šljive se kreće prema sjeveru dok ne završi početkom svibnja na najsjevernijem otoku Hokkaidu. Svake godine nacionalna meteorološka agencija objavljuje prognoze cvjetanja koje se pomno prate jer traje obično jedan do dva tjedna, ovisno o vremenskim uvjetima.

Običaj seže u daleku prošlost i smatra se da je započeo u Nara razdoblju (710–794) kada su veću važnost imali cvjetovi šljive, ali su s vremenom cvjetovi trešnje počeli simbolizirati festival. Nježni cvjetovi su smatrani metaforom za život i imali su svetu ulogu u japanskoj tradiciji. Izreke „Hrana, ne cvijeće.“ i „Mrtva tijela su zakopana ispod stabala trešnje.“ koje se vrlo često koriste povezane uz Hanami vam mogu slikovito dočarati kako se festival obično obilježava. Kao i mnoge druge stvari, kako ovdje, tako i u mnogim državama svijeta uključujući jednu malu pitoresknu državu na Balkanu, tradicionalni dio u kojem ljepota prirode ima centralnu ulogu se pomalo zaboravlja i prosječni Japanac festival obilježava cjelodnevnim pijanstvom ispod stabla trešnje u jednom od mnogobrojnih parkova. Najpoznatiji za to je Ueno park u Tokiju kojeg sam već bio kratko spominjao u prijašnjim tesktovima. U njemu se nalazi dugačka aleja okružena trešnjama koje uistinu izgledaju predivno kada cvatu. Također uzduž obje strane aleje se nalaze piknik mjesta koja su ograđena, numerirana i pokrivena zelenom ceradom što, uz ogromne količine ljudi, parku daje malo atmosfere neke balkanske tržnice. VIP piknik mjesta uz aleju vrijede zlata i moraju se većinom unaprijed rezervirati, no na njima nije nedostojalo veselih Japanaca s pokojim mrtvim tijelom koje će uskoro biti zakopano ispod stabla. Na svu sreću Ueno park je vrlo velik i u njemu ima mjesta za obične smrtnike, iako i oni vikendom moraju doći vrlo rano da bi ugrabili mjesto. Osim stabala trešnje u parku postoje mnogi muzeji i umjetno jezero puno raznih ptica te je park sa 10 milijuna posjetitelja godišnje najposjećeniji park u Japanu. Ako želite vidjeti kako to otprilike izgleda vikendom za vrijeme cvjetanja trešanja, možete pogledati ovaj video.

Priroda je predivna, a cerade su ove godine bile zelene.

Aleja trešanja

Iz dosadašnjih tekstova bi mogli zaključiti da Japanci koriste svaku priliku da bi dobro popili i pojeli što možda nije netočno, ali nije cjelovita slika.  Mnogi praznici nisu samo povod za razvrat. Upravo je prošao tzv. Golden Week ili gorudenu wiku, kako japanci izgovaraju ovaj engleski naziv. Sastoji se od tri praznika jedan za drugim. Prvi je Dan ustava koji se obilježava 3. svibnja, a 5. svibnja se obilježava Dan djece. Vjerojatno ste primijetili jednu veliku prazninu između dva praznika koja se inače punila dosadnim i nepotrebnim odlaskom na posao, ali na svu sreću, netko pametan se 2007. godine sjetio između dva praznika uglaviti Dan zelenila! Tako se dobilo tri uzastopna praznika koja se kasnije netko sjetio kolektivno nazvati engleskim nazivom gorudenu wiku. Što se točno obilježava na Dan zelenila mi niti jedan Japanac kojeg sam pitao nije znao reći, ali to nije toliko važno. Važno je da se ne radi.

Dan djece je važan dan u godišnjem kalendaru i ima stoljećima dugu tradiciju. Tradicionalno ime mu je Dan dječaka, ali je japanska vlada 1948. godine dan proglasila državnim praznikom na koji se slavi osobnost i sreća djece. Na taj dan obitelj podiže koinobori zastave u obliku šarana. Ova tradicija ima korijene u kineskoj legendi o šaranu koji pliva uzvodno i na kraju puta se pretvara u crvenog zmaja. Obično se podiže jedna zastava za oca, jedna za majku i po jedna za svako dijete. Tradicionalno se zastava podizala samo za dječake dok se žensku djecu ignoriralo. Danas ipak živimo u 21. stoljeću i to većinom nije tako, ali sam od nekoliko Japanki čuo ogorčene priče kako su njihove obitelji podigle zastavu samo za brata. Blagdan se pretjerano ne slavi i obično se mirno provodi u krugu obitelji.

Koinobori zastave

Dan djece je tradicionalno vrlo nepravedan prema djevojčicama, ali to ne znači one nemaju svoj dan. Hinamatsuri koji se obilježava 3. ožujka i još se naziva Dan djevojčica ili Dan lutaka nije praznik, ali ima važnu tradicijsku ulogu. Ova tradicija potječe iz Heian razdoblja (794-1185) kada su lutke bile popularna igračka djevojčica plemićkih obitelji. Od tada su se lutke počelo smatrati čuvarima zdravlja i sreće djevojčica koje su ih čuvale od nesreće i pratile ih kroz cijeli život. Lutke su vrlo vrijedne i obično se nasljeđuju s koljena na koljeno, a nove dosežu astronomske cijene od nekoliko tisuća dolara. Već krajem veljače ih obitelji slažu na posebna postolja po točno određenom redoslijedu. Na najviše postolje se postavljaju lutke cara i carice, ispod njih dolaze lutke dama dvora s opremom za služenje sakea, treće postolje je rezervirano za pet glazbenika, četvrto za dva careva ministra dok se na petom nalaze tri pijanca; jedan tužni, jedan ljuti i jedan veseli pijanac. Zadnja dva postolja sadržavaju razni minijaturni namještaj, alat, kočije itd. Nemaju sve obitelji svih sedam postolja. Puno je uobičajenije da se postavljaju samo prva dva, ali ako ste dovoljno bogati, možete pokupovati sve lutke i naslagati ih na ogromno postolje koje vam zauzima pola stana.

Cijeli hinamatsuri set

Tradicija također nalaže da se lutke moraju ukloniti 4. ožujka jer vam se kćerka inače neće nikada udati. Kao što se i kod nas božićna jelka mora ukloniti 6. siječnja jer će inače cijelo selo pričati da ste Srbi. Na Dan djevojčica se tradicionalno pije shirozaki koji je jedna vrsta sakea te se jede cijeli niz jela od kojih svako nosi posebnu simboliku.

Kao što ste već odavno mogli primijetiti, ova skupina otoka na drugom kraju svijeta je poprilično drugačija od naše male državice i velike većine država i državica koje ju okružuju i tema za pisanje ne nedostaje. Idući puta ćemo govoriti od nečemu što se zove Dan odrastanja i Valentinovu koje se ovdje bitno drugačije slavi. Ili sam već pisao o Valentinovu? Ne znam više. Ili je to bio netko drugi? Tko drugi? Tko sam ja? Jesam li ja netko drugi? Ili je netko drugi ja? Tko je uopće tko i je li itko netko? Zašto je nešto, a ne ništa? Je li ja postojim? Je li Djed Mraz postoji? Gdje idu nestale čarape? Gladan sam. Kada bi pojeo samog sebe, je li bi bio duplo veći ili bi potpuno nestao? Uglavnom...

Matane

*********

Što kažete, koji vam se od ovih praznika čini najzanimljiviji, a koji najčudniji?

Da li ste znali za ove običaje?

Bojanove prethodne postove možete naći na oznaci 'Gost post', samo oprezno jer ih je jako teško prestati čitati! ;)

Ugodan vikend i puno zabave žele vam,

Bojan i dvije Maje